Studija iz Osla o sklonosti skupinama ostaje bez čvrstog uporišta

Studija iz Osla tvrdi da dječaci predškolske dobi biraju pripadnike većih skupina, a da se odrasli pri odabiru grupa razlikuju po spolu i političkim stavovima — no podaci su preslabi za tako teške zaključke.

Istraživači sa Sveučilišta u Oslu pokazali su animirane skupine likova djeci od tri do šest godina. Svaka skupina kretala se zasebno, bez sukoba i bez interakcije s drugom skupinom. Zatim je iz svake skupine istupio po jedan lik, a djeca su birala s kim bi se igrala, koga bi radije za prijatelja i koji im se lik najviše sviđa.

Rezultat: oko 65 posto dječaka odabralo je člana veće skupine, dok je kod djevojčica taj udio bio 43 posto. Dječaci su pokazali sklonost većoj skupini iznad razine slučajnosti, djevojčice nisu. U kontrolnom pokusu sa 164 djece likovi su zamijenjeni oblicima bez lica, razasutima po ekranu — tu su i dječaci i djevojčice birali brojniji oblik otprilike u pola slučajeva.

Autori iz toga zaključuju da je presudno to što likovi djeluju kao društvena skupina, a ne puka brojnost. No sami priznaju da eksperiment nije utvrdio koji je točno znak naveo djecu na odabir.

Dojenčad ne pokazuje sklonost

Kod 180 dojenčadi u dobi od šest do trinaest mjeseci, koja su posezala za lutkama prema animiranim likovima, nije zabilježena nikakva sklonost većoj skupini. Dodatna analiza vremena gledanja na 220 dojenčadi pokazala je da je pažnja bila gotovo jednako podijeljena između skupina.

Drugim riječima, navodna sklonost većoj skupini ne postoji kod najmlađih, ne postoji kod djevojčica, a kod dječaka se pojavljuje u uskom prozoru predškolske dobi. To je tanak temelj za priču o evolucijskom korijenu političkih stavova.

Odrasli biraju manje skupine

U tri studije na ukupno 3.467 odraslih bijelaca u Sjedinjenim Državama ispitanici su trebali procijeniti kojoj bi se skupini radije pridružili. Rezultat je obrnut od dječjeg: i muškarci i žene birali su manje skupine, a ta je sklonost bila izraženija kod žena.

Odrasli su veće skupine doživljavali kao dominantnije, a manje kao bogatije i profinjenije. Veći broj ljudi tako u njihovoj percepciji nosi jednu vrstu moći, a ne moć ili status općenito.

Iako animirani likovi nisu nosili nikakve nacionalne, vjerske ni stranačke oznake, odabiri odraslih slabo su korelirali sa stavovima o stvarnim društvenim hijerarhijama. Oni skloniji većim skupinama bili su spremniji prihvatiti dominaciju jedne skupine nad drugom, podržavati vojnu silu u međunarodnim odnosima i oštre kazne te su se protivili socijalnim programima i politikama u korist manjina.

No sami autori naglašavaju da su te veze slabe i da ne dokazuju uzročnost. U posljednjoj studiji na odraslima odabiri nisu bili povezani s općom lijevom ili desnom političkom orijentacijom.

Što studija zapravo ne pokazuje

Istraživanje je uspoređivalo različite ljude u Norveškoj i Sjedinjenim Državama, bez praćenja djece do odrasle dobi. Ostaje potpuno nepoznato ostaje li rana sklonost većoj skupini kod iste osobe i ima li ikakve veze s njezinim kasnijim uvjerenjima.

Izostaje i ključno pitanje koje autori ne postavljaju: zašto su odrasli birali manje skupine, ako je sklonost većoj grupi navodno evolucijski korisna? Ako je prednost veće skupine u natjecanju za resurse urođena, logično bi bilo očekivati da se s dobi pojačava, a ne da se preokrene. Autori taj obrat objašnjavaju time da veće skupine odrasli čitaju kao prijetnju i dominaciju, a manje kao status — što je već interpretacija, ne nalaz.

Uzorak odraslih sveden je isključivo na bjelačko stanovništvo SAD-a, uz obrazloženje da se proučavaju sklonosti pripadnika dominantne društvene skupine. Iz toga se onda izvode zaključci o „evolucijskoj gradbenoj jedinici” političkih stavova, iako je riječ o jednoj kulturi, jednom jeziku i jednom političkom sustavu.

Ovo je tip studije koji mediji rado prenose jer spaja djecu i politiku u jednu atraktivnu rečenicu. Iza nje stoje slabe korelacije, mali uzorci po pojedinim pokusima i priznanje autora da se djeca nisu pratila u odraslu dob. Zaključak da se politički stavovi rađaju u vrtiću ostaje pretpostavka, a ne nalaz.