Znanstvenici upozoravaju da bi preobrazba Marsa mogla uništiti dokaze o životu

Prije nego što čovječanstvo odluči kako će Mars izgledati za sto godina, trebalo bi odlučiti tko o tome uopće ima pravo odlučivati.

Skupina planetarnih znanstvenika i etičara iz Nizozemske, Francuske i Sjedinjenih Država upozorila je da bi preobrazba Marsa u planet sličan Zemlji mogla nepovratno uništiti znanstvene dokaze o njegovoj povijesti i o mogućem izvanzemaljskom životu. U radu objavljenom u časopisu Eos tvrde da čovječanstvo riskira zatrti cijeli arhiv Crvenog planeta prije nego što ga je uopće pročitalo.

Tehnologija više nije daleka fantazija. Novija istraživanja sugeriraju da bi ispuštanje metalnih nanočestica u marsovsku atmosferu moglo podići površinsku temperaturu za najmanje 30 stupnjeva Celzija unutar jednog stoljeća. Paralelno s tim, napredak raketa velikog kapaciteta čini ambiciozne planove za ljudska naselja sve vjerojatnijima. Upravo zato autori postavljaju pitanje koje tehnološki optimizam obično preskače: smije li se planet mijenjati prije nego što se razumije što on uopće jest?

Knjižnica koju nitko nije pročitao

Lonneke Roelofs, planetarna znanstvenica sa Sveučilišta u Utrechtu i jedna od autorica, služi se slikovitom usporedbom: Mars je poput goleme, većim dijelom nepročitane knjižnice u kojoj je zapisano 4,5 milijardi godina povijesti Sunčeva sustava. Desetljeća istraživanja otkrila su tragove drevnih oceana, rijeka, vulkanske aktivnosti i složenih organskih molekula koje bi mogle čuvati ostatke prošlog života.

No temeljna pitanja ostaju bez odgovora. Zašto se Mars razvio iz potencijalno nastanjivog svijeta u hladnu i suhu pustoš kakvu danas gledamo? Je li se život tamo pojavio i preživljava li još pod površinom? Započeti preobrazbu prije nego što se na to odgovori značilo bi trajno izbrisati ključne dokaze.

Autori pritom ne ostaju samo na geologiji. Upozoravaju na pitanje upravljanja i odgovornosti. Istraživanje Marsa dosad je slijedilo prioritete dogovorene međunarodnim znanstvenim konzultacijama, dok se znatan dio novih istraživanja o preobrazbi financira privatnim novcem. Zalaganja na razini cijelog planeta, poručuju, moraju proći istu razinu javne kontrole, etičke procjene i međunarodnog nadzora. Zato pozivaju COSPAR, Odbor za svemirska istraživanja, da osnuje stručnu radnu skupinu u kojoj bi sjedili planetarni znanstvenici, etičari i pravnici.

Pitanje koje autori nisu postavili

Ako se Mars jednog dana doista počne mijenjati, tko će izdati dozvolu? COSPAR je znanstveno tijelo bez izvršne moći. Ugovor o svemiru iz 1967. zabranjuje prisvajanje nebeskih tijela, ali ne spominje preobrazbu planeta jer pojam tada nije ni postojao. Privatne tvrtke koje ulažu u tehnologiju za Mars tako djeluju u pravnoj praznini u kojoj znanstveni apel nema mehanizam provedbe.

To nije prvi put da se etika u svemirskim projektima pojavljuje kao naknadna misao. Rasprava o rudarenju asteroida vodila se godinama bez obvezujućih pravila, a komercijalni subjekti su je u praksi riješili sami. Mars je, međutim, drugi slučaj: riječ je o svijetu s vlastitom poviješću i, možda, vlastitim životom. Uništeni dokaz ne može se vratiti, a laboratorij na Zemlji ne može nadomjestiti planet koji smo preuredili.

Znanstvenici traže vrijeme i raspravu. Pitanje je hoće li ih netko s kapitalom i raketama uopće čekati.