Gaza – Pokopala 3 sina, a četvrti Zaid je upravo ubijen u snu od strane cionističkih genocidaša

Fatima Nofal rodila je Zaida nakon što su joj u izraelskom zračnom napadu 2023. poginula tri sina. Petnaest mjeseci kasnije, drugi je napad usmrtio i njezino posljednje dijete u središnjoj Gazi. Ova priča nije samo vijest, već svjedočanstvo o okrutnosti koja nadilazi ljudsku sposobnost razumijevanja.

U maloj sobi pokraj otvorenog prozora, petnaestomjesečni Zaid Nofal spavao je bez pokrivača, pokušavajući pobjeći od užasne vrućine koja ljeti spaljuje Gazu. U 3 sata ujutro, izraelski zračni napad pogodio je kuću njegove obitelji u izbjegličkom kampu al-Bureij, zatrpavši njegovo maleno tijelo ispod ruševina. Nekoliko metara dalje, njegova 38-godišnja majka Fatima stajala je u šoku, prekrivena krvlju i prašinom dok su joj susjedi vrištali uokolo, suočavajući se s tragedijom koju je već proživjela. Zaid je bio četvrti sin kojeg je izgubila u izraelskim napadima, nakon što su tri njegova brata ubijena 2023. godine.

Susjedi su pohrlili u obiteljsku kuću koja je već bila djelomično uništena prije nego što je obnovljena nakon objave primirja u listopadu 2025. Fatima još uvijek nije procesuirala ono što se dogodilo i ostaje u stanju dubokog šoka. Jedino čega se sjeća jest da se probudila samo nekoliko minuta prije napada te se pomaknula na drugi dio sobe zbog nepodnošljive vrućine, ostavivši malog Zaida kraj prozora kako bi mu povjetarac pomogao da zaspi. Iako je ranjena u napadu, odbila je otići i pozvala susjede da traže njezina sina, a soba je bila ispunjena krhotinama dok su podizali ruševine kako bi ga pronašli. Zaid je na kraju izvučen ispod ruševina, umotan u laganu dekicu i odvezen u bolnicu.

Njegova smrt ponovno je otvorila traumu od 13. listopada 2023., kada je izraelski zračni napad ubio trojicu Nofalinih sinova, a samo su ona i njezine dvije kćeri preživjele. Na početku rata, Nofal i njezina obitelj pobjegli su iz izbjegličkog kampa al-Bureij, vjerujući da će područje al-Sawarha u obalnom gradu al-Zawaidi biti sigurnije. Shvatili su ozbiljnost situacije i odlučili pobjeći jer su mislili da će tamo biti sigurnije nego ostati blizu granice, ali nikada nisu zamislili da će mjesto koje su izabrali za sigurnost postati poprište ubijanja njezina tri sina i većine muževe obitelji. Taj napad ubio je njezina najstarijeg sina, 16-godišnjeg Amina, 11-godišnjeg Hamzu i Ahmeda, njezinog novorođenog sina starog svega 22 dana.

Kao i gotovo cijelo stanovništvo Gaze, Nofal je mjesecima proživljavala raseljavanje, gubitak i neizvjesnost otkako je rat započeo u listopadu 2023. Deset mjeseci nakon što je izgubila tri sina, trenutak nade ušao je u njezin život kada je otkrila da je trudna, a sreća joj je porasla kada je saznala da očekuje dječaka. Rodila je Zaida 16. travnja 2025. usred rata koji je bjesnio Gazom, vjerujući da je došao ispuniti prazninu koju su ostavila djeca koja je izgubila. Njezini su rođaci predlagali da ga nazovu po jednom od preminule braće, ali je Nofal odbila jer je željela da ima svoje ime i vlastitu sudbinu. Zaid je s vremenom postao radost doma, a njegove su se sestre posebno vezale uz njega, čekajući ga na stubama kad god bi ga odvela na cijepljenje ili pregled, ne podnoseći odvojenost od njega ni nekoliko sati.

Nofal je razgovarala za Middle East Eye dok se oporavljala od opeklina na stopalima, a njezina najstarija kći Baraa zadobila je lakše ozljede dok je najmlađa kći Lina pretrpjela traumu glave. Lina je još uvijek u bolnici i kada ju je majka posjetila, prvo što je pitala bilo je za Zaida, ali joj Nofal nije mogla reći istinu dok je još bila ranjena pa joj je rekla da je dobro i da je čeka. Ne zna kako će joj reći istinu kada bude otpuštena iz bolnice, a tugu produbljuje i spoznaja da Zaid nikada nije imao djetinjstvo jer je cijeli život proveo u zatvorenom prostoru, a čak su i njegovi rođaci ubijeni u izraelskim zračnim napadima pa nije imao s kim ni igrati. Unatoč primirju dogovorenom prošle godine radi prekida dvogodišnjeg genocidnog rata u Gazi, Izrael je nastavio bombardirati pojas gotovo svakodnevno, ubivši najmanje 1200 ljudi otkako je primirje započelo prije gotovo 10 mjeseci, a ukupno je izraelska vojska ubila više od 73 tisuće Palestinaca od listopada 2023.

Djeca nisu pošteđena ovog strašnog broja, a UNICEF je u lipnju objavio da je oko 260 djece ubijeno u Gazi otkako je primirje započelo, opisujući situaciju kao okrutnu i smrtonosnu iluziju primirja gdje je u prosjeku jedno dijete ubijano svaki dan. Nakon što je svjedočila smrti vlastite djece, Nofal vjeruje da su palestinski civili, posebno žene i djeca, namjerno ciljani od strane Izraela jer je ogromna većina žrtava koje su vidjeli upravo žene i djeca, a Izrael je odlučan u njihovom ubijanju bez ikakvog opravdanja. Istog dana kada je Zaid ubijen u izbjegličkom kampu al-Bureij, devetogodišnja Ratil al-Abadla ubijena je u izraelskom napadu na šator svog ujaka u al-Mawasiju, a video njezina oca kako drži njezino tijelo i pita što je njezino dijete učinilo da zasluži takvu sudbinu raširio se internetom. UN-ovo nezavisno povjerenstvo za istragu pronašlo je dokaze da su izraelske snage namjerno ciljale palestinsku djecu, opisujući takve radnje kao dio ponašanja koje je doprinijelo njihovom nalazu da je Izrael počinio genocidna djela. No za Nofal, nijedno izvješće ili statistika ne mogu vratiti Zaida ili tri sina koje je izgubila prije njega, a dok sjedi pored svoje ozlijeđene kćeri u bolnici, suočava se s novom borbom, pronalaskom mjesta za život i s time kako reći djetetu da njezin voljeni mali brat neće doći kući. Vatra gori u njezinim prsima i ne zna tko će je ugasiti.