Genijalna ideja koja trese EU – Lopove i prevarante na ulici prskaju bojom i smradom, a policija im se zahvaljuje

Europski turistički biseri sve više liče na filmske setove kriminalističkih serija gdje se mimo zakona dijeli ulična pravda. Dok političari klimaju glavama i broje porezne prihode, organizirane grupe maloljetnih džeparoša sustavno pljačkaju prolaznike, turiste i vlasnike trgovina. Često traže potpis za lažne akcije i novac, što se čak pojavilo i u Hrvatskoj. No umjesto apatične policije koja je godinama nemoćno promatrala taj val kriminala, na ulicama se pojavila neočekivana skupina koja presudno mijenja pravila igre. Građanske patrole, formirane od običnih ljudi bez kriminalne prošlosti, preuzele su stvari u svoje ruke i odlučile se obračunati sa zločinačkim klanovima na svoj osebujan način.

Njihova metoda je istovremeno jednostavna i genijalna. Kada uhvate lopova na djelu, prvo ga snime kamerom kako bi prikupili neoboriv dokaz, a zatim ga u potpunosti poprskaju jarkom crvenom bojom koja ostaje vidljiva satima, pa čak i danima. Taj potez ima dvostruku svrhu jer obilježeni džeparoš postaje prepoznatljiv na kilometar, što policiji omogućuje trenutno uhićenje bez duge potrage.

No vrhunac njihove taktike leži u dodatnom prskanju izrazito smrdljivom tekućinom koja parfemom i vlažnim maramicama ne može nestati, a koja počinitelja čini potpuno neupotrebljivim za bilo kakvu daljnju krađu tijekom cijelog dana. Drugim riječima, ne samo da ga čine lako uočljivim, nego mu doslovno uništavaju svaku mogućnost da nastavi svoj zločinački posao jer ga njegov vlastiti vonj izdaje na svakom koraku.

Ono što ove patrole čini posebno zanimljivima jest činjenica da njihovi članovi nemaju sudskih dosjea niti imalo nasilničkih sklonosti te su pred zakonom potpuno čisti. Oni ne vrijeđaju, ne udaraju niti ugrožavaju nikoga osim džeparoša, a svoje akcije provode s izuzetnom dozom odmjerenosti koja iznenađuje čak i najveće skeptike.

Policija, umjesto da ih hapsi, javno im zahvaljuje i potiče njihov rad jer statistike nepobitno pokazuju da je broj džepnih krađa u područjima gdje djeluju pao za 40 posto. Građani, turisti i vlasnici trgovina dočekuju ih kao heroje jer napokon netko radi ono što institucije godinama nisu bile u stanju ili nisu htjele napraviti.

U Italiji i Francuskoj, gdje su te patrole posebno aktivne, snimke njihovih akcija postale su pravi viralni hit na društvenim mrežama uz milijunske preglede. Ljudi sa zadovoljstvom dijele klipove na kojima prestravljeni dječaci i djevojčice pokušavaju pobjeći od svojih crvenih biljega, no uzaludno jer ih boja izdaje poput krvavog traga u snijegu.

Ove snimke ne služe samo zabavi nego i edukaciji jer pokazuju turistima kako da prepoznaju potencijalne prijestupnike i izbjegnu ih prije nego što postanu žrtve. S druge strane, policijski službenici otvoreno priznaju kako su im ove građanske intervencije neprocjenjiva pomoć jer štede dragocjeno vrijeme koje bi inače utrošili na prikupljanje dokaza i potragu za osumnjičenicima.

Politička elita u Europskoj uniji sve se više nalazi u nezgodnom položaju jer su godinama zatvarala oči pred rastućim problemom uličnog kriminaliteta. Danas mnogi postavljaju pitanje je li njihova pasivnost posljedica obične nesposobnosti ili pak namjernog dopuštanja degradacije sigurnosti kako bi skrenuli pažnju s vlastitih koruptivnih afera.

Gradski vijećnici u Parizu i Rimu odbijaju komentirati nove metode građanskih patrola, no činjenica da ih policija neslužbeno podržava govori više od tisuću službenih priopćenja.

Suradnje francuske policije s aktivista gdje razmjenjuju brojeve telefona

Ove građanske straže ne djeluju po načelu samovolje nego po strogom protokolu koji osigurava da nitko ne bude nepravedno optužen. Prije svake akcije, članovi patrola provode višednevno praćenje osumnjičenika kako bi bili apsolutno sigurni u njegovu krivnju, a tek onda uslijedi javno razotkrivanje uz obaveznu snimku. Dakle, riječ je o pažljivo osmišljenom sustavu koji kombinira građansku hrabrost s gotovo detektivskom preciznošću i koji trenutno daje bolje rezultate od službenih institucija. Crvena boja i smrdljiva tekućina postali su simbol borbe običnog čovjeka protiv birokratiziranog sustava koji je zaboravio da je njegova primarna dužnost zaštita svojih građana. Svaki novi slučaj javne kazne dodatno ojačava povjerenje u ove nekonvencionalne čuvare reda, a svaki uhvaćeni džeparoš šalje jasan signal ostalima da njihov posao više nije siguran ni lak.

