Tri aktivna supermasivna crna rupa u jednoj galaksiji — to je prvi takav slučaj koji je teleskop James Webb otkrio u mladom svemiru, a nalaz bi mogao objasniti kako su golemi objekti stigli do svojih masa u samo 1,2 milijarde godina nakon Velikog praska.
Međunarodni tim astronoma analizirao je podatke spektrografa NIRSpec s teleskopa James Webb i u galaksiji J0148-4214 pronašao tri crne rupe koje su istovremeno aktivne. Dvije se nalaze u središtu galaksije, udaljene samo 620 svjetlosnih godina jedna od druge. Veća od njih teška je 80 milijuna Sunčevih masa, dok njezin susjed jedva doseže 600 tisuća. Treća je smještena 5.500 svjetlosnih godina od jezgre i ima dva milijuna Sunčevih masa — otprilike pola mase Strijelca A*, crne rupe u središtu Mliječne staze.
Spajanje kao ključ brzog rasta
Znanstvenici već godinama pokušavaju objasniti kako su supermasivne crne rupe u ranom svemiru narasle do golemih veličina. Dosadašnji modeli rasta, temeljeni na akreciji plina i prašine, previše su spori za tako velike mase u tako kratkom vremenu. Otkriće triju crnih rupa u jednoj galaksiji nudi novi odgovor: one se na kraju moraju spojiti u jednu, a svako spajanje značajno povećava ukupnu masu.
Najmanja od triju rupa posebno je zanimljiva jer upija plin brže od Eddingtonove granice — praga iznad kojeg zračenje inače odbija materiju. To je još jedan mehanizam koji bi mogao ubrzati rast, ali znanstvenici ostaju oprezni. Ne mogu sa sigurnošću reći je li treća crna rupa u J0148-4214 izvorno dio sustava ili je izbačena iz središta nakon gravitacijskog međudjelovanja s druge dvije.
Odgovor će dati LISA
Trenutačni instrumenti ne mogu odrediti smjer kretanja te crne rupe, pa će konačnu presudu dati ESA-in detektor gravitacijskih valova LISA, čije se lansiranje očekuje sredinom 2030-ih. Ako treća rupa kruži oko središnjeg para, njezino će kretanje stvarati valove koje LISA može izmjeriti. Ako je pak izbačena, signal će izostati.
Ovo otkriće postavlja pitanje na koje istraživači tek trebaju odgovoriti: koliko su česte ovakve višestruke crne rupe u mladim galaksijama i zašto ih dosad nismo primijetili? James Webb tek je zagrebao površinu razdoblja koje je donedavno bilo potpuno nevidljivo. Svako novo opažanje sužava prostor za spekulacije, ali istovremeno otvara nova pitanja o tome kako su se prve generacije galaksija uopće uspjele formirati u tako kaotičnom okruženju.
Ova tema nudi zanimljivu raspravu uz navod “Svako novo opažanje sužava prostor za spekulacije,” “Nevjerojatno je kako se slažu kockice između službene znanosti i onoga što se smatralo rubnim temama. Pogledajte samo najnoviju vijest: teleskop James Webb je potvrdio postojanje ‘zvijezda crnih rupa’ (MoM-BH*-1) – nečega što je donedavno smatrano nemogućim uz navedeno u postu. Znanstvenici s MIT-a priznaju da su ih mučile te misteriozne ‘male crvene točke’, a sada se ispostavlja da su to skriveni, masivni energetski izvori. Kad službena znanost počne potvrđivati ‘nemoguće’, jasnije je zašto javne televizije poput HRT-a 3 otvaraju arhive kroz dokumentarce o NLO-ima. Jučerašnji prikaz slučaja u Zimbabveu iz 1994. to savršeno oslikava. Ključni detalj te priče iz škole Ariel nije samo viđenje letjelice, već jasan pokaz prisutne inteligencije. Preko 60 djece sinkronizirano je opisalo bića koja nisu djelovala agresivno, već su im izravno, telepatski prenijela složene poruke o uništenju ekosustava Zemlje zbog tehnološkog… Čitaj više »
JWST nije jednostavno „fotografirao tri crne rupe”. Crne rupe same ne emitiraju svjetlost koju bismo izravno vidjeli. Umjesto toga, NIRSpec na JWST-u analizirao je svjetlost plina koji kruži vrlo velikim brzinama oko crnih rupa. Posebno je važna široka emisijska linija Hα. Njezina širina i prostorni raspored omogućili su astronomima da zaključe da postoje tri odvojena područja s aktivnim crnim rupama. Otkriće daje astronomima mogući odgovor na jedno veliko pitanje: kako su supermasivne crne rupe uspjele narasti tako brzo u ranom Svemiru? Ako su se male crne rupe često spajale tijekom sudara mladih galaksija, takvi bi sudari mogli biti jedan od načina na koji su nastala ogromna čudovišta od desetaka ili stotina milijuna Sunčevih masa već vrlo rano nakon Velikog praska. Zadovoljan sam pri pomisli na ogromne energije kojima zajednički raspolažu bića koja su ih stvorila. Ali, to je izvan dosega postojećih, i budućih znanstvenika i njihovih znanstvenih spoznaja, koje se,… Čitaj više »