Najveći katalog rendgenskog neba dosad objavljen je u trenutku kada su rusko-njemački svemirski projekt i njegovi podaci postali predmet geopolitičkog nadmetanja.
Teleskop eROSITA Glavni instrument na rusko-njemačkom observatoriju Spektr-RG, dovršio je drugu objavu podataka (DR2) i time isporučio najopsežniji popis izvora visoke energije u svemiru do sada — gotovo dva milijuna točkastih izvora i oko 64.000 proširenih, među kojima su galaktički skupovi i ostaci supernova. Katalog gotovo udvostručuje broj objekata iz prve objave i temelji se na tri puna pregleda neba, snimana u razmacima od šest mjeseci kako bi se postupno povećavala osjetljivost.
Podaci obuhvaćaju prvih 556 dana promatranja. Oko 88 posto identificiranih izvora je izvangalaktičko, i to pretežno aktivne supermasivne crne rupe u središtima galaksija. Uz rendgenske snimke, katalog sadrži i viševalnu informaciju koja detekcije povezuje s najvjerojatnijim optičkim i infracrvenim parnjacima.
Znanstveni rezultat i pitanje koje nitko ne postavlja
Objavljeni podaci nastali su u suradnji s dvadesetim izdanjem Sloan Digital Sky Survey (SDSS DR20), čime je zaokruženo gotovo desetljeće zajedničkog rada dvaju pregleda neba. Rezultat je, kako se navodi, jedan od najvećih i najdetaljnijih dosadašnjih studija supermasivnih crnih rupa, iz kojeg se mogu graditi trodimenzionalne karte aktivnih crnih rupa i pratiti njihov razvoj kroz kozmičko vrijeme.
Glavni istraživač eROSITA-e Andrea Merloni poručio je da je riječ o skupu podataka „neviđenog opsega i potpunosti”, koji s gotovo dva milijuna izvora daje temelj za otkrića od rijetkih objekata do velikih populacijskih studija. Voditelj pripadajuće studije William Roster dodao je da su najsvjetlije crne rupe na visokom crvenom pomaku „poput igle u plastu sijena” te da je zahvaljujući DR2 pronađeno više igala nego što se očekivalo — što sugerira da su brzorastuće crne rupe bile brojnije u ranom svemiru nego što se dosad mislilo.
No ono što znanstvena zajednica ovdje ne ističe jest pitanje vlasništva i kontrole nad podacima. Instrument je razvio Max Planck Institute for Extraterrestrial Physics, no nosila ga je ruska raketa i njemačko-ruski observatorij. Nakon početka rata u Ukrajini Njemačka je 2022. isključila svoj dio instrumenta, pa su pregledi neba prekinuti. Upravo zato DR2 ima dodatnu težinu: to je posljednja velika berba podataka iz misije koja je politički ugašena prije nego što je znanstveno iscrpljena.
Što to znači za nas
Hrvatska nema svemirski program ni vlastiti teleskop u orbiti, ali ima ono što ovakvi projekti sve više traže — ljude koji znaju raditi s velikim bazama podataka i infrastrukturu koja se može uključiti u međunarodne konzorcije. Umjesto da se svemirska znanost prepušta isključivo velikim igračima, pitanje je zašto se domaći znanstvenici ne pozicioniraju kao partneri u obradi i interpretaciji ovakvih kataloga, gdje je ulazni trošak znatno manji od troška gradnje instrumenta.
Drugi problem je strukturni. Ovakvi projekti ovise o rusko-njemačkoj, američkoj i europskoj suradnji, a kada politika presiječe kanale, podaci ostaju zarobljeni u arhivama i međuinstitucionalnim sporazumima. To je isti obrazac koji se ponavlja i u drugim područjima: ključna infrastruktura i znanje koncentrirani su u nekoliko središta, dok ostali dobivaju pristup samo onoliko koliko im se dopusti. Neutralnost prema velikim silama ovdje nije ideološka poza nego praktična nužnost — ako ovisiš o jednoj strani, gubiš pristup u trenutku kada se odnosi pogoršaju.
Ostaje i pitanje koje se u priopćenjima o otkrićima gotovo nikad ne postavlja: koliko je od tih gotovo dva milijuna izvora uopće provjereno neovisnom analizom, a koliko ih je klasificirano automatskim algoritmima koji se međusobno citiraju? Znanost koja se hvali brojem zapisa u katalogu lako zaboravi da broj nije isto što i razumijevanje.