Studija koja je objedinila 122 različite testne baterije otkriva da matematika počiva na dvije kognitivne vještine koje se rijetko spominju u raspravama o školstvu.
Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Intelligence koje potpisuje Daniel Hajovsky s Teksaškog sveučilišta A&M analiziralo je odnos između kognitivnih sposobnosti i matematičkih vještina. Rezultat je jasan: fluidno zaključivanje i razumijevanje znanja — sposobnost jezičnog i verbalnog rezoniranja — najdosljedniji su prediktori uspjeha u matematici.
Razumijevanje znanja nije samo stvar vokabulara. Ono uključuje sposobnost da se vlastito predznanje iskoristi za tumačenje novih informacija, a Hajovsky to uspoređuje s pripremama za pravnički prijemni ispit: čitanje s razumijevanjem i vlastite mentalne sheme presudni su za usvajanje novog gradiva. Isti mehanizam, tvrdi, vrijedi i za matematiku.
Brojevi bez jezika ne funkcioniraju
Drugi ključni element je fluidno zaključivanje — sposobnost deduktivnog i induktivnog mišljenja. Hajovsky ga opisuje pitanjem: koliko dobro učenik može naučiti igru za koju ne postoje unaprijed zadana pravila? Fluidno zaključivanje pomaže razlučiti koja je informacija relevantna, a koja nije.
No sama opća inteligencija nije dovoljna. Studija je pokazala da je osjećaj za brojeve — razumijevanje odnosa među brojevima — jednako važan temelj za kasnije matematičke vještine. Kognitivne sposobnosti objašnjavaju mnogo, ali ne i sve.
Hajovsky pritom ističe jedan od najstabilnijih nalaza psihologije: takozvani pozitivni manifold. Uspjeh na jednoj mentalnoj zadaći pozitivno korelira s uspjehom na posve drugoj — primjerice, sposobnost mentalnog okretanja vizualnih zagonetki povezana je s razvojem vokabulara. Riječ je o istom mentalnom motoru koji pokreće različite kognitivne zadatke.
Pogreška kao dijagnoza, ne kao ocjena
Praktična posljedica istraživanja tiče se načina na koji škole prepoznaju učenike kojima treba pomoć. Umjesto da se gledaju isključivo rezultati testova, Hajovsky predlaže analizu obrazaca pogrešaka. Time se može utvrditi proizlaze li poteškoće iz jezičnih ili konceptualnih problema, iz slabijeg zaključivanja ili iz nedostatne brzine i učinkovitosti — i nastavu prilagoditi tome.
Zaključak je i poruka domaćem školstvu: matematika nije izolirana vještina koju rješavamo isključivo zadaćama i instrukcijama. Ona stoji na jeziku, čitanju s razumijevanjem i sposobnosti zaključivanja. Sustav koji te temelje zanemaruje, a istovremeno traži bolje rezultate na međunarodnim testovima, traži nemoguće.
Ostaje pitanje koje istraživanje ne postavlja: ako su jezične i misaone sposobnosti temelj matematičke pismenosti, zašto se u našim školama sati jezika i matematike i dalje promatraju kao odvojeni svjetovi, a ne kao jedan te isti kognitivni sustav koji se razvija zajedno?
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.