Korejski znanstvenici tvrde da sepsu mogu otkriti u sat vremena

Sepsa se i dalje najčešće dijagnosticira prekasno, a korejski znanstvenici tvrde da su našli način da bakteriju u krvi prepoznaju u sat vremena, bez uzgoja u laboratoriju.

Tim iz Korejskog instituta za znanost o materijalima (KIMS), predvođen istraživačicom Minyoung Lee, razvio je metodu koja zlatne nanostrukture uzgaja izravno na površini bakterijske stanice. Te strukture djeluju kao pojačivači signala u takozvanoj SERS analizi — spektroskopiji koja čita kemijski „otisak prsta” stanice. Rezultat je, kako tvrde, detekcija već pri koncentraciji od jedne do deset bakterija po mililitru.

Zašto je to važno, postaje jasno tek uz brojku iz svakodnevne bolničke prakse: klasična hemokultura traži da se bakterija prvo namnoži, pa konačan nalaz stiže nakon desetak sati do nekoliko dana. U sepsi, gdje svaki sat kašnjenja s pravim antibiotikom smanjuje šansu za preživljavanje, to je praktički presporo.

Obrnuti pristup

Dosadašnji SERS pristupi zapinjali su o jednostavnu geometriju: pojačivačka „vruća točka” mjeri se nanometrima, a bakterija je tisuću puta veća. Znanstvenici su zato okrenuli logiku — umjesto da traže mjesto gdje bi bakteriju ugurali u postojeću nanostrukturu, nanostrukturu su izgradili tamo gdje bakterija jest.

Pritom su prošli tri koraka: prvo uzgoj nanostruktura oko bakterija u otopini, zatim elektrokemijsko taloženje metala izravno na staničnoj površini, i na kraju filtar koji bakterije iz uzorka zadrži i koncentrira na jednom mjestu pa ih tamo „obloži”. Uz pomoć umjetne inteligencije uspjeli su razlikovati osam vrsta bakterija.

Metoda je testirana i na serumu i na urinu, a praćenjem promjena signala nakon izlaganja antibioticima tim je pokazao da se odgovor bakterije na lijek može procijeniti unutar dva sata. Klinička provjera na krvi stvarnih pacijenata tek slijedi — i tu valja biti hladan. Rezultati na umjetno zagađenim uzorcima nisu isto što i rad u jedinici intenzivnog liječenja, gdje su uzorci rijetko čisti i gdje pacijent često već prima antibiotike koji mijenjaju sliku.

Pitanje koje izvor nije postavio

Nitko u priopćenju ne pita koliko bi takav sustav koštao po bolesničkom krevetu i tko bi ga u bolnicama plaćao. Jer upravo tu pada većina lijepih laboratorijskih rješenja: jeftinija i brža dijagnostika nije prioritet onome kome se isplati prodavati skupe antibiotike širokog spektra.

A upravo je prekomjerna, često slijepa upotreba antibiotika ono što je dovelo do rezistencije zbog koje se sepsa danas teže liječi nego prije dvadeset godina. Brzi test koji u dva sata kaže koji antibiotik djeluje, a koji ne, vrijedio bi više od bilo kojeg novog lijeka u pipelineu — pod uvjetom da dođe do bolničkog odjela, a ne ostane u časopisu Small Methods.

Domenski laboratoriji i mikrobiolozi u našim bolnicama godinama rade s hemokulturama i ručnim antibiogramima, a oprema za molekularnu dijagnostiku često se nabavlja kroz projekte, bez plana tko će je poslije održavati. Ako se ovakva tehnologija komercijalizira, pitanje neće biti želimo li je, nego možemo li je priuštiti i tko će je znati koristiti.

Korejski tim najavljuje daljnji razvoj prema „ultraosjetljivoj platformi za infektivnu dijagnostiku u stvarnom kliničkom okruženju”. Do tada ostaje činjenica da je najveći dio smrti od sepse i dalje posljedica zakašnjele informacije, a ne nedostatka lijekova.