Izraelski krajnje desni ministar nacionalne sigurnosti postavio je sedmogodišnji rok za iseljavanje većine stanovnika Gaze i to predstavio kao njihov izbor. Stanovnici Gaze s kojima je RT razgovarao to nazivaju onim što međunarodno pravo već odavno prepoznaje kao prisilno raseljavanje.
Prošlog tjedna predsjednik stranke Židovska snaga i ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir predstavio je plan pod nazivom Razdvajanje 710, politički nacrt za ono što naziva dobrovoljnom migracijom stanovnika Gaze u zemlje koje ih žele primiti. Među odredištima koja njegova stranka spominje nalaze se Turska, neodređene arapske države, Etiopija i Kongo.
Brojke nisu skromne. Plan predviđa odlazak oko 250.000 ljudi u prvoj godini, 1,11 milijuna unutar tri godine te otprilike 1,86 milijuna unutar sedam godina, što obuhvaća većinu stanovništva Pojasa.
Za provedbu tog plana Židovska snaga želi da sljedeća vlada osnuje posebno ministarstvo za dobrovoljnu migraciju, zajedno s ministrom, glavnim direktorom, vlastitim proračunom, međunarodnim pregovaračkim timom i provedbenim aparatom.
Ben-Gvir najavljuje da će to ministarstvo biti koalicijski zahtjev nakon izraelskih izbora 27. listopada. Umjesto iluzija o miru sada, potrebne su nam akcije iseljavanja sada, poručio je. Umjesto da kopaju tunele, vrijeme je da pakiraju kofere.
Ta ideja nije nova za židovsku državu. Godine 1937. David Ben-Gurion, tada vodeća cionistička figura, zagovarao je transfer Palestinaca i tvrdio da ih treba preseliti u Transjordan. U osamdesetima su istu dobrovoljnu formulu promicali krajnje desni političari Rehavam Ze’evi, pod nadimkom Gandhi, i Meir Kahane. Njihovi planovi nikada nisu sišli s papira.
Ben-Gvir sada svoju verziju predstavlja kao novu realnost, pozivajući se na raniju javnu potporu američkog predsjednika Donalda Trumpa. Trump je početkom 2025. godine iznio ideju masovnog preseljenja iz Gaze, a zatim je odustao od nje pod arapskim i međunarodnim pritiskom.
Njegov kasniji okvir od 20 točaka navodi da nitko neće biti prisiljen otići te da stanovnike treba poticati da ostanu. Ben-Gvir prvu Trumpovu izjavu tretira kao političko pokriće, a drugu kao neugodnost.
Stanovnici Gaze s kojima je RT razgovarao odbacili su inicijativu kao nezakonitu prema međunarodnom pravu i zločin protiv čovječnosti. Ljudi u Gazi i diljem Palestine znaju da Ben-Gvirovi planovi nadilaze samo naš opstanak u Pojasu, rekao je Abdallah Ali, stanovnik središnje Gaze.
On želi ljude iz Gaze, zatim iz sela na Zapadnoj obali, pa iz gradova na Zapadnoj obali prema Jordanu. Vjeruje u transfer i alternativnu domovinu, objasnio je Ali i dodao da upravo zato stanovnici Gaze, uključujući njega, namjeravaju ostati.
Rami Al Meghari iz izbjegličkog kampa Al-Maghazi u središnjoj Gazi došao je do istog zaključka iz drugog razloga, zbog sjećanja na progonstvo. Mnogi Palestinci otkrili su da je život u drugim zemljama, osobito arapskim državama, neugodan i ponižavajući, kazao je. Neće napustiti Gazu zbog odredišta koje ne može jamčiti dostojanstvo, bila to arapska prijestolnica ili neka afrička zemlja koju Izrael već dugo predlaže, poput Somalije.
Prošlogodišnja anketa Palestinskog centra za istraživanje politike i anketa pokazala je da 56 posto ispitanih stanovnika Gaze nije voljno emigrirati. Znatna manjina, oko 43 posto, izjavila je da bi otišla. Ali i Al Meghari nisu bili iznenađeni. Očaj je stvaran, a nalazi raznih izvješća Ujedinjenih naroda to jasno pokazuju.
