Međunarodni tim znanstvenika opisao je novu vrstu, Megacauda sungei, velikog pripadnika mammaliaformi koji je živio u srednjoj juri. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature, a vodili su ga znanstvenici sa Sveučilišta u Chicagu, Shenyang Normalnog sveučilišta, Shandongskog sveučilišta znanosti i tehnologije, Sveučilišta u Bonnu i Sveučilišta Ohio.
Visokorezolucijskim mikrotomografskim snimanjem tim je rekonstruirao lubanju i kostur fosila. Rezultat je bio neobična kombinacija: zubalo s oštricama poput današnjih tuljana, zdjelica nalik kljunaru i rep poput vidre. Zaključak je jasan — riječ je o poluvodenom predatoru koji je lovio male kralježnjake i beskralježnjake u slatkim vodama.
No prava važnost ovog fosila nije u tome kako je izgledao, nego u sitnim koštanim izbočinama na krovu usta.
Kosti koje govore ono što meka tkiva ne mogu
Te izbočine gotovo su identične strukturama koje pronalazimo kod današnjih therijskih sisavaca — skupine u koju spadaju tobolčari poput klokana i placentari poput slonova i ljudi. Kod živućih sisavaca te strukture podupiru meko nepce i mišiće uključene u sisanje, gutanje i zaštitu dišnog puta.
Problem s kojim se paleontologija desetljećima nosila jest to što se meka tkiva u fosilima gotovo nikada ne čuvaju. Zato je pitanje kada su se te strukture prvi put pojavile ostalo bez odgovora. Megacauda nudi odgovor u obliku kosti.
Zhe-Xi Luo, profesor organizacijske biologije i anatomije na Sveučilištu u Chicagu i glavni autor studije, kaže da anatomija ovog fosila upućuje na to da su se strukture za koordinaciju gutanja i sisanja počele razvijati već u srednjoj juri. „Ovo otkriće pomaže nam bolje razumjeti biološke temelje jedne od ključnih karakteristika sisavaca: hranjenja mladih mlijekom”, rekao je.
Tim je pronašao i visoko specijalizirane hioidne kosti u području grla, koje kod današnjih sisavaca sidre mišiće za gutanje. Sve zajedno upućuje na to da je Megacauda imala ranu verziju koordiniranog mišićnog sustava kojim moderni sisavci prenose mlijeko i hranu iz usta u jednjak.
Pretpostavka koja je pala
Otkriće ruši dugogodišnju pretpostavku o tome kako su se te strukture razvile. Naime, therijski „kukasti” izdanci pronađeni su rame uz rame s primitivnijim koštanim grebenima poznatima kod ranijih mammaliaformi. Njihovo supostojanje u istoj životinji znači da moderni oblici nisu izravno nastali iz primitivnih grebena, kako se dosad vjerovalo.
„Ovaj fosil hvata važnu fazu u evoluciji sisavaca”, rekao je Luo. „Desetljećima su znanstvenici željeli znati kada su se prvi put pojavile strukture mekog tkiva nužne za sisanje i složeno gutanje. Megacauda pruža neke od najjasnijih dokaza do sada da su mnoge od tih inovacija nastale znatno prije uspona modernih sisavaca.”
Posljedice sežu i do živućih vrsta. Dok therijski sisavci koriste sofisticirani mehanizam sisanja koji podupiru meko nepce i konstriktorski mišići, monotremati poput kljunaša i ježaka nemaju te anatomske značajke i mlijeko uzimaju na drugačiji način. Novi dokazi upućuju na to da su monotremati tijekom evolucije vjerojatno izgubili dijelove izvornog aparata za sisanje i razvili alternativnu metodu.
Vidra među dinosaurima
Osim biologije hranjenja, Megacauda osvjetljava i ekološku raznolikost sisavaca koji su živjeli uz dinosaure. Veličinom otprilike kao današnja vidra, među najvećim je poznatim jurskim mammaliaformima i jedan od najranijih primjera prilagodbe na poluvodeni način života.
„Ova otkrića kontinuirano pokazuju da je doba dinosaura bilo i vrijeme izvanredne evolucijske inovacije među ranim sisavcima”, rekao je Peishu Li sa Sveučilišta Ohio, jedan od koautora studije.
Ono što ovaj rad čini zanimljivijim od tipične paleontološke vijesti jest pitanje koje istraživači nisu postavili: ako su se strukture za sisanje razvile gotovo 165 milijuna godina prije modernih sisavaca, koliko je toga što danas smatramo isključivo ljudskim ili „naprednim” zapravo mnogo starije od same ideje napretka?
Kosti iz Unutrašnje Mongolije ne daju odgovor na to pitanje. Ali daju okvir u kojem se ono može postaviti — i to je više nego što je paleontologija mogla prije ovog fosila.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.