U području svemirskog istraživanja, inovativna inicijativa trenutačno privlači pozornost zaljubljenika u tehnologiju i astronomiju. Kampanja grupnog financiranja za E-Cube, nanosatelit u kompletu za samostalno sastavljanje, izaziva značajan interes.
Ova tehnološka pustolovina omogućuje ne samo izradu minijaturnog satelita, već i njegovo programiranje za izvođenje raznih eksperimenata. Projekt, kojeg vodi organizacija Space Foundation Nepal, ima za cilj uključiti Nepal u svemirsku utrku i pritom ponuditi jedinstveno obrazovno iskustvo.
Space Foundation Nepal, poznata i kao Antarikchya Pratisthan Nepal, pokrenula je ovaj ambiciozan projekt s ciljem uključivanja Nepala u svemirska istraživanja. Razvijajući nacionalne projekte tipa CubeSat, organizacija također želi organizirati edukacije za mlade, otvarajući tako put budućoj generaciji svemirskih stručnjaka.
Kampanja grupnog financiranja na Kickstarteru promovira E-Cube, projekt dostupan svim entuzijastima. Ovaj nanosatelit temelji se na CubeSat modelu s kompaktnim dimenzijama od 10 x 10 x 10 cm, omogućujući izvedbu tridesetak različitih eksperimenata. Ova inicijativa ima za cilj demokratizirati pristup svemirskoj tehnologiji i istovremeno ponuditi praktično iskustvo učenja.
E-Cube se ističe bogatstvom svojih komponenti. Komplet uključuje sustav napajanja, solarnu ploču i misijsku karticu za automatizaciju zadataka i prijenos podataka na Zemlju. Ugrađeni senzori, poput DHT11 za praćenje klime, BMP za atmosferski tlak i nadmorsku visinu te GY-521 za navigaciju, dodaju znanstvenu dimenziju projektu. Proces sastavljanja olakšan je detaljnim priručnikom i vodičem za kodiranje korak po korak, omogućujući čak i početnicima upoznavanje s izradom i programiranjem vlastitog satelita. Potrebna oprema uključuje lemilicu, kliješta, multimetar i zaštitnu opremu, što osigurava sigurnu montažu.
Kampanja grupnog financiranja za E-Cube bilježi izuzetan uspjeh. Ponudene su različite verzije nanosatelita, uključujući modele napajane baterijama ili solarnom energijom. Za obrazovne ustanove, paket od šest E-Cube prodaje se po povoljnoj cijeni, nudeći jedinstvenu priliku za obogaćivanje znanstvenih obrazovnih programa. 60 sati prije završetka kampanje, već je 80 podupiratelja uložilo 7.668 eura, nadmašivši početni cilj od 5.000 eura. Međutim, lansiranje E-Cube u orbitu ostaje izazov, jer suradnja sa svemirskom agencijom radi postavljanja satelita u orbitu, čak i CubeSat-a, predstavlja visok trošak.
Za naše drage Logičare ipak ću otkriti troškovnik za lansiranje i kontroliranje ovog nano satelita, jer sam osobno participirao u pokušaju da to učini Hrvatska prije 8 godina. Firma koja nudi tehnologiju, lansiranje i kontroliranje nano satelita je to prešutno odbila, jer nije željela da Hrvatska postane članica Svemirske europske agencije. Ako se ne varam, Hrvatska ni danas nije člance ove agencije.
Dok su trajali preliminarni pregovori o ovom projektu, saznao sam i osobno vidio puno interesantnih informacija. Nano sateliti se dijele na tri grupe: observacijske, komunikacijske i “Deep Space” nano satelite.
Deep Space sateliti mogu putovati do drugih planeta Sunčevog sustava, komunikacijski sateliti služe za komunikaciju, a observacijski sateliti su ustvari sateliti s ugrađenom kamerom, koji omogućavaju snimanje zemljine površne. Oni su i bili predmet razgovora prije 8 godina, jer s malo truda mogu se razviti napredni programi od strane naših mladih stručnjaka koji bi Hrvatskoj i drugim okolnim zemljama nudili mogućnost pregleda kontrole subvencija u poljoprivredi.
Pošaljete više satelita da “skenira” određenu zonu u Hrvatskoj i na temelju algoritma, povežete katastar i boje hrvatskih polja, te u nekoliko sati saznate tko je i koliko posadio pšenice, kukuruza ili neke druge biljke. Postoje i druge vrlo napredne mogućnosti o kojima ću vam pisati jednom drugom prilikom, jer sa umjetnom inteligencijom, koja tada nije bila na današnjem stupnju razvoja, mogućnosti su se multiplicirale.
Cijena lansiranja takvog satelita košta oko 20.000 do 30.000 € po kilogramu. Nano satelit može težiti upravo 1 kg, dakle da biste poslali jedan takav satelit, trebat će vam oko 25.000 €, što je vrlo pristupačno. Nepalski E-Cube teži samo 370 grama.
