Pohvala djetetu da je pametno može udvostručiti vjerojatnost da će varati na sljedećem testu, pokazalo je novo istraživanje provedeno na 210 djece u dobi od pet i šest godina.
Roditelji i učitelji često misle da je rečenica “ti si pametan” najbolji način za izgradnju samopouzdanja kod djeteta. No istraživači sa sveučilišta u Kini, čiji su rezultati objavljeni u Journal of Educational Psychology, otkrili su da takve riječi mogu stvoriti pritisak koji djecu gura prema nepoštenju.
Što je pokazao eksperiment
Djeca su najprije rješavala lagani zadatak brojanja nakon kojeg su dobila različita objašnjenja uspjeha. Jednoj skupini rečeno je da su pametna, drugoj da su se potrudila, trećoj da su imala sreće, a četvrtoj da je zadatak bio lak. Peta skupina nije dobila nikakvo objašnjenje.
Zatim su sva djeca dobila priliku varati na testu dok je odrasla osoba napustila prostoriju. Rezultati su porazni: varalo je 64,3 posto djece koja su pohvaljena kao pametna, dok je u ostalim skupinama taj postotak bio gotovo dvostruko manji – 38,1 posto kod “sretne” djece, 35,7 posto kod “vrijedne” i 21,4 posto kod one koja su čula da je zadatak bio lak.
Pritisak na očuvanje slike
Problem nije u samoj pohvali, nego u poruci koja stoji iza nje. Kada odrasla osoba kaže djetetu da je pametno, ona ne opisuje samo rezultat – ona stvara sliku o djetetovu identitetu koju dijete želi zadržati. Strah od razočaranja i gubitka te slike može biti toliko jak da dijete posegne za varanjem kako bi opravdalo očekivanja.
Zato stručnjaci preporučuju da se umjesto pohvale inteligencije naglasi trud. “Ti si se jako potrudio” šalje poruku da je uspjeh rezultat nečega što dijete može kontrolirati, a ne fiksne osobine koju ne može promijeniti. Iako istraživanja pokazuju da pohvala truda nije uvijek djelotvorna za poboljšanje rezultata, sigurno ne šteti.
Što roditelji mogu učiniti drugačije
Zanimljivo je da istraživanja također pokazuju kako izravno poticanje na iskrenost smanjuje varanje. Rečenice poput “obećaj mi da nećeš viriti” ili “znam da si dobro dijete” djeluju jer djeca u ovoj dobi još uvijek vagaju je li varanje isplativo – a pohvala za ispravno ponašanje može biti jednako vrijedna kao i pobjeda.
Ovo istraživanje otvara pitanje koje se rijetko postavlja: koliko smo svjesni posljedica svojih svakodnevnih riječi? Hvalimo li djecu da bismo izgradili njihovo samopouzdanje ili da bismo sebe uvjerili kako smo dobri odgajatelji? Ako je cilj zaista dobrobit djeteta, možda je vrijeme da zamijenimo “pametan” s “vrijedan” – jer jedno gradi ego, a drugo karakter.