U 2025. godini u orbitu je lansirano više od 4.000 novih satelita, a svemir postaje sve gušće prometno središte koje zahtijeva pametnija rješenja za sigurnost.
Znanstvenici sa Sveučilišta Strathclyde, Alan Turing Instituta te partnera iz SAD-a, Kanade i Australije razvili su AI model koji prvi put može predvidjeti anomalije u ponašanju satelita analizom svjetlosti koja se odbija od objekata u svemiru. Riječ je o alatu koji bi mogao biti ključan za sprječavanje sudara u sve zagušenijoj orbiti.
Kako AI čita svjetlosne zapise satelita
Model je treniran na velikim količinama mjerenja sjaja satelita, takozvanih „krivulja svjetlosti”, koje teleskopi prikupljaju s tla. Nakon početne obuke, sustav se dodatno podešava simulacijskim podacima iz Aerospace Centre of Excellence na Sveučilištu Strathclyde i tvrtke GMV. Kad je operativan, model prima stvarne ili nedavne podatke iz zvjezdarnica te automatski označava sumnjivo ponašanje koje zatim ljudski stručnjaci detaljnije istražuju.
Testiranja pokazuju da alat uspješno identificira neuobičajene ili neočekivane obrasce svjetlosti u 88 posto slučajeva te može razlikovati različite vrste ponašanja satelita — primjerice, rotaciju od nekontroliranog prevrtanja. Te su analize presudne za servisiranje satelita u orbiti i produljenje njihova životnog vijeka.
Problem sve gušćeg svemira
Broj satelita u orbiti raste eksponencijalno — od 159 lansiranih 2000. godine do više od 4.000 samo u prošloj godini. Praćenje tisuća objekata složen je i dugotrajan posao, a postojeći sustavi često kasne s reakcijom. Automatizirani AI alat nudi rješenje koje kontinuirano prati ponašanje satelita i upozorava na odstupanja u stvarnom vremenu.
Profesor Massimiliano Vasile, direktor Aerospace Centre of Excellence i voditelj projekta AI4S3, ističe kako je razumijevanje ponašanja objekata u svemiru ključno za predviđanje evolucije cijelog svemirskog okruženja. „S AI4S3 pokazali smo da umjetna inteligencija može napraviti razliku u više područja svemirske sigurnosti. Rezultati koje je postigao Alan Turing Institute doista su izvanredni i ključan korak prema potpunoj i sustavnoj analizi ponašanja bilo kojeg objekta u orbiti”, kazao je.
Projekt se provodi u sklopu inicijative AI4 Space Safety and Sustainability, konzorcija zemalja FVEY-a — Australije, Kanade, Novog Zelanda, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a — kojeg financira Britanska svemirska agencija. Uz navedene institucije, u projektu sudjeluju i MIT, Sveučilište u Waterlou te industrijske tvrtke Columbiad, LMO i Zendir.
Pitanje koje se nameće: tko upravlja sigurnošću orbite?
Iako ovakvi alati nedvojbeno unapređuju sigurnost u svemiru, postavlja se pitanje tko će imati pristup tim podacima i tko će donositi odluke o manevrima izbjegavanja sudara. Naime, sve više satelita u orbiti pripada privatnim tvrtkama, a ne državnim agencijama. Nacionalni interesi i komercijalni imperativi mogli bi doći u sukob kad se radi o prioritetima u izbjegavanju sudara.
Također, vrijedi podsjetiti na ranije slučajeve u kojima je nedostatak transparentnosti u podacima o kretanju satelita doveo do opasnih situacija. Godine 2019. Europska svemirska agencija morala je izvesti hitan manevar izbjegavanja sudara sa satelitom SpaceX-a, a komunikacija između dviju operatera bila je sve samo ne učinkovita.
Sljedeći koraci projekta uključuju istraživanje multimodalnih sustava koji bi uključivali radarske podatke, hiperspektralne informacije i podatke o orbitama satelita. To bi stručnjacima koji prate i štite satelite moglo pružiti još dublje uvide — ali i otvoriti nova pitanja o tome koliko autonomije smijemo prepustiti umjetnoj inteligenciji kada su u pitanju objekti vrijedni milijarde dolara i ključni za svakodnevni život milijuna ljudi.