Izloženost pesticidima ponovno povezana s dječjom leukemijom, a broj slučajeva raste

Nova studija otkriva da izloženost rodenticidima u kućanstvu značajno povećava rizik od smrti djece oboljele od akutne limfoblastične leukemije.

Leukemija je vodeći uzrok porasta broja dječjih karcinoma u posljednjih nekoliko desetljeća, a opća povezanost izloženosti pesticidima s dječjom leukemijom čvrsto je utvrđena. Sada nova studija, prva takve vrste, procjenjuje utjecaj izloženosti pesticidima na preživljavanje djece s leukemijom. Rezultati su zabrinjavajući.

Studija je otkrila statistički značajnu povezanost između izloženosti rodenticidima (otrovima za glodavce) u kućanstvu i većeg rizika od smrti djece od akutne limfoblastične leukemije (ALL). Oko 10% izložene djece umrlo je unutar pet godina od dijagnoze. Ključno je da su razdoblja prije i nakon rođenja bila najkritičniji vremenski okviri za izloženost – upravo onda kada su stanovnici najvjerojatnije koristili rodenticide. Uz pravilno liječenje, oko 80% djece s ALL-om dijagnosticiranim nakon prve godine života može preživjeti.

Istraživanje, koje su proveli epidemiologinja Seema Desai sa Sveučilišta California, Berkeley i njezini kolege s nekoliko drugih državnih sveučilišta u Kaliforniji, koristilo je podatke iz Kalifornijske studije dječje leukemije (CCLS). To je trajna populacijska studija slučajeva i kontrola koja identificira genetske i okolišne rizike za različite leukemije u djece. Istraživači nisu identificirali specifične kemikalije, već su analizirali pesticide prema njihovoj namjeni u četiri kategorije, utvrdivši omjer opasnosti (vjerojatnost smrti) poredan silaznim redoslijedom: rodenticidi, sredstva za suzbijanje buha, insekticidi i herbicidi. Iako je studija pronašla povezanost i s drugim pesticidima, djeca izložena rodenticidima bila su značajno sklonija smrtnom ishodu.

Analizirani su podaci iz opsežnih intervjua s roditeljima djece s ALL-om upisanih u CCLS između 1995. i 2008. godine, o korištenju insekticida, herbicida, rodenticida i proizvoda za suzbijanje buha u kućanstvu od prije začeća do unutar godinu dana od djetetove dijagnoze. Ispitan je ishod preživljavanja pet godina nakon dijagnoze. Od 807 zabilježenih slučajeva u tom 12-godišnjem razdoblju, 108 djece umrlo je unutar pet godina.

Studija je također uključila rasu i etničku pripadnost kako bi se identificirale potencijalne socio-demografske razlike koje bi mogle utjecati na ishod, te trajanje dojenja, jer je poznato da ono utječe na razvoj imunološkog sustava dojenčeta. Rezultati imaju i aspekt ekološke pravde, iako otvaraju dodatna pitanja. Među dijagnosticiranom djecom, 47% bili su Latinoamerikanci, 35% bijelci ne-latinoameričkog podrijetla, a ostali su bili Azijati/Pacifički otočani, crnci ili nepoznatog podrijetla. Međutim, najveći broj smrti bio je među crncima ne-latinoameričkog podrijetla. To je u skladu s dokazima u SAD-u o porastu incidencije leukemije od 15,3% među ne-hispanjolskom crnačkom djecom između 1975. i 2023. te porastu od 9,9% među hispanjolskom djecom.

Djeca s najvećom vjerojatnošću smrti također su imala najrizičniji tip ALL-a (najviši broj bijelih krvnih stanica), bila su manje vjerojatno dojena i pripadala su obiteljima s niskom razinom obrazovanja i niskim godišnjim prihodima. No, latinoamerička kućanstva i ona s najnižim prihodima i obrazovanjem najmanje su vjerojatno koristila pesticide. Stoga bi daljnja demografska analiza s većim uzorcima pomogla rasvijetliti populacije pod najvećim rizikom od korištenja sintetičkih kemikalija za suzbijanje glodavaca.

Autori napominju da su rodenticidi povezani s rizikom od dječje leukemije brojnim populacijskim studijama, a mehanističke studije pokazuju da rodenticidi pokreću oksidativni stres i mitohondrijske nepravilnosti, što zauzvrat može uzrokovati lomove DNA lanaca i kromosomske poremećaje. Iako bi se ove vrste oštećenja mogle uočiti u regulatornim studijama koje procjenjuju genetske učinke, ironično obično uključujući glodavce, postoje mnoge naknadne posljedice i dodatne izloženosti koje trenutno nisu od interesa regulatorima ili proizvođačima pesticida. Na primjer, mogu postojati epigenetske promjene i deregulacija imunološkog sustava koje povećavaju rizik od dječje leukemije zbog rane izloženosti pesticidima. Istraživanja na odraslim osobama s ALL-om također izloženim pesticidima pokazala su promjene u krvi i koštanoj srži slične onima izazvanim zračenjem ili kemoterapijom. To sugerira da izloženost pesticidima može pogoršati prognozu i preživljavanje djece jer je te vrste oštećenja teže liječiti, napominju autori. “Sveukupno,” pišu, “epidemiološki i biološki podaci podržavaju ulogu određenih pesticida i u razvoju i u prognozi leukemija.” Studija je objavljena u ožujskom izdanju časopisa Cancers iz 2025. godine.

Glodavci su veliki problem u mnogim stambenim područjima, ali pesticidi nisu jedini – i daleko od idealnog – način suočavanja s njima. Javnozdravstvene politike mogle bi utjecati na projektiranje, izgradnju i održavanje stanova kako bi se spriječila kolonizacija glodavaca. Osim toga, postoje koraci koje stanovnici mogu poduzeti, a koji ne uključuju preuzimanje rizika za sebe, svoju djecu, kućne ljubimce i divlje životinje. Političko djelovanje također je moguće: grad Newbury u Massachusettsu izglasao je zabranu rodenticida druge generacije antikoagulanata na privatnom vlasništvu u kolovozu 2024.; većina ovih političkih napora potječe od aktivista za očuvanje divljih životinja, ali ljudi nedvojbeno također imaju koristi.

Korištenje pesticida, osobito s obzirom na politike Trumpove administracije koje favoriziraju industriju, vjerojatno će nastaviti naglo rasti. Ne iznenađuje da Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) predviđa porast novih slučajeva raka od 67,4% do 2030. godine.

Jedna od najbolnijih ironija industrijskog promicanja pesticida za zaštitu naše djece i ljubimaca je da ti pesticidi predstavljaju značajne rizike upravo za one koje želimo ne samo da prežive, već i da napreduju. Vrijeme je da se odvojimo od lažne povezanosti između zdravlja i pesticida i razotkrije dezinformacije koje industrija proizvodi. Prelazak na organsku poljoprivredu i suprotstavljanje daljnjoj deregulaciji otrovnih kemikalija najbolji je način za zaštitu ljudi i ekosustava.