NASTIC otvara vrata praćenju proteina u živim neuronima

Tehnologija koja omogućuje promatranje proteina unutar živih neurona izlazi iz laboratorija i ulazi u farmaceutski biznis, a pitanje koje ostaje visjeti u zraku jest — tko će kontrolirati podatke i tko će na njima zarađivati.

Platforma nazvana NASTIC (Nanoscale Spatiotemporal Indexing Clustering), razvijena na Sveučilištu Queensland u Brisbaneu, omogućuje znanstvenicima praćenje kretanja, grupiranja i interakcija proteina unutar živih neuronskih stanica na razini pojedinačnih molekula. To je, tvrde autori, prvi put da se takvo što može promatrati u stvarnom vremenu unutar žive stanice.

Iza tehnologije stoji više od dva desetljeća istraživanja koje je vodio profesor Frederic Meunier s Instituta za mozak Sveučilišta Queensland. Znanstvena osnova objavljena je u časopisu Nature Protocols, a platforma je potom izdvojena u startup Accretion Bio, smješten u Brisbaneu.

Što platforma zapravo radi

Meunier opisuje da NASTIC omogućuje praćenje ključnih proteina i promatranje kako potencijalni lijekovi mijenjaju njihovo ponašanje. To daje uvid u procese koji se odvijaju tijekom razvoja Alzheimerove i Parkinsonove bolesti — bolesti koje su desetljećima poznate kao groblje propalih kliničkih ispitivanja.

Accretion Bio vodi Phillip Craig, a suosnivači su Meunier i njegov kolega s instituta, dr. Tristan Wallis. Tvrtku podupire UniQuest, komercijalno krilo sveučilišta, te globalni rizični fond Antler. Craig kaže da je ključni problem farmaceutske industrije to što donosi skupe odluke o tome koje ciljeve i kandidate za lijekove gurati dalje, a pritom nema podatke o tome što se doista događa unutar žive stanice.

Upravo zato, tvrdi, programi u neurologiji propadaju kasno i skupo u kliničkim fazama. NASTIC, prema njegovim riječima, nije inkrementalno poboljšanje nego nova vrsta dokaza.

Naš sud: korisna alatka, ali ne i čudotvorni lijek

Platforma je znanstveno zanimljiva i praktično korisna — bolji uvid u ponašanje proteina u živim stanicama može smanjiti broj promašenih i skupih kliničkih ispitivanja. No treba biti hladan: bolji mikroskop nije lijek. Alat koji preciznije mjeri ne rješava pitanje tko će, kako i po kojoj cijeni razvijati terapije, ni tko će posjedovati podatke o ponašanju proteina.

Tu dolazimo do pitanja koje izvorni tekst ne postavlja. Tehnologija je izdvojena iz javnog sveučilišta u privatni startup, financiran globalnim rizičnim kapitalom, a istraživanja u institutu već se financiraju iz industrije. Tko će imati pristup podacima? Hoće li rezultati mjerenja završiti u zatvorenim bazama farmaceutskih kompanija ili će ostati dostupni domaćim znanstvenicima i javnim zdravstvenim sustavima?

Gdje bi ovo moglo otići dalje

Accretion Bio prvo cilja neurodegenerativne bolesti, ali platforma bi mogla poslužiti i u imunologiji i onkologiji, gdje grupiranje receptora pokreće stanične signalne putove. Tvrtka tvrdi da za platformu vlada interes globalnih farmaceutskih kompanija i da istraživanja financirana iz industrije već teku na institutu u Queenslandu.

To zvuči impresivno, ali i upozorava. Kada javno sveučilište, rizični fond i farmaceutska industrija stanu u isti kadar, znanstveni napredak lako postane pitanje vlasništva nad podacima. Bez jasnih pravila o tome kome će koristiti otkrića o proteinima u živim neuronima, pacijenti će i dalje čekati — a dionice će rasti.