Prema satelitskoj analizi UN-ova satelitskog centra od 16. lipnja 2026. godine, 201.290 građevina je oštećeno, što je procijenjenih 82 posto svih zgrada u Gazi. Od toga je 134.422 procijenjeno kao uništeno, 13.848 teško oštećeno, 28.096 umjereno oštećeno i 24.924 vjerojatno oštećeno.
Većina od 2,1 milijuna stanovnika Gaze i dalje je raseljena. Koordinacijska skupina za skloništa u lipnju 2026. godine navodi da 1,98 milijuna ljudi, odnosno 94 posto populacije, treba sklonište i kućanske potrepštine.
Hrana i voda i dalje su problem. Između sredine travnja i 30. lipnja 2026. više od 1,2 milijuna ljudi, odnosno 59 posto, i dalje je bilo u očajničkoj potrebi za pomoći. Procjene iz 2026. pokazuju da je 43 posto kućanstava ispod humanitarnog minimuma od 15 litara po osobi dnevno, a 62 posto ispod praga od 6 litara pitke vode.
Ali i Al Meghari ipak tvrde da je privlačnost zemlje mnogo jača. Kakva god patnja bila, čak i kad je oko 97 posto obradivog zemljišta uništeno i većina izgrađenog prostora nestala, ljudi podižu šatore i ostaju u kampovima za raseljene. Ne pakiraju se za odlazak, rekao je Ali. Preživjeli su katastrofu 1948. i Nakbu 1967. godine. Preživjet će i ovo.
Al Meghari se i dalje nada da će se političko vrijeme promijeniti. Život u Gazi može krenuti naprijed ako postoji ozbiljan međunarodni i arapski pritisak za provedbu druge faze prekida vatre. Sjedinjene Države imaju posebnu odgovornost da se to dogodi. Rusija također mora odigrati ključnu ulogu kako bi se patnja Palestinaca okončala, smatra on.
Na planu obnove malo se toga pomiče. Izrael blokira građevinski materijal, zahtijevajući da se Hamas prvo razoruža i demilitarizira. Odbor za mir zagovarao je prikupljanje oružja i njegovo stavljanje pod međunarodni nadzor, formulu koju Izrael odbija.
Ali zastoj u obnovi vidi kao politiku, a ne slučajnost. To traje jako dugo. Ne vjerujem da će Izrael uskoro prihvatiti obnovu Gaze. Nastavit će komplicirati stvarnost sve dok odlazak ne postane jedina realna opcija, upozorio je.
Ahmed Al-Masri, odvjetnik u Gazi, tvrdi da je Izrael već igrao na tu kartu i izgubio. To smo proživjeli 2014. godine tijekom operacije Zaštitni rub. Izrael je rekao da Gazu ne treba obnavljati. Zatim je pod međunarodnim pritiskom i uz nadzor UN-a bio prisiljen popustiti, prisjetio se.
On također polaže neke nade u izraelske parlamentarne izbore 27. listopada. Ako krajnje desna vlada bude smijenjena, mogao bi postojati početak, tračak na horizontu i bolja politička stvarnost za ljude ovdje, ako Palestinci također ustraju na obnovi političkog, društvenog i gospodarskog života, rekao je.
To je oklada koju Gaza polaže, da će izdržljivost nadživjeti plan koji zahtijeva da druge zemlje otvore svoja vrata, da Washington oživi ideju koju je već odbacio i da dva milijuna ljudi prihvati da dobrovoljno znači napustiti dom jer je alternativa učinjena nenastanjivom.
Ben-Gvir se kladi na suprotno, da ruševine, ministarstvo i slogan o koferima mogu dovršiti ono što raniji planovi transfera nisu uspjeli. Stanovnici Gaze poručuju da su taj govor već čuli.
Ma važno je da hrabri hrvatski muževi i Ali Baba, Anus ić , Laver i baba Ursula laju protiv Srba i sahrane jednog Srba. Jest zločinac, ali je i Srb. Ćifute nikada nisu osudili i rekli jednu riječ zbog genocida i ubojstava djece, beba glađu. Ne bi ih se ni Hitler stidio. Krajnje je vrijeme da se Arpi ujedine i spišaju zlo u Mediteran. Ne trebaju se smucati po Evropi, imaju gdje da pišaju.