VR naočale smanjuju anksioznost studenata, telefon ne pomaže

Sedam minuta u virtualnoj stvarnosti smanjuje anksioznost studenata, ali ista sesija na pametnom telefonu ne postiže ni približno sličan učinak — 89 posto studenata u VR-u reklo je da je osjetilo stvarnu razliku, naspram 34 posto onih koji su isti sadržaj gledali na ekranu.

To je rezultat kontroliranog pokusa na 131 studentu zdravstvenih studija u Londonu, objavljenog u časopisu Scientific Reports. Sudionici su nasumično podijeljeni u dvije skupine: 67 ih je pet dana zaredom koristilo VR naočale, a 64 su isti sedmominutni program gledali na pametnom telefonu. Prije i poslije svake sesije ispunjavali su upitnike o razini smirenosti, stresa i anksioznosti, a isti set mjerenja ponovljen je i dva tjedna kasnije.

Obje skupine osjetile su poboljšanje, ali VR skupina bilježila je znatno veći trenutni pad stresa i anksioznosti te veći porast smirenosti. Kod nje se smanjeni stres zadržao i na kontroli nakon dva tjedna. Nije zabilježena mučnina od virtualne stvarnosti, a studenti su opisivali osjećaj uronjenosti u prizor.

Što je zapravo testirano

Program je razvila londonska tehnološka tvrtka Phase Space zajedno sa studentima. Kombinira tehnike disanja, vizualizacije i strategija suočavanja sa stresom, uz zvučne i vizualne efekte koji stvaraju osjećaj smirenosti. Nije riječ o terapiji ni o liječenju, nego o kratkoj vježbi resetiranja.

Kontekst u kojem se ta vježba nudi nije bezazlen. Anketa među više od 5.700 britanskih nastavnika pokazala je da je 56 posto njih ove školske godine primijetilo probleme mentalnog zdravlja povezane s ispitnom anksioznošću kod učenika pred završne ispite, a 48 posto da su učenici izostajali iz škole zbog istog razloga. Sedamnaest posto nastavnika izvijestilo je da su učenici potpuno odustali od ispita zbog anksioznosti. U Engleskoj se broj studenata s dijagnozom mentalnog poremećaja gotovo učetverostručio u desetljeću do akademske godine 2023./24.

Voditeljica istraživanja Aileen O’Brien s londonskog sveučilišta City St George’s poručuje da mladima nije dovoljna samo krizna podrška. Trebaju, kaže, praktične alate koji pomažu upravljati pritiskom prije nego što on postane nepodnošljiv. Njezini nalazi, dodaje, pokazuju da bi ovakav VR mogao postati dio školskog i sveučilišnog kompleta za dobrobit studenata.

Pitanje koje studija ne postavlja

Tko plaća opremu i tko sjedi na podacima? Studija mjeri učinak, ali ne otvara pitanje poslovnog modela: program je razvila privatna tvrtka, a škole bi ga trebale kupovati. Ako se sedmominutna sesija pokaže kao standardni dio nastavnog dana, ovisnost obrazovnog sustava o jednom dobavljaču softvera i skupe naočale po razredu postaju pitanje javnog novca, a ne samo pedagoška inovacija.

Ima i drugi problem. Uzorak od 131 studenta zdravstvenih smjerova nije reprezentativna slika srednjoškolaca koji padaju na ispitima. Studenti medicine i srodnih struka navikli su na visok pritisak i disciplinu, pa je pitanje bi li isti učinak vrijedio za petnaestogodišnjaka koji je već odustao od škole. Studija to ne odgovara, a upravo je ta skupina najranjivija.

Treće, dvotjedno praćenje kratko je razdoblje. Smanjeni stres zabilježen je nakon dva tjedna, ali nitko ne mjeri što se događa nakon dva mjeseca redovitog korištenja — dok se efekt novine ne potroši i dok naočale ne postanu još jedan ekran u nizu.

Zašto telefon nije isto

Razlika između 89 i 34 posto nije slučajna. Telefon je uređaj na koji studenti bježe od obaveza, a ne u koji uranjaju da bi se sabrali. Isti sadržaj, ista dužina, isti glas — ali drugačiji odnos prema pažnji. To je istovremeno i najjači argument studije i njezino najveće ograničenje: ako učinak ovisi o tome da student na sedam minuta fizički isključi svijet, onda je ključna komponenta isključivanje, a ne virtualna stvarnost.

Ova studija zato ne rješava pitanje ispitne anksioznosti. Ona pokazuje da postoji način da se sedam minuta uzme za sebe i da to funkcionira. Ostaje otvoreno hoće li obrazovni sustavi kupovati naočale ili će naučiti učenike da tih sedam minuta provedu bez njih — i bez ekrana.