Znanstvenici su otkrili da je južna unutrašnjost Marsa između 200 i 400 stupnjeva Celzijusa toplija od sjeverne polovice te je dijelom rastaljena. Do otkrića se došlo mjerenjem gravitacijskih varijacija koje otkrivaju strukturu unutrašnjosti planeta. Studiju je vodio Alexander Berne, bivši doktorand Caltecha koji je sada poslijedoktorand na Sveučilištu u Arizoni, a rezultati su objavljeni u časopisu Nature.
Gravitacija kao prozor u unutrašnjost
Tim je tijekom godina prikupio podatke iz triju misija – Mars Global Surveyor, Mars Odyssey i Mars Reconnaissance Orbiter. Mjerili su sitne varijacije u brzinama letjelica i na temelju njih rekonstruirali gravitacijsko polje oko Marsa. Tehnika nazvana plimna tomografija prati kako se gravitacijski potpisi mijenjaju tijekom godišnjih doba, što proizvodi model unutrašnjosti planeta.
Znanstvenici obično pretpostavljaju da su unutrašnjosti planeta sferno simetrične, ali to nije nužno točno. Što više gravitacijskih podataka imamo, to bolje možemo odrediti trodimenzionalne nijanse strukture planeta. Ovo otkriće daje nacrt za buduće misije i znanstveno istraživanje ovih svjetova.
Toplinska asimetrija i posljedice za život
Na površini je Mars već geološki asimetričan – južna hemisfera ima visoke planine i duboke kratere, dok je sjeverna nizinska ravnica. No otkriće da je i unutrašnjost toplinski asimetrična iznenadilo je istraživače. Opažanje također objašnjava magnetske anomalije pronađene u željeznim mineralima na jugu te brže rasipanje seizmičkih valova koje je otkrila misija InSight.
Razumijevanje razlike između sjevera i juga ključno je jer daje informacije o procesima koji su mogli utjecati na hidrologiju Marsa, uključujući nastanak bazena koji su mogli držati vodu. To izravno dovodi u pitanje dosadašnje pretpostavke o razdobljima kada je Mars mogao biti pogodan za život.
Još nije jasno što je stvorilo toplinsku anomaliju. Postoje tri hipoteze: divovski udar koji je oslobodio toplinu sa sjevera, spontana konvekcija u južnom plaštu te debele geološke formacije koje zarobljavaju višak topline. Dok se čeka odgovor, jedno je sigurno – Mars je daleko od geološki mrtvog tijela kakvim ga se često prikazuje.
Pitanje koje se nameće jest koliko su dosadašnji modeli marsovske prošlosti bili netočni ako se temelje na pretpostavci o simetričnoj unutrašnjosti. Ovo otkriće nije samo znanstvena senzacija – ono poziva na reviziju cijele priče o evoluciji Crvenog planeta.