Japanski učenici engleskog s preciznijim sluhom brže i točnije svladavaju izgovor stranog jezika, pokazalo je istraživanje koje povezuje moždanu obradu zvuka s uspjehom u učenju.
Istraživači s londonskog sveučilišta UCL i japanskog sveučilišta Tohoku mjerili su slušnu preciznost 67 japanskih učenika engleskog jezika. Zadatak je bio prepoznati sitne akustične razlike — promjene u visini tona, trajanju i boji zvuka — na uzorcima koji nisu bili govor. Potom su snimali moždanu aktivnost sudionika magnetskom rezonancijom dok su razlikovali engleske samoglasnike /æ/ i /ʌ/, koji ne postoje u japanskom vokalnom sustavu.
Rezultat je jasan: učenici s boljim sluhom manje su se oslanjali na lijevi senzomotorni sustav mozga, područje koje inače obrađuje jezik. Njihova je moždana aktivnost sličila onoj pri obradi nejezičnih zvukova. Drugim riječima, mozak im novi zvuk nije odmah servirao kao „jezik”, nego ga je analizirao kao akustični signal. Učenici sa slabijom slušnom preciznošću više su se oslanjali na obrasce materinjeg jezika i tako si otežavali usvajanje novih glasova.
Voditelj istraživanja Kazuya Saito-van Poeteren s UCL-ova Instituta za obrazovanje poručuje da se nastava stranih jezika mora promijeniti. „Većina ljudi pristupa učenju stranog jezika pamćenjem vokabulara i slušanjem govora, ali naše istraživanje pokazuje da bi učenici mogli imati koristi i od treninga slušnih sposobnosti koje su temelj učenja jezika”, rekao je. Dodao je da obrazovanje treba ići dalje od pristupa koji se svodi na „više vježbe” i razvijati učenikov sluh u skladu s njegovim slušnim karakteristikama.
Tim planira razviti kombinirani trening jezika i sluha koji bi poboljšao sposobnost prepoznavanja sitnih razlika u visini tona i drugim akustičnim svojstvima. Studija je objavljena u časopisu Journal of Experimental Psychology.

1 komentar
a jooj…takodjer, ako imas zdrave oci, vidis bolje!
ja ove bi naucnike sve redom na bolovanje, na neodredjeno, dosta su izumeli