Krali djecu Balkana i Jemena, te nad njima vršili medicinske eksperimente u Izraelu?

Danas, 15. studenog 2026., izraelska vlada i dalje nema odgovor na pitanje gdje su završila tisuće jemenske djece nestale tijekom prvih godina države. Komisija osnovana 2023. zatvorena je bez izvještaja, bez zaključaka i bez ikakve obavijesti obiteljima. Sedamdeset i pet godina nakon prvih nestanaka, institucije koje su trebale rasvijetliti slučaj rade upravo suprotno.

Komisija pri Ministarstvu zdravstva formirana je u svibnju 2023. kako bi ispitala ulogu medicinskih ustanova u nestanku novorođenčadi iz jemenskih, mizrahi i balkanskih obitelji tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća. Vodila ju je umirovljena sutkinja Shlomit Dotan, a uz nju su radili profesori Shlomo Mor-Yosef i Yaakov Margalit. Rad je prekinut nakon nekoliko sastanaka, a javnost o tome nije obaviještena sve do medijskog izvještaja 2026. godine. Ministarstvo zdravstva pravda se da komisija nije imala alate za provođenje sveobuhvatnog povijesnog istraživanja .

Odluka je posebno bolna jer je komisija nastala upravo kao odgovor na sablazan izazvan genskim izvještajem iz 2021. godine. Taj dokument, koji su sastavili profesor Itamar Grotto i dr. Shlomit Avni, sadržavao je svjedočanstva o medicinskim eksperimentima na djeci bez pristanka roditelja, obdukcijama bez odobrenja obitelji te sustavnom odvajanju zdrave novorođenčadi u kampovima za useljenike radi posvajanja. Roditeljima su uručivane lažne obavijesti o smrti, a mnogi nikada nisu vidjeli tijelo ni dobili dokument koji bi potvrdio gdje je dijete pokopano .

Grotto danas otvoreno proziva sustav

U razgovoru za izraelske medije rekao je da se problem pokušava gurnuti pod tepih jer je tako svima ugodnije. Istaknuo je kako nitko nema hrabrosti istražiti do korijena te da je temeljni problem bilo rasističko ponašanje zdravstvenog sustava prema useljenicima. Prema njegovim riječima, stvari se i dalje odvijaju u mraku, a ni sam ne zna što je komisija radila ni kako je funkcionirala .

Priča ima i svoj ljudski lik koji je odavno postao dokaz da se nije radilo o teorijama zavjere. Tzila Levine, kći jemenske Židovke, rođena je u Izraelu pedesetih godina i bez znanja majke dana na posvajanje. Gotovo pedeset godina kasnije pronašla je biološku majku Margalit Umaysi, a DNK analiza potvrdila je srodstvo s gotovo stopostotnom sigurnošću. Levine je tada izjavila da je živi dokaz da se takve stvari događaju te da je vrijeme da se država ispriča i otkrije istinu. Njezin slučaj nije izoliran, ali jest jedan od rijetkih u kojima je istina izašla na vidjelo.

Slučaj obitelji Tzarum dodatno ocrtava obrazac. Tijekom pedesetih godina obitelj je emigrirala iz Jemena i smjestila se u kamp Attlit kraj Haife. Njihova kći Ziona rođena je u kampu, a ubrzo nakon poroda smještena je u bolnicu. Roditeljima je priopćeno da je djevojčica umrla i da je pokopana. Desetljećima su živjeli s tom istinom sve dok rođak zaposlen u središnjem statističkom uredu nije otkrio da je Ziona živa, da je posvojena u bogatoj obitelji u Haifi i da nikada nije umrla .

Brojke govore o razmjeru zla

Procjene se kreću od tisuću do pet tisuća nestale djece, a najčešće se spominje oko dvije tisuće malih Jemena koji su nestali između 1948. i 1954. godine. Tijekom operacije Čarobni tepih oko pedeset tisuća jemenskih Židova prebačeno je u Izrael, a mnogi su smješteni u prenapučene šatore. Djeca su odvođena u bolnice i jaslice, a roditelji su ostajali bez ikakvog traga osim usmene obavijesti da je dijete preminulo .

Pravda se ne nazire ni na grobljima. Pravni zastupnici obitelji upozoravaju da forenzičko ispitivanje grobova povezanih s nestalom djecom nije dovršeno. Od pet otvorenih grobova, četiri nisu u potpunosti analizirana. Rat koji je uslijedio dodatno je zaustavio postupak, a obitelji su ostale bez odgovora i bez posmrtnih ostataka koje bi mogle dostojno pokopati . U studenom 2026. godine, dok svijet gleda drugdje, ti grobovi i dalje čekaju nekoga tko će ih otvoriti i reći istinu.

Arhivska građa također je pretrpjela gubitke koji izgledaju nepažljivo ili namjerno. Državni arhiv izgubio je računalo povjerenstva Cohen-Kedmi, državne istražne komisije koja je djelovala od 1995. do 2001. godine. Računalo s elektroničkim zapisima predano je arhivu, a dvadeset i dvije godine kasnije utvrđeno je da sadržaj nije sigurnosno kopiran i da je izgubljen. Osim toga, 138 dosjea posuđenih arhivskim djelatnicima koji više ne rade tamo nije vraćeno. Gubitak dokumenata u slučaju koji traje desetljećima teško se može pripisati pukoj nemarnosti.

Obitelji i udruge poput Amrama ne traže osvetu ni političke poene. Traže popis imena, mjesto pokopa, dokument koji potvrđuje što se dogodilo s djetetom koje im je oduzeto. Traže priznanje da država nije bila samo nemarna nego da je sudjelovala u stvaranju sustava u kojem su jemenska djeca postala roba za posvajanje, a njihovi roditelji podanici kojima se ne duguje istina. U studenom 2026. ta istina i dalje čeka na nekoga tko će je izgovoriti naglas, dok institucije koje su je trebale iznijeti na svjetlo dana mirno šute.

Ovu izjavu Yosefa Mizrachi mnogi nisu čuli. Ona je autentična i stvarna. Cionistički režim kaže da puno toga ima istine, ali da neke stvari nije moguće potvrditi, kao da ono što nije dokazano ne postoji. Čudna neka teorija.