Zabrana mobitela na nastavi podiže ocjene i smanjuje razlike među studentima

Studija na 16.683 studenta u indijskoj državi Odishi pokazala je da zabrana mobitela na nastavi podiže ocjene, ali pravo pitanje nije što mobitel radi studentu — nego što se događa kad institucija odluči preuzeti odgovornost za njegovu pažnju.

Istraživanje objavljeno u časopisu Science provelo je nasumičnu podjelu studenata na deset visokoškolskih ustanova. Jedna skupina je na početku svakog sata predavala telefone u kutiju, druga je nastavila po starom. Kroz cijeli semestar praćene su ocjene, pohađanje nastave i iskustva studenata, uz ankete i promatranja u učionicama.

Rezultat: skupina bez telefona ostvarila je prosječno bolje ocjene, s pomakom od 0,073 standardne devijacije. To nije spektakularan skok, ali je usporedivo s mnogim drugim obrazovnim intervencijama koje se koriste za poboljšanje učenja.

Najviše koristi imaju najslabiji

Najzanimljiviji dio podataka odnosi se na raspodjelu koristi. Najveći napredak zabilježen je kod studenata koji su prije pokusa imali najslabije ocjene. Kod njih je poboljšanje bilo znatno veće nego kod najboljih studenata, a istraživači su primijetili i znakove da se jaz u ocjenama u razredima bez telefona smanjio.

Andreas Bjerre-Nielsen s Kopenhagenskog sveučilišta ističe da je upravo taj nalaz najvažniji: ograničenja ne samo da poboljšavaju učenje općenito, nego mogu pomoći i u smanjenju razlika u postignućima. Drugim riječima, mobitel u učionici najviše šteti onima koji si najmanje mogu priuštiti da izgube koncentraciju.

Istraživači nisu našli dokaze da su bolji rezultati posljedica veće prisutnosti na nastavi. Analiza upućuje na to da se objašnjenje krije u samoj učionici — kad telefon prestane natjecati se za pažnju, više mentalnog kapaciteta ostaje za gradivo.

Argument protiv zabrane se urušio

Najčešći argument protiv zabrane mobitela jest da će je studenti doživjeti kao nepotrebno ograničenje. Podaci govore suprotno. Studenti koji su prošli kroz nastavu bez telefona postali su pozitivniji prema ograničenjima i češće su smatrali da su im koristila. Podrška potpunoj slobodi korištenja mobitela na satovima je pala.

U učionicama bez telefona zabilježeno je manje ometajućeg ponašanja i manje razgovora koji nisu vezani uz nastavu. Nastavnici su, zanimljivo, i sami manje vremena provodili na svojim telefonima.

Ovo nije prvi put da se slični eksperimenti provode. Ranija istraživanja manjeg opsega godinama su upozoravala na takozvano „preusmjeravanje pažnje” — pojavu da samo prisustvo telefona na stolu, čak i isključenog, troši kognitivne resurse. No ovaj pokus je prvi koji je na tako velikom uzorku, s nasumičnom podjelom, pokazao uzročnu vezu, a ne samo korelaciju.

Ono što ostaje neodgovoreno ključno je za svaku ozbiljnu raspravu o obrazovanju: ako je pažnja resurs koji se može oduzeti i vratiti, tko njome upravlja i po kojem kriteriju? Studija je pokazala da kutija na ulazu u učionicu funkcionira. Nije pokazala zašto je uopće bilo potrebno da institucija gradi kutiju — umjesto da se pitamo kakvu smo to kulturu pažnje izgradili u kojoj je telefon postao konkurent predavaču.

Istraživači sami upozoravaju da je pokus proveden u visokom obrazovanju i da su za osnovne i srednje škole potrebna dodatna istraživanja. Mnoge zemlje već su nalaze pretvorile u politiku.