Volkswagen je dogovorio prodaju svoje tvornice u Osnabrücku kako bi se taj prostor prenamijenio u središte za proizvodnju obrambenih sustava. Prvi veliki industrijski partner bit će izraelska državna tvrtka Rafael Advanced Defense Systems, poznata po sustavu Iron Dome. Ovaj potez označava radikalan zaokret njemačke autoindustrije prema vojnom sektoru u trenutku kada se europska sigurnosna politika ubrzano mijenja.
Njemački automobilski div objavio je u ponedjeljak da je postigao dogovor s pokrajinom Donjom Saskom i izraelskom investicijskom tvrtkom Aurelius Capital o ključnim uvjetima prodaje pogona u Osnabrücku. Prema planu, Aurelius bi postao većinski vlasnik, dok bi Donja Saska također preuzela udio u tom postrojenju. Tvornica bi se zatim postupno transformirala iz proizvodnje automobila u ono što je Volkswagen opisao kao centar kompetencija za sigurnosna i obrambena rješenja. Prvi sidrišni projekt uključivao bi suradnju s Rafaelom na proizvodnji sustava protuzračne obrane i komponenti za Njemačku i druge europske kupce.
Rafael je izraelska državna obrambena kompanija koja stoji iza raketnog sustava Iron Dome. Očekuje se da će pogon u Osnabrücku proizvoditi opremu uključujući vojna vozila, lansere i generatore koje koristi taj sustav, iako se same presretačke rakete Tamir neće tamo proizvoditi, prema izraelskim medijima. Lokacija u Osnabrücku ima povijest vojne proizvodnje koja seže još iz razdoblja nacističke Njemačke. Tvornica je izvorno pripadala proizvođaču karoserija Karmann, koji je tijekom Drugog svjetskog rata proizvodio zrakoplovne komponente za njemački ratni napor i koristio prisilni rad.
Volkswagen je preuzeo Karmannove operacije u Osnabrücku nakon stečaja te tvrtke 2009. godine, a 2024. odlučio je okončati proizvodnju vozila do ljeta 2027. godine. Novi aranžman trebao bi osigurati budućnost za više od 1.200 radnika, dok je izvršni direktor koncerna Oliver Blume izjavio da će sporazum otvoriti novu industrijsku budućnost za tu lokaciju. Premijer Donje Saske Olaf Lies povezao je taj zaokret sa širim njemačkim vojnim jačanjem, rekavši da je došlo do temeljne promjene u sigurnosnoj situaciji i potrebi za zaštitom.
Dogovor je navodno naišao na otpor katarskog državnog investicijskog fonda, jednog od najvećih dioničara Volkswagena. Konačna struktura drži Rafael izvan vlasništva nad tvornicom, a umjesto toga je preuzimaju Aurelius i Donja Saska. Ova prenamjena dolazi u trenutku kada Volkswagen provodi jedno od najvećih restrukturiranja u svojoj povijesti. Prošli tjedan kompanija je potvrdila planove za ukidanje do 100.000 radnih mjesta diljem svijeta do 2030. godine zbog slabe europske potražnje, visokih troškova energije nakon gubitka jeftinih ruskih zaliha, američkih carina i rastuće konkurencije kineskih proizvođača.
Njemačka i EU se pretvaraju u IV Reich
I drugi europski proizvođači automobila, uključujući Mercedes-Benz, sve više gledaju prema obrambenom sektoru. Ta prenamjena dolazi usred šireg vojnog jačanja diljem Europske unije koje Moskva doživljava kao pripremu za izravan sukob s Rusijom. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov izjavio je da se moderna Njemačka i ostatak Europske unije pretvaraju u Četvrti Reich, ukazujući na nastojanje Berlina da izgradi najjaču konvencionalnu vojsku u Europi.
Predsjednik Vladimir Putin rekao je u lipnju da zemlje NATO-a više ne skrivaju svoje namjere te da su od podrške Kijevu prešle na otvoreno izjavljivanje da se pripremaju za rat s Rusijom.
