Tajna gecko kože otkrivena

Njemački znanstvenici sa Sveučilišta Kiel računalnim su modelom pokazali da nanodlake na koži geckoa zadržavaju vlagu i usporavaju isparavanje, što bi moglo objasniti zašto ti gušteri preživljavaju u najsušim staništima na Zemlji.

Istraživači su se pozabavili pitanjem koje muči biologe godinama: čemu služe sićušne dlake, takozvane setulae, koje prekrivaju tijela nekih vrsta geckoa i kameleona? Iako su znanstvenici dugo znali za njih, nikada nisu sa sigurnošću utvrdili njihovu funkciju. No činjenica da se pojavljuju upravo kod vrsta koje žive u aridnim i poluaridnim područjima navela je tim predvođen Stanislavom Gorbom na provjeru dugogodišnje hipoteze.

U studiji objavljenoj u časopisu Biointerphases, istraživači su izradili pojednostavljeni računalni model kože geckoa s nizom setulae te simulirali strujanje zraka preko nje koristeći modele dinamike fluida. Postojala je mogućnost da će povećana površina ubrzati isparavanje i uzrokovati još brži gubitak vode, no rezultati su pokazali suprotno.

Kako dlake zadržavaju vodu

Zahvaljujući preciznom rasporedu, setulae zarobljavaju zrak među sobom, štiteći kožu i zadržavajući vodu. „Nanostruktura stvara granični sloj, što znači da se molekule vode koje napuste površinu više puta odbijaju u ograničenom prostoru i neke se vraćaju”, objasnio je Gorb. Drugim riječima, priroda je pronašla način da od sićušnih dlačica napravi barijeru koja funkcionira poput prirodnog štita protiv isušivanja.

U biologiji ništa ne nastaje bez razloga, poručuju znanstvenici. Sve je rezultat kombinacije mutacija i prirodne selekcije. Pitanje izvorne funkcije ovakvih struktura ključno je za razumijevanje evolucijskih pritisaka koji su oblikovali te životinje. Istraživači planiraju potvrditi rezultate eksperimentima s umjetnom kožom ili stvarnom kožom koju su geckoi odbacili tijekom presvlačenja, a namjeravaju proučiti i utjecaj lipida ugrađenih u strukturu kože koji je čine vodoodbojnijom.

Ovo otkriće otvara i šire pitanje: ako su sićušne strukture na koži guštera toliko učinkovite u zadržavanju vlage, zašto slična rješenja ne primjenjujemo i u vlastitoj tehnologiji? Dok se svijet suočava sa sve češćim sušama i nestašicom vode, možda bismo umjesto skupih i složenih rješenja trebali pogledati pod noge — ili bolje rečeno, pod povećalo — i učiti od stvorenja koja su evoluirala da prežive ondje gdje druga ne mogu. Priroda je, čini se, opet korak ispred nas.