Stanar uz pomoć umjetne inteligencije smanjio najam za gotovo 280 funti

Riječ je o slučaju koji je prvo prenio nezavisni londonski medij, a koji otvara pitanje koje se do sada u javnosti gotovo i nije postavljalo: kome danas služi umjetna inteligencija kada je moć privatnog kapitala nad pojedincem ogromna? Stanar, nazvan David, plaćao je oko 3.400 dolara za jednosobni stan u južnom Londonu. Kada mu je najmodavac najavio poskupljenje od 17,92 funte mjesečno, odlučio je iskoristiti zakonsko pravo na prigovor tržišnoj najamnini.

Prvo je na platformi Zoopla provjerio cijene sličnih stanova u okolici, a zatim je generativnom modelu umjetne inteligencije dao zadatak da mu sastavi pravni podnesak prema engleskom Zakonu o pravima stanara. Tvrdio je da je povećanje nerazmjerno cijenama u susjedstvu, a AI mu je poslužio i za provjeru vlastitog rada i slaganje dokaza.

Sud je presudio protiv najmodavca

Slučaj je potom otišao na neovisni stambeni tribunal, koji je prihvatio ocjenu da je poskupljenje neopravdano. Tribunal je otišao i korak dalje: utvrdio je da je David već preplaćivao stan i naredio najmodavcu da mu smanji najamninu za oko 279 dolara mjesečno. David je za medije kratko poručio da je pravda pravda.

Ovaj slučaj nije samo priča o jednom stanaru i jednom najmodavcu. On pokazuje kako se tehnologija koja se često prodaje kao alat za elitu može okrenuti u korist običnog čovjeka — ali i koliko je pravni sustav skup i nedostupan da bi ga pojedinac mogao koristiti bez takve pomoći. U Velikoj Britaniji stanari su i prije novog zakona mogli osporavati najam, no rizik je bio velik: tribunal je mogao presuditi u korist poskupljenja, a najmodavac se mogao osvetiti nakon postupka.

U Hrvatskoj, gdje je tržište najma uređeno znatno slabije i gdje stanari nemaju ovakav institut neovisnog tribunala, pitanje je koliko bi ovakav slučaj uopće bio moguć. Umjesto toga, ključno pitanje glasi: zašto je za ostvarivanje elementarnog prava potreban alat koji je razvijen u Silicijskoj dolini, umjesto da država osigura brz, jeftin i dostupan mehanizam zaštite stanara?

Ovo nije prvi put da umjetna inteligencija ulazi u sudnicu. Ranije su zabilježeni slučajevi u kojima su odvjetnici koristili AI za sastavljanje podnesaka, a neki su zbog izmišljenih presedana i kažnjeni. Razlika je ovdje u tome što je AI pomogao pojedincu bez odvjetnika da se ravnopravno nosi s protivnikom koji ima pravni tim. To je istovremeno i obećanje i upozorenje: tehnologija može smanjiti pravnu nejednakost, ali može i stvoriti lažni osjećaj sigurnosti kod onih koji ne provjere što im model napiše.

Odluka tribunala u Londonu zasad je izoliran slučaj, ali je jasan signal. Ako se ovakva praksa proširi, mogla bi prisiliti najmodavce da ozbiljnije računaju s pravima stanara — ne zato što su postali pravedniji, nego zato što je protivnik sada naoružan. Za Hrvatsku je pouka dvostruka: treba nam uređeno tržište najma sa stvarnom zaštitom stanara, ali i svijest da tehnologija nije zamjena za institucije. Pravda koju izvojeva chatbot dobra je vijest za jednog Davida, ali loša za sustav koji je dopustio da do toga uopće dođe.