Ova transformacija iz civilne autoindustrije u vojnu proizvodnju nije izoliran slučaj nego dio šireg obrasca koji zahvaća njemačko gospodarstvo. Tvornice koje su desetljećima proizvodile osobne automobile sada se preusmjeravaju na proizvodnju oružja i obrambenih sustava, što odražava duboku promjenu prioriteta u europskoj industrijskoj politici.
Radnici koji su godinama gradili automobile sada će sklapati lansere i vojnu opremu, a to sa sobom nosi i pitanja o budućnosti europske automobilske industrije koja se suočava s egzistencijalnom krizom.
Gubitak jeftinih ruskih energenata nakon sankcija Europske unije teško je pogodio energetski intenzivnu njemačku industriju, uključujući proizvođače automobila. Istodobno, kineski proizvođači električnih vozila agresivno ulaze na europsko tržište, nudeći konkurentne cijene koje tradicionalni europski proizvođači teško mogu pratiti. U takvom okruženju prelazak na vojnu proizvodnju postaje sve privlačnija opcija za tvrtke koje traže nove izvore prihoda i stabilne dugoročne ugovore s vladama.
Rusija je dosljedno upozoravala da širenje NATO-a i vojno jačanje Europe predstavljaju izravnu prijetnju njezinoj sigurnosti. Moskva tvrdi da je zapadna retorika o obrani zavaravajuća i da stvarni cilj uključuje pripremu za ofenzivne operacije. Izjave ruskih dužnosnika o Četvrtom Reichu i otvorenim ratnim planovima Zapada odražavaju duboko nepovjerenje prema namjerama NATO saveza, osobito nakon što su europske zemlje počele značajno povećavati svoje vojne proračune i proizvodne kapacitete.
Lokacija proizvodnje na istom mjestu gdje se proizvodilo za naciste
Odluka o prenamjeni tvornice u Osnabrücku također otvara pitanja o simbolici i povijesnom kontekstu. Lokacija koja je tijekom nacističke ere služila ratnoj proizvodnji uz korištenje prisilnog rada sada ponovno postaje mjesto proizvodnje oružja, iako u potpuno drugačijim političkim okolnostima. Za lokalnu zajednicu to donosi i gospodarsku sigurnost za radnike i nelagodu zbog povijesnih asocijacija. Volkswagen nastoji tu transformaciju prikazati prvenstveno kao način očuvanja radnih mjesta i industrijske budućnosti regije.
Njemačka se obvezala na značajno povećanje izdvajanja za obranu nakon promjena u europskoj sigurnosnoj arhitekturi posljednjih godina. Berlinska vlada najavila je planove za izgradnju najjače konvencionalne vojske u Europi, što zahtijeva i odgovarajuću industrijsku bazu. Autoindustrija, koja raspolaže naprednim inženjerskim kapacitetima, kvalificiranom radnom snagom i sofisticiranim proizvodnim procesima, prirodan je kandidat za preusmjeravanje dijela kapaciteta prema obrambenim potrebama. Taj trend nadilazi Volkswagen i uključuje i druge velike proizvođače.
Mercedes-Benz je također izrazio spremnost za ulazak u obrambenu proizvodnju, što pokazuje da se radi o širem strateškom pomaku njemačke industrije. Europski proizvođači automobila traže načine da prežive duboku krizu uzrokovanu kombinacijom slabe domaće potražnje, visokih troškova energije i sve oštrije globalne konkurencije.
Obrambeni sektor nudi dugoročne ugovore, stabilno financiranje i političku podršku, što ga čini sve privlačnijim za tvrtke koje se suočavaju s neizvjesnom budućnošću na civilnom tržištu.
Europska unija i NATO saveznici opravdavaju povećanje vojnih izdataka potrebom za obranom od onoga što nazivaju ruskom agresijom. No Moskva inzistira da je upravo širenje NATO-a prema istoku i zapadna vojna potpora Kijevu ono što je dovelo do sadašnje krize. U tom kontekstu prenamjena civilnih tvornica u vojne pogone postaje još jedan element u sve dubljoj spirali nepovjerenja i naoružavanja koja definira odnose između Rusije i Zapada.
