Zašto Plenković i svi njegovi bliski suradnici moraju završiti u zatvoru

Ne postoji niti jedna zemlja u Europskoj uniji u kojoj je toliko ministara moralo napustiti fotelju zbog korupcije i krađe kao što je to slučaj u Hrvatskoj za vrijeme vladavine premijera Andreja Plenkovića. Njegovi najbliži suradnici padali su jedan za drugim, a premijer se svaki put pravio iznenađen. Ništa nije znao. Afera Mikulić samo je posljednji dokaz da se ovdje ne radi o pojedinačnim slučajevima nego o organiziranom kriminalu.

Andrija Mikulić, kojeg je Plenković osobno postavio na mjesto glavnog državnog inspektora, uhićen je u studenome 2025. zbog sumnje na korupciju povezanu s kamenolomima. USKOK ga je sumnjičio da je zajedno sa svojim kumom Draganom Krasićem primio oko 120.000 eura mita od poduzetnika kojima je pogodovao u poslovanju. No to je samo početak priče koja vodi ravno u središte Plenkovićeve vlade.

Prema pisanju Nacionala, Mikulić je navodno prijetio poduzetniku Josipu Šinceku, osumnjičenom u aferi nezakonitog odlaganja otpada u Gospiću, da neće dobiti potrebne dozvole ako ne pristane poslovati s njim. Riječi koje mu se pripisuju lede krv u žilama. Što ti misliš, raditi posao bez nas, nikad nećeš dobiti papire ako ćeš raditi bez nas, poručio je Mikulić Šinceku prema tvrdnjama izvora Nacionala. USKOK raspolaže desecima poruka i podacima o najmanje 160 telefonskih kontakata između Mikulića i Šinceka.

Šincek je još u prosincu prošle godine pred istražiteljima USKOK-a optužio Mikulića za iznudu. Tvrdio je da je tadašnji glavni državni inspektor od njega tražio čak 500.000 eura kako bi Državni inspektorat prestao postupati protiv njegovih tvrtki. Šincekov odvjetnik Petar Car tada je potvrdio da je njegov klijent te optužbe iznio USKOK-u, dok ih je Mikulić negirao. No dokazi govore suprotno od njegovih riječi.

Izvor Nacionala tvrdi da USKOK ima dokaze koji upućuju na moguću iznudu, ali ih ne koristi za proširenje istrage protiv Mikulića. Istražitelji navodno štite bivšeg glavnog državnog inspektora. Ovo je trenutak kada svaka razumna osoba mora postaviti pitanje tko stoji iza zaštite Mikulića i zašto. Odgovor je jednostavan. Zaštita dolazi s vrha.

Ključna činjenica koja razotkriva cijelu mrežu leži u tajnim mjerama praćenja i prisluškivanja. Doznalo se da je Mikulić bio pod tajnim mjerama te da su istražitelji upravo na taj način došli do dokaza o sumnjivim poslovima s kamenolomima. To znači da su razgovori, sastanci i dogovori bili snimani mjesecima. Plenković i njegovi suradnici morali su biti u toku svega što se događa.

Ako su istražitelji mjesecima prisluškivali Mikulića i imali desetke poruka te podatke o 160 telefonskih kontakata, nemoguće je da nitko iz vrha vlade nije znao što se priprema. Plenković je Mikulića osobno odabrao i postavio na čelo Državnog inspektorata. Radio je s njim godinama. Primao je izvještaje. Bio je njegov šef. Tvrditi da nije znao znači tvrditi da je nesposoban ili da laže. Obje opcije su jednako poražavajuće za premijera.

Tek kada su mediji i europski istražitelji objavili afere, Plenković se oglasio. I to vrlo stidno. Ogradio se od svojih suradnika koje je sam odabrao i postavio. Nije bilo odgovornosti. Nije bilo preuzimanja krivnje. Isti scenarij ponavlja se iz afere u aferu. Ministri padaju, a premijer ostaje. To nije slučajnost. To je obrazac.

Državni inspektorat proveo je 21 nadzor na spornoj lokaciji u Gospiću u nešto više od dvije godine. Utvrđena je prisutnost opasnog i neopasnog otpada. Inspektorat je u svibnju 2024. zatražio ukidanje dozvole tvrtki Tipos Resurs, što je Ličko-senjska županija u lipnju i učinila. No ista tvrtka već je u listopadu dobila novu dozvolu koja je trebala vrijediti do 2027. godine. Kako je to moguće ako je inspekcija utvrdila nepravilnosti.

Stanovnici Gospića još su u veljači 2025. govorili da su policiji i inspekciji slali prijave, fotografije i snimke kamiona koji su mjesecima dovozili otpad. Nadležne institucije nisu odgovarajuće reagirale. Građani su znali. Mediji su znali. Istražitelji su znali. Svi su znali osim, navodno, premijera i njegovih najbližih suradnika. Ta priča ne drži vodu.

Plenkovićev glavni državni inspektor bio je pod istragom zbog primanja mita, iznude i zloupotrebe položaja. Imao je 160 kontakata s osobom koja je osumnjičena za nezakonito odlaganje otpada. Pokušavao je ući u posao s otpadom prijeteći dozvolama. A premijer šuti. Šuti jer zna da bi svaka njegova riječ otvorila nova pitanja. Pitanja koja vode ravno do njegovih vrata.

Ovo nije više pitanje pojedinačne korupcije. Ovo je pitanje sustava koji je korupciju pretvorio u način vladanja. Plenković je stvorio mrežu ljudi koji su radili po njegovim pravilima. Kada su padali, on se pravio da ih ne poznaje. Kada su mediji pisali, on je šutio. Kada su europski istražitelji reagirali, on se stidno ograđivao. Takvo ponašanje ima ime. Zove se organizirani kriminal.

Zato Plenković i svi njegovi bliski suradnici moraju završiti u zatvoru. Ne zbog jedne afere. Ne zbog jednog ministra. Nego zbog sustava koji su godinama gradili i štitili. Dokazi postoje. Snimke postoje. Poruke postoje. Samo ih treba spojiti u jednu sliku. A ta slika vodi ravno u središte hrvatske vlade.