Sve veći broj europskih gradova sada razmatra mogućnost osnivanja sličnih patrola jer je očito da tradicionalne metode više ne funkcioniraju protiv organiziranih kriminalnih skupina koje iskorištavaju maloljetnike za svoje prljave poslove.

Ove skupine, često vođene odraslim osobama koje su smještene u obližnjim kampovima, dosad su uživale u potpunoj nekažnjivosti jer su zakoni prema djeci izuzetno blagi, a roditelji maloljetnih počinitelja rijetko se bave njihovim ponašanjem.

No građanske patrole svojim djelovanjem ruše tu računicu jer ne napadaju samo posljedice nego i samu srž problema. Kad džeparoš ostane cijeli dan obilježen crvenom bojom i smradom, on automatski postaje teret svojim organizatorima koji ga ne mogu ponovno poslati na zadatak, što smanjuje njihov dnevni profit i remeti cijeli poslovni model.

U konačnici, ove akcije su postavile pitanje koje dugo nismo smjeli postaviti, a to je zašto država ne može ili ne želi riješiti problem koji građani rješavaju s nekoliko boca boje i parfemom za smrad. Odgovor leži u sve dubljem jazu između onih koji donose zakone i onih koji po njima žive, između političkih kabineta i prljavih ulica u koje se političari rijetko spuštaju. Dok jedni tapšu jedni druge po ramenima na skupštinskim sjednicama, drugi na terenu svakodnevno spašavaju džepove i torbe nesuđenih žrtava, a policija sa zadovoljstvom preuzima uhvaćene džeparoše i piše im kazne. Ova realnost možda nije lijepa ni politički korektna, ali je učinkovita i građani je masovno podupiru jer im je, naposljetku, važniji miran odlazak na posao i siguran povratak kući nego apstraktni politički diskursi koji ne rješavaju ništa.

Strategija crvene boje pokazala se toliko djelotvornom da su je čak i neki policijski službenici neslužbeno preporučili građanima u opasnim četvrtima, naravno uz napomenu da sve mora biti u skladu sa zakonom i bez fizičkog nasilja.

Ove patrole savršeno su iskoristile pravnu rupu jer prskanje tekućinom ne predstavlja tjelesnu ozljedu i ne može se kvalificirati kao napad, već samo kao neugodnost, dok javno snimanje spada u slobodu izražavanja i dokumentiranja događaja u javnom prostoru.

Drugim riječima, pronašli su način kako kazniti prestupnike bez da postanu prestupnici sami, što je zaista rijedak slučaj u svijetu gdje granica između pravde i osvete često biva nejasna. Zahvaljujući njihovoj pažljivoj pravnoj konstrukciji, oni su danas zaštićeni s više strana, dok su džeparoši ostavljeni bez ikakve zaštite i na milost i nemilost javnoj sramoti.

Nakon spektakularnih uspjeha protiv džeparoša, među aktivistima i policijskim krugovima sve glasnije se šapuće o širenju ovog modela na puno opasnije mete. Prodavači droge koji truju djecu po parkovima i proksineti koji izrabljuju nesretne žene na rubovima gradova mogli bi uskoro osjetiti istu sudbinu. Zamislite samo prizor u kojem ulični diler umjesto uobičajenog bijega završi poprskan neizbrisivom crvenom bojom koja ga izdaje na svakom koraku, dok mu smrdljiva tekućina otežava bilo kakav daljnji posao s mušterijama. Građani su već počeli organizirano pratiti sumnjive lokacije i s nestrpljenjem očekuju znak za novi val pravde koji bi mogao temeljito uzdrmati dno kriminalnog miljea.

Policija, koja dosad nije imala učinkovit odgovor na teške kriminalce, sada u ovim patrolama vidi priliku da napokon zaštiti najranjivije skupine na način koji dosad nije bio moguć. Ako crvena boja može zaustaviti džeparoša, zašto ne bi obilježila i onoga koji ubija mlade ljude otrovnim smjesama ili onoga koji prodaje tijela žena za novac. Ta ideja već je izazvala burne reakcije na društvenim mrežama, gdje se milijuni ljudi zalažu za proširenje operacija bez obzira na političke posljedice, jer su i oni svjesni da je krajnje vrijeme za istinsku uličnu pravdu.

Upozorenje čitateljima portala Logično. Svatko ima građansku dužnost reći tko je lopov ili diler ako tome svjedoči, ali ne smije provoditi zakon jer je to zadaća Policije. Lopove i dilere ne smijete tući, zatvarati, vezati i slično. Ako imate priliku što učiniti, snimite ih, ofarbajte ih crvenom bojom i zovite policiju da odradi svoj posao. Anarhija bi bila gora od lopovluka.