Istraživanje koje je pokrenuo dr. Dan Theodorescu s University of Arizona Cancer Center pokazalo je da gubitak Y kromosoma u tjelesnim tkivima muškaraca stvara preneoplastični učinak polja — skrivenu zonu genetske ranjivosti u naizgled zdravom tkivu koja postaje plodno tlo za razvoj raka. Rezultati su objavljeni u časopisu JCI Insight.
Svaka stanica u muškom tijelu obično sadrži jedan X i jedan Y kromosom. Gubitak Y česta je genetska promjena kod muškaraca tijekom starenja, pri čemu imunološka stanica u krvi izgubi svoj Y kromosom. Prijašnje studije pokazale su da gubitak Y u krvnim stanicama povećava rizik od bolesti, ali ovo istraživanje sustavno je profiliralo gubitak Y kroz normalna, predkancerozna i maligna tkiva u 11 glavnih ljudskih organa.
„Mogli smo pokazati da se gubitak Y kromosoma nalazi u normalno izgledajućim tkivima uz tumor”, rekao je Theodorescu, glavni autor rada i direktor Cancer Centra. „Taj nalaz čini ovo otkriće uzbudljivim. Sugerira da možda gledamo jedan od najranijih putokaza nastanka raka.”
Gradijent koji raste poput strme padine
Tim je analizirao 1.000 uzoraka tkiva od 405 muškaraca, koristeći automatizirani fluorescentni sustav za snimanje više od 4,3 milijuna pojedinačnih staničnih jezgri i mjerenje omjera Y i X kromosoma.
U jednom dijelu studije istraživači su izradili detaljne karte tkiva mokraćnog mjehura odstranjenog tijekom operacije raka. Te karte omogućile su im da vide kako gubitak Y kromosoma raste od normalnog tkiva mokraćnog mjehura, kroz rane abnormalne stanice, pa sve do punog raka. Gubitak Y u normalno izgledajućem tkivu bio je najveći kod raka debelog crijeva, rektuma, jednjaka, gušterače i pluća.
„Sada o tome razmišljamo kao o gradijentu, slično padini koja polako postaje sve strmija”, rekao je Theodorescu, koji je i profesor na U of A College of Medicine – Tucson. „Što je tkivo bliže raku, to vidimo veći gubitak Y kromosoma. Taj gradijent mogao bi jednog dana pomoći liječnicima da posumnjaju na problem u biopsijama koje promaše manji tumor.”
Theodorescuovo prethodno povezano istraživanje bavilo se time kako gubitak Y u stanicama raka daje im sposobnost izbjegavanja imunološkog sustava, objašnjavajući zašto je gubitak Y povezan s povećanom smrtnošću od karcinoma.
Što ovo znači za pacijente — i za sustav
Otkriće je važno jer otvara prostor za ranu dijagnostiku koja ne ovisi o skupim genetskim testovima cijelog genoma. Ako se gubitak Y može rutinski detektirati u biopsijama, patolozi bi dobili dodatni alat za procjenu rizika već pri prvom pregledu sumnjivog tkiva.
No postoji i širi kontekst koji studija ne dotiče. Gubitak Y kromosoma događa se prirodno s godinama, ali njegova učestalost varira među populacijama. Čimbenici okoliša — od prehrambenih aditiva do zagađenja — mogu utjecati na genetsku nestabilnost. To je pitanje koje istraživanje nije postavilo, a trebalo bi ga postaviti: zašto neki muškarci gube Y brže od drugih i može li se taj proces usporiti?
Dosadašnja istraživanja uglavnom su se fokusirala na posljedice, ne na uzroke. Ako gubitak Y doista prethodi raku, onda bi svaki čimbenik koji ubrzava taj gubitak — od kronične upale do izloženosti toksinima — bio potencijalna meta prevencije. To je teren koji tek treba istražiti.
Studija je objavljena u JCI Insight, a njezini autori najavljuju daljnja istraživanja usmjerena na mehanizme koji stoje iza gubitka Y i mogućnosti njegove detekcije u kliničkoj praksi.