James Webb otkrio nevjerojatne oblake koji se stvaraju i nestaju na udaljenoj egzoplaneti

Teleskop James Webb prvi je put zabilježio cikluse oblaka na vrućem Jupiteru WASP-94 A b, gdje se na jutarnjoj strani stvaraju oblaci silikatnih stijena, dok je večernja strana potpuno vedra.

Znanstvenici su pomoću teleskopa James Webb (JWST) napravili iznenađujuće otkriće na egzoplaneti WASP-94 A b, udaljenoj gotovo 700 svjetlosnih godina od Zemlje. Riječ je o prvom zabilježenom slučaju ponavljajućih ciklusa oblaka na planeti tipa vrući Jupiter, gdje se oblaci od isparenih stijena stvaraju na hladnijoj jutarnjoj strani, dok je topla večernja strana potpuno vedra.

Više od 30 godina istražujemo svijet egzoplaneta, a otkrića se nižu sve brže, posebice otkako su u upotrebi napredni instrumenti poput svemirskog teleskopa James Webb. Najnovije otkriće tiče se egzoplanete WASP-94 A b, plinovitog diva koji orbitira oko zvijezde tipa F u binarnom sustavu. Ta planeta, otkrivena u sklopu projekta WASP (Wide Angle Search for Planets), ima masu upola manju od Jupiterove, a svoju zvijezdu obiđe za samo četiri dana, nalazeći se na udaljenosti od 0,055 astronomskih jedinica. Zbog tih karakteristika svrstava se u kategoriju takozvanih vrućih Jupitera.

Tim predvođen Sagnickom Mukherjeejem sa Sveučilišta Arizona State, čije su istraživanje objavili u uglednom časopisu Science, analizirao je podatke prikupljene tijekom prolaska planete ispred svoje zvijezde (tranzita). Rezultati su pokazali da je jutarnja strana planete prekrivena oblacima magnezijeva silikata, istog minerala koji nalazimo u uobičajenim stijenama na Zemlji. Noćna je strana, s druge strane, potpuno vedra.

„Bilo je to ogromno iznenađenje. Očekivali smo određene razlike, primjerice da će jutarnja strana biti hladnija od večernje – to je prirodna pojava koju vidimo i na Zemlji. No, otkrili smo pravu dihotomiju između vremenskih uvjeta na dvjema stranama planete i goleme razlike u naoblaci, što potpuno mijenja našu percepciju te planete“, izjavio je David Sing, koautor studije i profesor na Sveučilištu Johns Hopkins.

Znanstvenici nude dva moguća objašnjenja za taj neobičan fenomen. Prvo je da snažni vjetrovi podižu oblake visoko na hladnijoj strani planete, a zatim ih spuštaju na topliju, sunčanu stranu, gdje se oni duboko uvlače u unutrašnjost i nestaju prije zalaska sunca. Druga je mogućnost da je riječ o ekstremnoj verziji nestajanja jutarnje magle na Zemlji: oblaci se formiraju u tami noćne strane, a kada dospiju na užarenu dnevnu stranu s temperaturama većima od 1000 stupnjeva Celzijevih, kemijski spojevi koji ih čine jednostavno ispare.

Ovo otkriće ne samo da pruža uvid u složene vremenske obrasce na udaljenim svjetovima, već i pokazuje koliko je JWST moćan alat za proučavanje atmosfera egzoplaneta. Iako je prvotna namjena teleskopa bila istraživanje sastava atmosfera u potrazi za potencijalnim biosignaturama, ovakva otkrića dokazuju da je svijet egzoplaneta još bogatiji i čudnovatiji nego što smo ikada zamišljali.