Najskuplje u ovoj priči je bila kontrola 20-30 ovakvih satelita. Ona čini oko 60% ukupne cijene – bar je tako bilo prije 8 godina. Za instalaciju takvog sustava u Hrvatskoj bilo je potrebno izdvojiti 60 milijuna eura. Danas bi sličan sustav mogao biti proizvedan za 1 do 2 milijuna eura, kao što Nepalci razvijaju svoj nano satelit za 2000 €.
Sada znate puno više o satelitima, njihovim mogućnostima i cijeni. Međutim, imamo jedan mali problem… Što ćemo s našim ravnozemljašima koji ne vjeruju u satelite i fizičku formu Zemlje? 🙂
Siguran sam da se neće naljutiti na moju malu šalu, jer su mi dragi zbog upornosti u propitivanju svijeta koji nas okružuje, pa makar to bilo i pogrešno. Na greškama svi učimo i one su najjače oružje koje imamo za naš boljitak.
sve je manje – vise pocelo ‘ludom idejom’…..da, onda je magija uzela stvar u svoje ruke i ucinila nemoguce mogucim;)
Nisam ravnozemljaš, ali ne vjerujem ni u bajke o beskrajnom svemiru. Postoji teroija koja može sve objasniti koga zanima. Molim autora članka da ovdje objavi fotografije sa sa satelita koji će biti samo njegov ili barem od poznanika kad je tako jeftino i stvarno. Inače, za ljubitelje NASA-e i Space X-a, još uvijek čekamo video cijele zemlje u komadu kako se vrti i slično, a ne samo dio sa fish eye lećom.
Ako pustim neke od motiva autora članka po strani, ostaje zaključak i još jedan dokaz kako je AI Bogovima omogućila eksplozivno širenje znanja i olakšala lov na entuzijaste (čitaj – onaj dio roblja koji je potreban Bogovima i koji zasigurno neće završiti u raznim filtrima civilizacije, namijenjenih odvajanju “jalovine od zlatnih zrnaca”…
Još jedan način prikupljanja tuđeg znanja.
Sto kosta 2000€, taj lego set? Onda jos lansiranje tih 30000€?
Jer mislim ako hoces proglasiti satelit bas tvoj a tvojih je tek jedan gram (jedan chip, jedna kap unutar litre, jer … litra = dm³). Ali opet satelit nije tvoj nego si jedan od suvlasnika. Kao ono vlasnik a timeshare.
A ravnići ce naći izgovor za sve. Reci ce da je simulacija. Bas kao sto ovdje kazu stvor, matrix, plan, “netko to odgore vidi sve”. Ravnići su trolovi. Nije to uvjerenje nego zabava. Voli zbunjivati ozbiljne a prica laka za nauciti.
Kad ti nano i mikro sateliti budu padali ljudima na glavu, pa kad krenu milijunske tužbe, a niđe osiguranja, kad ti start upovi počmu propadati ka neubrane jabuke i kruške, tek onda će se dozvat pameti svi ti vrli naučnjaci. Zar im Tesla Nikola i Philadelphia experiment nisu nauk i opomena? Nikola je reka “neću više” i zaključa.
dok ravnozemljaška sirotinja fantazira pizdarije bogatuni kopaju sebi bunkere i kompletiraju sjemenje
pa naravno…
dok u vukojebini Nepal ljudi nemaju osnovne stvari za život, pa odlaze nekih 8.000 kilometara daleko u malo manju vukojebinu rvacku, da zarade kakvu crkavicu, – ono što je baš potrebno Nepalu je centar za svemirska istraživanja…
Tko može neka ima.
To je lagano, lansirati sa malo boljim meteoroloskim balonom i mikro raketom, nakon odvajanja, za pozicioniranje
A koji će mi vrag ? Pitam staru susjedu što ima novoga i ona , budući sve zna i sve čuje , ljepo sve ispriča i to sve – za šalicu kave 😁 što je daleko ispod dvije tisuče 😉 .
Dobri su Nepalci. Satelitska tehnologija ih je dobacila u samoposlugu, a Nepalke u kafić meni kraj kuće.
Nepalci su hrabri i neustrašivi, čeka se da obave let preko Antarktika bez straha da ne padnu preko ruba zemlje pa bi ravnozemljašima mogli poslat satelitske slike tri slona koji nose ploču i stoje na velikoj kornjači.
Ništa od okruglozemljaša, oni se boje leta preko Antarktika zbog mogućnosti tehničkih problema i nepostojanja aerodroma za prinudno slijetanje na Antarktiku.
To je Leo satelit E cube i HR vec ima takav satelit u orbiti. A za ravnu zemlju cu ti samo reci da je taj satelit prenisko u orbiti da bi vidio kuglu pa rekao evo vam slika.
jos od reagana idemo na mjesec za 5 godina, tako cemo i sliku okrugle zemlje vidjet za 5 godina, tj nikad