Dok svijet raspravlja o tome hoće li umjetna inteligencija zamijeniti novinare i programere, najveći laboratoriji za “svjetske modele” kriju upravo ono što bi trebalo biti njihov proizvod.
Na konferenciji All In ovog je tjedna održan panel o svjetskim modelima – tehnologiji koja automatizira prostornu inteligenciju i trebala bi omogućiti sve od robota do autonomnih vozila. No kada je trebalo odgovoriti gdje će se ta tehnologija stvarno komercijalizirati, odgovori su izostali. Michael Rabbat, suosnivač i potpredsjednik za svjetske modele u AMI Labsu, na izravno pitanje o tome što tvrtka gradi odgovorio je: „Razgovarat ćemo o tome kada budemo spremni.“
Naknadno je pojasnio da je AMI još u fazi istraživanja i izgradnje te da ne objavljuju planove proizvoda ni rokove. Tvrtka je mlađa od godinu dana, pa je šutnja donekle razumljiva. Ono što zabrinjava jest da se ista suzdržanost proteže na cijeli sektor.
Čak i dobavljači ne znaju što se gradi
World Labs, tvrtka Fei-Fei Li, ima proizvod Marble – vjerojatno najrazvijenije rješenje u ovom području. Demonstracije uključuju stvaranje medijskog sadržaja, izgradnju istraživih okruženja za videoigre i CGI efekte, uz primjenu u robotici. No platforma više služi dokazivanju mogućnosti nego jasnom poslovnom modelu.
Tajna seže i do dobavljača podataka. Alex de Vigan, direktor tvrtke Physicl koja opskrbljuje podatke za posao svjetskih modela, priznaje da ne zna za što se njegovi podaci točno koriste. „Volio bih da nam kažu više. Mogli bismo graditi korisnije podatke kada bismo znali na čemu rade“, rekao je.
Objašnjenje za tu šutnju leži u prirodi same tehnologije. Svjetski modeli toliko su svestrani da se isti pristup koji pomaže autonomnom vozilu kretati se kroz promet može primijeniti na humanoidnog robota koji nosi kutije ili na pretvaranje nekoliko minuta snimke u istraživo okruženje. AMI je već zavirio u proizvodnju, biomedicinu, robotiku i softver za liječnike kroz partnerstvo Nabia.
Mračna šuma interesa
Nema sumnje da na ovoj tehnologiji postoje brojni održivi poslovi. No dok je prikupljanje kapitala lako, nema pritiska da se odabere jedan smjer. Štoviše, postoji dobar razlog da se ne odabere. Ako bi AMI sutra objavio da je izgradio humanoidnog robota ili novu generaciju holivudskog sustava za renderiranje, mnogi drugi laboratoriji odjednom bi se zainteresirali za to područje.
Ubrzo bi se suočili s konkurencijom drugih tvrtki za svjetske modele, neolaboratorija, pa i OpenAI-ja i Anthropic-a. To je naličje lakog prikupljanja kapitala: isti novac koji vam omogućuje rad pod radarom financira i mnoštvo potencijalnih rivala čim put do tržišta postane jasan. Čak i ako je konkurencija neizbježna, najbolje ju je odgoditi što dulje – što znači šutjeti o tome što se gradi.
Ljubitelji Cixin Liua prepoznat će u tome scenarij mračne šume: ako ne znate ko je još u šumi, najbolje je ne privlačiti pažnju. No postoji cijena te strategije. Dok laboratoriji čuvaju tajne, dobavljači poput Physicla grade podatke naslijepo, a ulagači financiraju viziju bez ijednog provjerljivog proizvoda.
U EU, gdje se o umjetnoj inteligenciji uglavnom raspravlja kroz prizmu europskih fondova i uvoznih rješenja, ovakva dinamika ostaje gotovo nevidljiva. A upravo ona pokazuje koliko je tehnološka autonomija krhka: kada nekoliko laboratorija u Silicijskoj dolini odluči šutjeti, cijeli svijet čeka u mraku – i plaća cijenu tog čekanja.