Umjesto masovnog otpuštanja, umjetna inteligencija prvo „jede” plaće — i to najviše onima koji zarađuju najmanje.
To je ključni nalaz analize Torstena Sloka, glavnog ekonomista tvrtke Apollo Global Management, koji je za Bloomberg News ustvrdio kako se učinak umjetne inteligencije na tržište rada ponajprije vidi kroz slabiji rast plaća, a ne kroz ukupnu zaposlenost. Slok i njegova kolegica Sania Edlich proučili su oko 300 zanimanja podijeljenih u skupine s visokom i niskom izloženošću umjetnoj inteligenciji te usporedili njihov položaj prije i nakon pojave ChatGPT-a. Rezultat je jasan: plaće radnika izloženih umjetnoj inteligenciji rasle su 6,7 posto sporije od plaća onih čija su radna mjesta manje osjetljiva na nove tehnologije.
Učinak je još izraženiji među radnicima s nižim primanjima. Istodobno, Slok primjećuje da je umjetna inteligencija ubrzala osnivanje novih tvrtki, koje je sada na rekordnoj razini. „Za sada je dominantan učinak da imamo mnogo dinamičnije gospodarstvo u kojem ljudi mogu smišljati ideje, koristiti agente, petlje i grafikone da bi došli do novih rješenja i, kao rezultat toga, pokretati više poslova”, rekao je Slok u intervjuu za Bloomberg.
Podaci koji se ne podudaraju
Ova analiza dodaje još jedan kamenčić u mozaik sve žešće rasprave o tome kako će umjetna inteligencija preoblikovati tržište rada. No podaci se ne podudaraju. Američki Zavod za statistiku rada objavio je izvješće o 18 zanimanja izloženih umjetnoj inteligenciji, pokazavši pad zaposlenosti od 0,2 posto u svibnju 2025. u odnosu na godinu ranije, dok su ukupne plaće u istom razdoblju porasle 0,8 posto. Ekonomisti Goldman Sachsa pak tvrde da sektori „vrlo izloženi zamjeni umjetnom inteligencijom” bilježe brži pad broja otvorenih radnih mjesta od ostalih.
Dok se ekonomisti spore oko metodologije, stvarnost na terenu govori drugačije. Istraživanja pokazuju da umjetna inteligencija više ne staje samo u urede Silicijske doline. Prodor je sve dublji u skladišta, restorane, ugostiteljstvo, logistiku i njegu — poslove koji čine velik dio svakodnevne potrošnje. Čak 37 posto radnika koji zarađuju do 25 dolara na sat, odnosno manje od 50.000 dolara godišnje, kaže da im je poslodavac u posljednjih 12 mjeseci uveo nove alate umjetne inteligencije ili automatizacije.
No umjesto da ih se osposobi za novo doba, upravo najslabije plaćeni dobivaju najmanje obuke, pokazuju manje samopouzdanja i imaju najtanje financijske rezerve za nošenje s poremećajima. Postavlja se pitanje koje izvor nije postavio: ako umjetna inteligencija već sada usporava rast plaća najranjivijih, tko će snositi trošak prilagodbe — radnici ili poslodavci koji uvode tehnologiju?
Odgovor na to pitanje neće dati statistika, nego politika. U Hrvatskoj se o učincima umjetne inteligencije na tržište rada tek počinje raspravljati, a iskustva iz Sjedinjenih Država mogla bi poslužiti kao upozorenje. Ako se ne uspostavi mehanizam prekvalifikacije i zaštite najugroženijih radnika, tehnološki napredak mogao bi produbiti ionako velike razlike u društvu. Umjetna inteligencija neće nužno ukrasti poslove — ali bi ih mogla učiniti sve lošije plaćenima.