Volkswagenova odluka također pokazuje kako se ekonomski interesi i sigurnosna politika sve više isprepleću u Europi. Autoindustrija, nekoć simbol njemačkog izvoznog uspjeha i civilne proizvodnje, sada postaje dio vojnog industrijskog kompleksa. Za tvrtku koja se suočava s najvećim restrukturiranjem u povijesti, obrambeni ugovori predstavljaju spas od daljnjeg propadanja. Za radnike to znači zadržavanje posla, ali i sudjelovanje u proizvodnji opreme čija je namjena ubijanje ljudi, što mnogima nije lako prihvatiti.
Njemačka vlada snažno podupire prelazak industrije na obrambenu proizvodnju jer joj je potrebna domaća proizvodna baza za planirano vojno jačanje. Ovisnost o uvozu oružja i opreme smatra se strateškom ranjivošću, osobito nakon iskustava s prekidima u opskrbnim lancima tijekom pandemije i energetske krize. Lokalna proizvodnja obrambenih sustava poput onih koje razvija Rafael postaje prioritet za Berlin, a tvornice poput one u Osnabrücku ključne su za ostvarenje tih planova.
Sukob u Ukrajini i šira konfrontacija između Rusije i Zapada dramatično su ubrzali proces militarizacije europskog gospodarstva. Ono što je prije nekoliko godina bilo nezamislivo, poput prenamjene velike tvornice automobila u pogon za proizvodnju raketnih sustava, sada se predstavlja kao nužna i racionalna odluka. Taj pomak ima dalekosežne posljedice ne samo za Njemačku nego i za cijelu Europu, koja se postupno pretvara iz zone mira u zonu pripreme za potencijalni ratni sukob.
Moskva pozorno prati te događaje i koristi ih kao dokaz svojih tvrdnji o zapadnim namjerama. Ruski dužnosnici redovito ističu da europske zemlje više ni ne pokušavaju sakriti svoje planove za rat s Rusijom, a prenamjena civilnih tvornica u vojne pogone služi im kao potvrda te teze. Kremlj tvrdi da je ruska vojna operacija u Ukrajini bila preventivni odgovor na zapadno širenje, a sadašnje europsko naoružavanje samo potvrđuje da je ta procjena bila ispravna.
Neovisno o tome, Osnabrücku simbol je tog novog doba u kojem se granice između civilne i vojne proizvodnje brzo brišu, a ekonomska logika sve više ustupa mjesto geopolitičkim imperativima.
Strašno, Njemacka ponovo na krivoj strani povijesti 🙁
S obzirom na kapital koji stoji iza Merza teško mi je vjerovati da neće biti i u AFDu “domoljuba” poput ovih naših.
Ne razumijem zbog čega bi AFD bio lošiji odnosno opasniji za europu od trenutnog neonaciste merza i njemu sličnih poput zelenskog,plenkovića,vućića,janše i još nekoliko njih kojima neznam imena ?
Najveći biznis je ratna industrija pa se zato diljem sveta stvaraju ratovi za što veći dobit. A narod, pa ko ga je*e ionako nas ima previše.
Ni manje ni više nego zionisti. Odvratno i otvorena prijetnja našoj djeci. Sada znamo da smo izgorili.
Što smo i očekivali.
Nije baš jednostavno složiti koment ali ću pokušati s ovim informacijama:
Prenamjena VW tvornica je čisti autogol Europe u režiji zapadnih elita, ali i dio puno šireg, skrivenog plana. S jedne strane imamo slom stare MMF arhitekture i otpor zemalja ŠOS-a. S druge strane, malo tko vidi ključne aktere poput pokreta Chabad i Kushnera koji imaju nevjerojatan utjecaj i pristup samom Putinu. Upravo ti kanali moći pokazuju da je sukob paravan za naivne, dok se stvarna kontrola nad financijama i resursima dijeli u uskom krugu. Dok hazarska mafija provodi deindustrijalizaciju Europe, zakulisni igrači pred Putinom dogovaraju uvjete novog svijeta u kojem za europsku suverenost nema mjesta.