Mirovinska reforma ili kako se utapamo u krizama

Spavač na klupi
26 komentara

Nerijetko tekstovi u novinama, na portalima započnu s konstatacijom o krizi. Država je u krizi, mi smo u krizi, krizna je situacija, krizna vremena. S tom konstatacijom se nagonski složimo jer odražava našu svakodnevicu. U stisci smo s vremenom, troškovi života su preveliki, zarađujemo premalo, cijene nama bitnih artikala stalno rastu, troškovi režija, struje, grijanja sve su veći. Tu su još i minusi na računima, kreditne kartice, rate kratkoročnih ili dugoročnih kredita.

Mi obični, da bismo držali korak sa stvarnošću, moramo biti naoružani znanjima, vještinama kojima nas nitko nije učio, moramo poznavati bankarske načine korištenja matematike, živjeti u strogoj financijskoj disciplini znajući da čim kročimo nogom na ulicu na nas vrebaju tisuće zakona koje možemo prekršiti i to kršenje moramo platiti. Znamo da, ne naučimo li sve o pravilima, možemo vrlo lako završiti bez imovine, bez posla, na ulici, s blokiranim računima.

Naš um je u stalnoj borbenoj pripravnosti, a sve oko nas nije prekrasan krajobraz i bogatstvo života, nego prašuma u kojoj nam je preživjeti. Država nas je u našoj težnji za suverenošću izručila na milost i nemilost predatorima koji su izmislili i dosad višestruko iskoristili sustave koje su stvorili kako bi u njima vladali jer uređeni tokovi svih financijskih rijeka završavaju u njihovom slivu.

Uistinu, osvrnemo li se oko sebe, vidjet ćemo da nikakve krize nema. Njive su još uvijek plodne, gorivo se još uvijek može kupiti, Sunce i dalje sija, biljke i dalje učinkovito koriste klorofil, udišu CO2 i izdišu kisik. Samo što mi sve teže dolazimo do zraka.

Život se ipak činio podnošljivim jer smo znali da ćemo nakon radnog vijeka u kojem smo pošteno odradili, pridonosili društvu, obitelji, zajednici otići u zasluženu mirovinu. A onda, budemo li imali barem prosječnu sreću i doživimo 73,9 godina ako smo muškarac ili 80,6 godina ako smo žena, proživjeti u mirovini, bez ovakve trke i strke, s primanjima dostatnim za skroman život.

Ali ne lezi vraže,  iz snatrenja o boljoj starosti s prekrasnim lakiranim štapom za pomoć u presporom hodanju, probudi nas državni dobošar dajući na znanje da je došla Kriza. Kriza u mirovinskom sustavu! Država reče – Živite sve duže, a uplaćujete sve manje pa ćete raditi duže kako bi vam država isplaćivala manje.

Dok smo se mi češali po glavi i pokušavali odgonetnuti ove skoro pa rime, oni brži od nas su odavno zaboravili na budilice i nabavili umirovljeničke iskaznice iskoristive kao kod za raznorazne popuste srijedom, u tramvaju svakodnevno, u turističkoj vansezonskoj ponudi, autobusnim izletima u Graz, Međugorje i Šurkovac.

Samo 20% postojećih umirovljenika iza sebe ima puni odrađeni radni staž u trajanju od 40 godina. Prosječni radni staž prosječnog umirovljenika je 30 godina, prosječna dob umirovljenika je 70 godina, prosječna mirovina 2,524 kune.

penzije hrvatska
Izvor: HZMO (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje)

Hrvatska ima ukupno 1.234.572 umirovljenika. Među njima je i 92.219 hrvatskih branitelja, pripadnika HVO-a te vojnih osoba, policijskih službenika i službenih osoba.

Da je statistika jeftina kurva, znamo otprije. Oko sebe viđamo ljude u tridesetim, četrdesetim godinama kako žustro, umirovljenički bez štapa izlaze iz kladionice sa sjajem u očima. To je zato jer se najmlađa populacija penzionera nalazi u prijevremenoj starosnoj i invalidskoj mirovini, a posljedično tome, najstariji su oni u punoj starosnoj. Novi umirovljenici gotovo su deset godina mlađi i imaju u prosjeku skoro 62 godine.

Cijeli taj sustav međugeneracijske solidarnosti koje odavno nema financira se iz poreza koje plaćaju svi. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje godišnje iz doprinosa prihoduje oko 24 milijarde kuna, a rashodi su mu za 17 milijarda kuna veći. Taj novac se nadomiruje iz Državnog Proračuna, a taj Proračun se puni porezima i državnim zaduženjima koji se otplaćuju novim porezima ili prodajom državne imovine, prodajom koncesija na državnu imovinu (valja primijetiti kako državna imovina nije općenarodna imovina, već imovina pravne osobe Republike Hrvatske koja posluje u skladu sa zakonima po kojima je registrirana po trgovačkom pravu).

U Hrvatskoj osim HZMO, postoje i obvezni mirovinski fondovi. Ima ih četiri, a s njima upravljaju strane banke. Nastali su kao posljedica prethodne mirovinske reforme u kojoj se 20% opterećenja iz plaća radnika podijelilo na 15% HZMO-u i na 5% mirovinskim fondovima koje je svaki zaposlenik, sukladno izbornim slobodama novog doba, sam odabrao. Tako tih 5% sjeda na privatni račun u Mirovinskom fondu i predstavlja nekakvo upitno vlasništvo uplatitelja.

Ukupna imovina obveznih mirovinskih fondova na kraju prošle godine iznosila je 91,9 milijardi kuna. Lijepa suma. Skoro kao godišnji Državni Proračun. Bila bi i veća da banke i njihovi menadžeri koji vode fondove nisu tijekom vremena sebi uzeli naknadu od oko 7 milijarda kuna za svoj samoprijegorni rad. Kako god, to je suma koja veseli. Znamo da negdje na nekom mjestu postoji blizu 13 milijarda eura o kojima netko skrbi i taj iznos svaku godinu uvećava. To je novac s kojim se može izvršiti gospodarski preporod Hrvatske kad fondovi krenu investirati u energetiku, poljoprivredu i IT sektore.

Prvotna radost se pretvara u očajanje koje neumitno prelazi u kajanje. Tog novca nema! Kako nema? Da ništa ne činimo, nešto će se dogoditi – bila je krilatica Zorana Milanovića za njegovog premijerskog mandata. Pa je sve četiri godine to i provodio ne čineći ništa. Uokolo je bila kriza (kriza nastaje uslijed pada potražnje, a do pada potražnje dolazi zbog pada kupovne moći stanovništva do koje opet dolazi zbog smanjenja novca u optjecaju što je posljedica nepodizanja novih kredita i povrata uzetih kredita koji dovode do uništavanja novca i njegovog nedostatka – krize su cikličke, sustavom programirane i završavaju osiromašenjem većine i bogaćenjem manjine), stanovništvo se dalje nije moglo ni htjelo zaduživati, država je mogla po svijetu, ali po visokim kamatama pa je ingeniozni ljevičarski um posegnuo za domaćom gotovinom u Mirovinskim fondovima. Za keš s kojim se nastavila plaćati preskupa država i sve njene preskupe greške iz prošlosti i sadašnjosti, država je Mirovinskim fondovima dala obveznice na kojima piše – Država vam je dužna i isplatit će vam dug po toj i toj kamati na dan dospijeća.

Zoran Milanović - Kolinda Grabar-Kitarović - Andrej Plenković

FOTO: Ilustracija, Zoran Milanović – Kolinda Grabar-Kitarović – Andrej Plenković

Preko 70% od spomenutih 91,9 milijarda kuna su tako zamijenjene za papiriće s priznanjem duga. Tako smo dospjeli do šizofrene situacije – uplaćujemo u Mirovinske fondove koji kreditiraju državu s kamatama, a te kamate moramo platiti mi iz povećanih poreza.

Kad su Plenkovićevi genijalci zbrojili dva i dva, rezultat je bio – Nije Milanović bio glup, ajmo i mi napraviti isto pa Mirovinskim fondovima uzeti i ono što je preostalo. Nacionalizirat ćemo ih, ali to moramo izvesti tako da izgleda kao dobrovoljna, suverena odluka osiguranika kojeg ćemo ucijeniti odlaskom u mirovinu – ako nam ne prepiše svoj udjel u Fondu, kaznit ćemo ga s 27% nižom mirovinom.

Narod opet digao graju. Tuđe nećemo, svoje nemamo. Ostanu li Fondovi ovakvi kakvi jesu, na gubitku smo. Vrati li im država dugove, vratit će s našim novcem, opet smo na gubitku.

Tako će se mirovinska reforma opet svesti na matematiku. Treba onih 20 godina koliko prosječni umirovljenik proživi u mirovini smanjiti, radni vijek povećati, uzeti iz rada maksimum, a vratiti minimum. Sve je podložno promjeni, osim sustava vladanja na dug. Sve se može, ali ne smije smanjivati trošak države.

Stari se svakog dana. Oni promućurniji su shvatili da je starenje individualno, a država da je kolektivna i da se za sebe moraju pobrinuti sami. Da je otići barem na pet godina u Njemačku, kažu da onda imaš pravo na sigurnih 500 eura mirovine, pomisliše mnogi i natjeraše državni vrh na razmišljanje o demografiji. I ona je u krizi. Ja se zovem tako i tako, a sve oko mene što vidite je crno-bijeli svijet, kaže parafraza Hourinog stiha iz osamdesetih. Krivo, sve oko nas je kriza.

Povezan članak: Skandal u Hrvatskoj – Drugi mirovinski stup je trojanski konj za naivne

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
servis
Gost
servis

NIje ovo u medijima priča o mirovinama nego PR kao kod ulaska u EU (podsjetimo se…). Neće biti mirovina, neće biti ovog ili onog…. Dizanje panike i navlakuše da bi se laške privatizirala INA, LNG, ušlo u eurozonu itd…. i sakrilo ono što se rasprodaje kao za naše “dobro”. Stučnjaci to rade, kojima se poslije ovakve hrpe laži lakše vjeruje.

Koča Popović
Gost
Koča Popović

Covjek je u kapitalizmu sveden na razinu robe. Sve ostalo su posljedice.

white patriarch
Gost
white patriarch

A kao u komunizmu nije bio roba…

faust
Gost
faust

Za komunizmom kukaju povlašteni.Svi ostali ne žale za najgorim i najpogibeljnijim eksperimentom u povijesti.

Nagard
Gost
Nagard

Konacno jedan članak o zivotu kako dalje a ne o geopolitici koja je sila jaca pa da biramo Barca ili reala sto vise ovakvih zivotnih clanaka

Mucke
Gost
Mucke

Ovakav frankestajn od socijalnog i mirovinskog ne postoji nigdje u svijetu,niti u socijalizmu niti u kapitalizmu.U situaciji smo da razmisljamo jeli gore biti podjarmljen ili unisten.

otpisani
Gost
otpisani

Doklegod državu budu vodili likovi poput ovih na centralnoj fotografiji članka, koje kiarakterizira ograničenost uma i (posljedično) uskogrudnost, pohlepa i zloba, mi kao društvo nećemo imati šanse.

Što se tiče zajedničkih potreba, pa tako i dostatnost sredstava za mirovine, jedina je mogućnost za to, da se na neki način stvore uvjeti, da sama država postane investitor u najprofitabilnije djelatnosti, pa makar to bilo i monopolistički, ali država mora početi stvarati pravi novac tj. novu i dodanu vrijednost, kojom bi nakon nekog vremena mogla podmirivati (uz ubrani porez) sve zajedničke potrebe građana a da se pri tome ne zadužuje po lihvarskim uvjetima kod imperijalističkih banaka.
Na taj bi se način djelomično riješio i problem odlaska kvalitetne radne snage a najvažnije, stvorila bi se baza za nadogradnju znanja i motiviralo bi se građane da počnu više vjerovati državi.
Ja uopće ne vidim problem koji bi državu sprječavao u realizaciji ovakve ideje. Treba samo iznjedriti poduzetne, hrabre i poštene političare (operativnih sposobnosti), koji bi to pokrenuli i naravno, koji bi bili spremni na radikalan zaokret u politici prema Briselu i mangupima iz tzv. novog svijetskog poretka.
Trebam naglasiti da je na nama građanima dužnost da prepoznamo i biramo takve zastupnike i da im onda budemo i bezgranična podrška u realizaciji takvih ciljeva.

white patriarch
Gost
white patriarch

A da nam se ta država skine više s one stvari, smanji poreze na pola pa bi i ja investirao u Slavoniju, Dalmaciju, pomagao bolesnoj djeci i možda zaposlio koga. Ovako mogu k…, dok ta država bogato nagrađuje neradnike, strane bankare, političare… Ljudi, odmaknite se više od te vaše države, nije vam to majka nego mačeha. Tražite napredak u sebi i sebi bliskim ljudima, a ne u prokletim političarima i njihovom alatu “Državi”…

otpisani
Gost
otpisani

white patriarch
Razumijem tvoju ogorčenost, ni moja nije ništa manja. No trebaš znati da svaka zajednica treba imati krovnu instituciju koja moderira suživot , brine o svim dobrobitima te zajednice pa i njenu sigurnost. Za nefunkcioniranje države su krivi i sami građani koji nisu svega toga svijesni pa se prema državi odnose nesavjesno i nelojalno. Doklegod budemo takvi nećemo imati državu “majku” već kako ti kažeš “maćehu”. Samo složna zajednica koja poštuje sve zakone koje si je sama postavila i prihvatila može napredovati.
Ne možemo egoistički brinuti svaki o sebi jer osim naših ličnih potreba imamo i te kako zajedničkih potreba, počevši od zdravstvene skrbi, skrbi o građanima koji su odradili svoj radni vijek, prometne i energetske infrastrukture, obrane, pravosuđa itd itd.
Dakle, država – stabilna i poštena, bi trebao biti cilj i prioritet svih građana, jer bez države nema ni naroda.

white patriarch
Gost
white patriarch

Država je refleksija ljudi koji u njij žive, ništa više ni manje. A kako su ljudi nesavršeni, a mi Balkanci smo još lošiji od Europskog prosjeka, tako je i država nesavršena. Jedino rješenje je da država ne bude prevelika i premoćna kako bi se minimizirala šteta koju radi svojim građanima. Slobodni ljudi mogu čuda ako im moćnici ne jašu non-stop za vratom…

Piretis
Gost
Piretis

@white patriarch- Potpuno si u pravu kad kažeš da država radi štetu svojim građanima. Primjer je vlada T. Oreškovića koja de facto nije funcionirala. U to vrijeme privreda je počela rasti, bdp takođe. Ukratko dok se vlada nije miješala u društvo jer je bila zabavljena sama sobom počelo nam je ići na bolje. Nažalost to je prekratko trajalo pa je sljedeća (sadašnja) vlada vrlo brzo stvar vratila u normalu tj katastrofu.

White Patriarch
Gost
White Patriarch

Tako je, te 2 godine su savršen primjer kako bi nam moglo biti da se riješimo političkih parazita. Hvala Mostu što su ih sustavno minirali i omogućili nam to iskustvo…

servis
Gost
servis

Most je samo naličje te iste medalje. Bez ideja, malo bi piškili, malo kakili. Nekonzistentni, bez kičme, sa isključivo vlastitim interesima.

white patriarch
Gost
white patriarch

Odličan tekst. Autor je samo zaboravio napisati izvore ovog zla zvanog “socijalna država”. Autor iste je Otto von Bismarck, Pruski kancelar, a ideja mu je bila sljedeća: 1) Starosne penzije: prosječni radnik tada (1870-te) je živio do 67 godina, imao je 5-6 djece. Država mu je jamčila “penziju” nakon 65-te ako bude uplaćivao 15% od svoje plaće u “fond”. Kad on ostari u taj fond će uplaćivati njegova brojna djeca koja će do tad biti novi radnici pa će sistem uvijek biti likvidan, a državi će ostati pozamašna suma za vojne svrhe (u penziju ideš sa 65, a živiš 67, prije toga si uplaćivao 35-40 godina…). Ovo je bila jedna od najboljih prevara radnika u povjesti. Problem je nastao kad smo u međuvremenu počeli živjeti sve duže i imati sve manje djece pa je sistem u međuvremenu postao neodrživ i sam sebi svrhom jer se nitko ne usudi reći popu pop, a bobu bob. Sve veći račun na kraju plaćaju opet radnici… 2) Zdravstveni sustav: u to doba je državi trebala brojna i zdrava populacija jer je imala velike potrebe za vojnicima. Kako se često umiralo od benignih bolesti ili ostajalo kronično bolestan, država je odlučila uložiti nešto novca da obuzda epidemije i spriječi lako izlječive bolesti i tako je nastalo javno zdravstvo (doktori su i prije toga postojali, naravno). Međutim, s vremenom je broj bolesti koje je sustav trebao liječiti postajao sve veći, a sustav sve kompliciraniji tako da je i trošak, od u početku skromnog, danas postao drugi najveći u proračunima razvijenih zemalja, odmah iza mirovinskog. Da ne spominjem kako je danas ovo idealan bankomat za pohlepne političare i njihove financijere iz farmaceutske industrije, opet na račun običnih radnika… 3) Opće obrazovanje: kako se Njemačka u to vrijeme ubrzano industrijalizirala, imala je veliku potrebu za tvorničkim radnicima. Međutim, za razliku od seljaka, radnici su ipak trebali imati neko osnovno obrazovanje i naučiti se strpljivosti zbog rada na traci, pa su prema tim potrebama nastale 6-godišnje osnovne škole. S obzirom da su državi trebale radilice koje će biti u stanju srpljivo stajati / sjediti i moći obavljati jednostavne zadatke te memorirati podatke i komande, prema tom modelu su napravljene prve javne škole – grupni rad, dugotrajno sjedenje u klupi, memoriranje podataka bez kritičkog razmišljanja su osnovne karakteristike javnog obrazovanja. Problem je što se taj isti model primjenjuje još i danas, gotovo nepromijenjen iako skoro nitko više ne radi na traci u tvornici… Poanta: Socijalna država je plod ideja Njemačkog kancelara koji je htio iz naroda izvući novac (mirovinski s.), učiniti od njih dobre vojnike (zdravstveni s.) i radnike (obrazovni s.). Taj isti kancelar je posijao sjeme 2 svjetska rata koja će cijelu Europu baciti u crno sve do današnjeg dana. Najluđe od svega je što skoro svi danas te njegove ideje smatraju “civilizacijskim dosegom”, a pojma nemaju kad, kako i zašto su nastale te koliko ljudima oduzimaju slobodu i novac u korist države (političara). Vremena su se promijenila, ljudi su se promijenili, sistem je ostao ISTI. Mislim da je… Pročitaj više »

shumadinac
Gost
shumadinac

… a onda se razboliš od neke teške bolesti i sve što si mukotrpno sticao decenijama istopi se za nekoliko meseci. Od dobrostojećeg građanina postaješ socijalni slučaj (u park na klupu pošto nema prihvatilišta za nezbrinute) ali nema problema, dobićeš kredit kojim ćeš moći da podmiriš ono što nisi mogao da platiš – ako je ostalo još nešto što mogu da uzmu.

I tako, od dobrostojećeg građanina koji živi konforno zahvaljujući svom radu nastavljaš da živiš u bedi radeći da bi otplatio dug onima koji su posredni uzrok tvoje nesreće zbog zatrovane hrane, vode, vazduha, loših lekova… a nema ko da ti pomogne jer svi gledaju samo svoje probleme.

White Patriarch
Gost
White Patriarch

1) Zato ulažeš u obitelj, prijatelje, osiguranje i zajednicu, tako da kad ti zatreba se imaš kome obratiti
2) Alternativa koju sad imamo će ti pomoći ako se razboliš od teške bolesti? Vidim da nisi imao (srećom) bliži susret s Balkanskim javnim zdravstvom, bolnica iz Alana Forda je premija za ovo. Pokopao sam već majku i baku zahvaljujući kriminalnom ponašanju liječnika, a kao sol na ranu im plaćam SVAKI MJESEC 5.500 Kn (cca 800€).
3) Nitko ne živi vječno, svi ćemo se razboljeti i umrijeti, pomiri se s time. Jedino se nemoj miriti sa nepravdom, tipa da ti netko truje zrak, vodu ili te oporezuje s 80%. Protiv toga se vrijedi boriti i skupo prodati svoju kožu pri tom…

Mister NO
Gost
Mister NO

Za javno zdravstvo se slazem da treba izdvajati ali pod uvijetom da je dostupno svima i besplatno.
Sta se tice penzija to je vec veci problem. Trebalo bi pocevsi od dana danasnjeg ovaj sistem odjebati i uvesti da svak sam sebi placa koliko moze i zeli i da svak upravlja tim svojim mirovinskim budjetom, pa ako hoce i da ga spiska ako zeli. Nakon 40 god drzava nebi trebala izdvajati ni kune za penzije. Samo postoji kvaka. Svi koji su sad u radnom odnosu i na pola puta i vec su izdvojili povecu sumo novca. Sto s njima? Njima je drzava duzna isplacivati penzije. A iznos koji drzava izdvaja za penzije bi se proporcionalno povecavao dok bi priliv novca se smanjivao. Tu nastaje problem jer bi drzava iz proracuna do jedne tocke dok se sve ne ocisti prirodnim tokom morala dati ogromnu sumu novca za penzije. i to je veliki problem jer drzava je potrosila pare koje smo mi usparali tijekom godina a novih nema jer sad svak uplacuje za sebe. Nepravedno prema gradjanima koji iz budjeta koji bi trebao financirati razvoj drustva (jer to je NAS novac) placaju penzije, a nepravedno je i prema ljudima koji su izdvajali godinama za penziju i ne smiju ostati bez nje. Sadasnji sustav je totalna pljacka nas samih jer 40 god x 12 mjeseci je 480 mjeseci x 1000 kn otpr mjesecno na prosjecnu placu otpr. iznosi 480 000 kn
Radit ce se do 67. god. a prosjecni zivotni vijek ma nek se digne na 80 god recimo. Ispada da bismo trebali imati penziju cca. 3100 kn. A prosjek penzije je 2500 kn i to sa svim povlastenim, vojnim i sl. uhljebskim penzijama, znaci oko 2000 kn realno. Sta znaci da prosjecan penzioner dobija 150 eura manju penziju nego sto je uplatio u mirovinski sustav, a ta razlika ce se samo povecavati na gore ako se nista ne promijeni.

Brainstorm
Gost
Brainstorm

placas 800 eura jer zaradjujes daleko vise.
postoji cijena koju pogodis neposredno sa kupcem a postoji i cijena koju mi kao drustvo nadodajemo. da bi uopce poslovao u okruzju naseg drustva takodjer se placa. kao police u konzumu. sve sto zaradis nase drustvo ti omogucuje.
ako ne zelis prodati onda obustavi rad. drustvo ce naci drugog prodavaca.

White Patriarch
Gost
White Patriarch

@Brainstorm Zarađujem puno jer radim ko konj, jako sam efikasan i zarađujem svom poslodavcu još bar 10x toliko. Slažem se da država ima pravo na svoj dio kolača, pa nisam anarhist zaboga, ali ovoliko koliko oni uzimaju je potpuno suludo. Još kad vidim kome kasnije podijele tu lovu koju uzmu od mene, padne mi mrak na oči. Oprosti, ali to je čisti kriminal i ne mislim se miriti s time. A da nisam usamljen u tom razmišljanju će ti pokazati broj i struktura ljudi koji bježe odavde, sve sami mladi i produktivni ljudi, mnogi s djecom. Ne bježe uhljebi i ljenčine, bez brige. Na kraju ću otići i ja pa ćete ostati i bez mojih par tisuća € mjesečno koliko mi otme država. Misliš da ćete naći drugi budalu za crnči za uhljebe? Sretno sa Crncima i Arapima koji su jedini toliko očajni da dođu ovdje, ali sumnjam da ćete sa njima pretjerano usrećiti…

Mister NO
Gost
Mister NO

Zasto mi nije pusten komentar? Nisam nikog vrijedjao, samo sam iznio svoje misljenje??

Acrobat
Gost
Acrobat

W. Patriarth@
Gledati na stvari iz drugacije perspektive, makar i ne bilo sve najbolje – vrlo mudro.

Acrobat
Gost
Acrobat

Rijetki su analiticari koji suhoparne ekonomske statisticke podatke znaju na ovako pitak i duhovit nacin podastrijeti pred citaocem. Sve jasno – a nisam se umorio dumajuci. Cestitka talentovanom autoru!

Jurišić maja
Gost
Jurišić maja

poput ovoga čovjeka na slici završiti će svi rvacki penzioneri kada nam prisilno uvedu euro da bi se izbavili bankrota prouzročenog sistematskom pljačkom od strane hdz-a

tedi
Gost
tedi

Dobro nam je,neka nam je.

Bobi
Gost
Bobi

Gruba realnost. Žalost i jad. Katastrofa, no nasmijao sam se kad sam naišao na rečenicu koja kaže većina novaca je zamjenjena za papiriće. Asocijacija na film Glup i gluplji!

vime
Gost
vime

o povlaštenim i partizanskim mirovinama (čije se broj kontatntno povećava) ni rječi.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik