Istraživanje objavljeno u časopisu ACS ES&T Air pokazuje da takozvani Corsi-Rosenthal Box — kutija sastavljena od standardnog ventilatora, četiriju visokoučinkovitih filtera, dva komada kartona i ljepljive trake — smanjuje koncentraciju čestica u zraku tijekom nastave za 61 posto. Mjerenja su provedena na 59 predavanja s 14 do 30 studenata u jednoj pravokutnoj dvorani, a oba uređaja uključena su deset minuta nakon početka sata i radila su na najnižoj brzini do kraja pedesetominutnog bloka.
Uz to, uređaji su proizvodili između 46 i 55 decibela buke, što odgovara uobičajenom uredu, a čestice su uklanjali jednakom brzinom na tri različite točke u prostoriji. Drugim riječima, nije bilo „mrtvih zona“ u kojima bi zrak ostajao zagađen.
Zdravlje u učionici kao proračunska kategorija
Komercijalni pročistači zraka, oni najmanji, počinju od oko 140 dolara po komadu. Za školsku zgradu s dvadesetak učionica to je iznos koji mnogi proračuni ne mogu pokriti. Autorica studije Misti Zamora izravno kaže da komercijalne jedinice mogu koštati pet do deset puta više od ovih „uradi sam“ filtera za istu količinu čistog zraka.
To nije tehnička sitnica. To je pitanje tko uopće može priuštiti zdrav zrak u učionici — i zašto se o tome odlučuje na temelju cijene, a ne na temelju potrebe.
Zamora navodi i ključni nalaz: čisti zrak kruži cijelom prostorijom, pa svaki učenik ima koristi neovisno o tome gdje sjedi. U vrijeme kad se vraćamo u škole i kad počinje sezona prehlada i gripe, to je konkretnija mjera od bilo koje preporuke o „provjetravanju“.
Što se prešućuje
Studija je rađena na sveučilišnoj nastavi, u kontroliranim uvjetima, s dva uređaja u jednoj prostoriji. Ostaje neodgovoreno pitanje koje istraživači nisu postavili: koliko bi takvih kutija trebalo u osnovnoškolskoj učionici s tridesetak učenika, u zgradi s prozorima koji se ne otvaraju i sustavom ventilacije starim trideset godina?
Isto tako, mjerenje se odnosi na čestice — prašinu, pelud, plijesan, aerosole. O zaraznosti i stvarnom broju zaraženih nakon uvođenja ovih kutija ova studija ne govori ništa. Smanjenje čestica u zraku nužan je, ali ne i dovoljan dokaz da se bolest ne širi.
Ipak, smjer je jasan. Umjesto da se čeka skupa investicija u sustave ventilacije koju nitko neće platiti, roditelji, nastavnici i škole mogu sami sastaviti uređaj od 60 dolara. Sveučilište u Connecticutu, čiji su autori dio inicijative za kvalitetu unutarnjeg zraka, objavilo je i upute za izradu.
To je i najveća poanta ove priče: rješenje postoji, jeftino je i ne zahtijeva ničiju dozvolu. Pitanje je samo zašto se o kvaliteti zraka u učionicama uopće ne raspravlja — ni na razini škola, ni na razini ministarstva.
Ovo je vrlo dobar dokaz da Corsi–Rosenthal kutija može biti jeftin i praktičan način za značajno smanjenje koncentracije čestica u zauzetoj učionici. Nije, međutim, dokaz da je svaka kutija od 60 dolara bolja od skupih komercijalnih pročistača, niti da sama po sebi sprječava širenje infekcija.
Drugim riječima: ideja je ozbiljna; naslov je senzacionalniji od dokaza.
Koliko često i kako se čiste filteri? Svako koliko se mijemjaju filteri? Koliko je sigurno od požara? U kojem dijelu prostorije se postavlja? Koliko je zaštičeno od djece i djeca od filtera? Koji stupanj zaštite od vode i drugih tekučina?…..
To što je jeftino ne znaći da je i posve sigurno zar ne. I genetski modificirana hrana je jeftinija ali je ne hvale, zar ne?