Pesticidi u tlu glavni su krivac za gubitak biološke raznolikosti, otkriva europska studija

Istraživanje objavljeno u časopisu Nature pokazuje da ostaci pesticida u tlu uzrokuju štetne učinke na mikroorganizme i remete kruženje hranjivih tvari.

Novo, kontinentalno istraživanje biološke raznolikosti tla u Europi otkrilo je zabrinjavajuću prisutnost pesticida. U članku objavljenom u prestižnom časopisu Nature, znanstvenici su utvrdili da 70% ispitanih lokacija sadrži ostatke pesticida, koji su se pokazali kao drugi najjači pokretač promjena u biološkoj raznolikosti tla, odmah nakon samih svojstava tla.

Studija koja je analizirala 373 lokacije u šumama, travnjacima i poljoprivrednim zemljištima u 26 europskih zemalja pokazala je kako pesticidi mijenjaju mikrobne funkcije, uključujući kruženje fosfora i dušika, te potiskuju korisne organizme poput arbuskularnih mikoriznih gljiva i nematoda. Ovo istraživanje nadopunjuje široku lepezu znanstvenih radova koji povezuju ostatke pesticida u tlu sa štetnim učincima na bioraznolikost.

Kako navode autori, ovo je prva studija koja je na kontinentalnoj razini pokazala relativnu važnost pesticida u usporedbi sa svojstvima tla, tipom ekosustava i klimom. U uzorcima je pronađeno ukupno 63 različita pesticida, a od toga je 10 već bilo povučeno iz uporabe u Europskoj uniji u vrijeme uzorkovanja. Najčešće detektirani pesticid bio je herbicid glifosat i njegov metabolit AMPA.

Rezultati su pokazali da učinci koncentracija pesticida variraju ovisno o organizmu i funkcionalnoj skupini. Na primjer, gljive pokazuju višestruke negativne povezanosti, a njihovo bogatstvo posebno opada pri izloženosti određenim fungicidima. Koncentracije herbicida uzrokuju smanjenje bogatstva protista i nematoda, dok više doze pojedinih fungicida smanjuju relativnu zastupljenost arbuskularnih mikoriznih gljiva, ključnih za zdravlje biljaka.

Ova studija naglašava kako trenutne procjene rizika ne uzimaju u obzir širi ekološki utjecaj pesticida na život u tlu, jer se uglavnom fokusiraju na izloženost pojedinačnih aktivnih sastojaka reprezentativnim vrstama, poput glista, te ne razmatraju dugotrajnu izloženost ili učinke mješavina tvari. Zaštita zdravlja tla i njegova mikrobioma ključna je ne samo za bioraznolikost i funkciju ekosustava, već i za održivu proizvodnju hrane. Brojne studije dokazuju da organska poljoprivreda pruža brojne prednosti za zdravlje tla, ima znatno manji ekološki otisak i može ublažiti krize poput klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti.