fbpx

Usudimo se!

José María Arizmendiarrieta Madariaga, a.k.a "Arizmendi"

Netko se rodi pod sretnom zvijezdom, od rođenja do smrti proživi život bez prevelikog napora, rodi se s titulom ili kao iščekivani sin nasljednik obiteljskog bogatstva s unaprijed osiguranim ugledom i zagarantiranom srećom koja ne dolazi u zrnima, nego u grozdovima.

Činilo se da José María Arizmendiarrieta Madariaga nije bio od tih. Najstariji od njih četvoro braće i sestara, siromašna obitelj negdje u Baskiji, godina 1915. U djetinjstvu je u nekoj nesreći izgubio jedno oko. Što je mogao dalje takav? Na sreću, u selu je postojala škola koja je bila pripojena crkvi, a financirali su je sami seljaci pa je Jose do svoje 12. godine u školi upijao znanja, otkrivao čari pjesama, romana i same riječi. Zamišljao je i sebe samoga kao pjesnika, onoga čije pjesme drugi uče napamet, ali s 12-om godinom je škola bila gotova.

Što dalje? Majka je u njemu vidjela strast za životom, za stvaranjem, za poezijom, za vjerom. Uspjela je izmoliti za njegov prijem u Niže sjemenište Castillo Elejabeitia. Neka bude svećenik, kad već to toliko želi, mislila je majka Tomasa.

S Nižeg sjemeništa prebacio se na Koncilijarno sjemenište u Vitoriji , gdje je studirao filozofiju i teologiju. Cijeli je uronio u duhovnost. Sam sebi je rekao: “Budi svećenik, svećenik u svako doba i u svim stvarima”. Imao je tek 21 godinu, život pred sobom, pun ideala, vjere, želje za stvaranjem i želje za oživotvorenjem nauka vjere.

Da, ali vani, izvan njegovog nutarnjeg svijeta bjesnio je građanski rat. Nema tko se u njega nije upetljao, od komunističkih dobrovoljaca pristiglih sa svih strana svijeta, preko njemačkih i talijanskih što dobrovoljaca, što vojnih snaga do irskih antikomunista. Fra Jose, čovjek s jednim okom nije bio interesantan ni jednoj vojsci. U tom ratu je pobijeno skoro 7000 pripadnika katoličkog klera, moglo se među tim imenima naći i ime fra Jose, ali to nije bila njegova sudbina.

Počeo je raditi kao novinar u baskijskim novinama Eguna pišući na baskijskom jeziku. U ratno doba, kao i u bilo koje drugo, svjedočiti istinu nije posao koji se nagrađuje počastima i slavom. Fra Jose je završio u zatvoru i od smrtne presude ga je spasila možda samo providnost, možda neki papir koji se slučajno zagubio. Vratio se u sjemenište u Vitoriji i tamo se zaredio za svećenika 21.12.1940. Snatrio je o tomu da nastavi studij sociologije u Belgiji…ali za njega nisu bile namijenjene biskupske titule i teološki doktorati – biskup ga je šest tjedana poslije poslao na službu u župu Arrasate (na španjolskom Mondragon) koje je bilo upražnjeno. Francova vojska je prethodnog svećenika i njegova dva pomoćnika likvidirala.

Njegovo vjerničko stado ga nije doživjelo baš kao dobrog pastira. Točnije – nije im se sviđao, loše je čitao, govorio monotono, ponavljao teško razumljive fraze. Slali su biskupu molbe da ga zamijeni. Fra Jose je u sebi mislio – Nije bitno što drugi misle o meni, jedino je bitno što Krist misli o meni.

Većina radno sposobnih iz njegovog siromašnog stada bila je zaposlena u Union Cerrajera, velikom poduzeću za obradu željeza i čelika. Naravno, s iznimno malim plaćama preživljavajući na rubu siromaštva. Velika korporacija Union Cerrajera imala je svoju tehničku školu koju nije željela otvoriti svim stanovnicima, već samo onima koje ona odabere.

To tako nije smjelo biti, obrazovanje mora biti dostupno svima, mislio je fra Jose. Njegove propovijedi o reformama, o važnosti integriranja radnika u upravljanje i ulaganje u kompanije prelazile su u njemu i drugima put od ravnodušnosti do praznine. Nitko nije čuo, niti želio čuti. Čovjek nije sposoban biti radnik i vlasnik, nego samo mizerno plaćeni radnik. Kapitalisti s jedne strane, radnici s druge i tako dovijeka. Komunističke ideje o radničkom otimanju tvornica nisu dolazile u obzir, pogotovu ne nakon Francovog slamanja komunista i etabliranja čvrstog kapitalističkog poretka. Fra Joseu je bilo jasno kao je prošlo vrijeme revolucija (i likvidiranja svećenstva) i da mora pronaći model koji će omogućiti čovjeku radniku dostojanstven život.

Ne, čovjek čovjeku nije vuk, neprijatelj. Suradnja i kooperacija mora biti jača od jala, mržnje i zavisti. Zajedničko napredovanje veseli svakoga u zajednici. Kako će radnici vjerovati u socijalni nauk crkve, ako ga ne mogu provesti u praksi? Ali najprije škola! Za samo dvije godine svog rada u župi, uspio je uvjeriti gospodarstvenike da obrazovanje nije trošak, već investicija te je utemeljio tehničku školu. “Tehnička škola je strateški instrument, osnovna platforma emancipacije čovjeka!“

Kasnije, 1952. to postaje Politehnička škola koju otvara sam ministar obrazovanja. Politehnička škola pružila je odskočnu dasku studentima različitog podrijetla za nova radna mjesta, a ne samo u Unión Cerrajera. Fra Jose sa sveučilištem u Zaragozi dogovorio je mogućnost dopisnog završavanja fakulteta za 11 ljudi koji su završili tehničku školu s obzirom na to da nisu mogli napuštati Mondragon jer su morali raditi.

Mladići, koji su dotad radili u lokalnoj kompaniji, nakon smanjenja plaće za 30 posto, odlučili su poslušati fra Josea i sami osnovati kompaniju bez ikakvog inicijalnog kapitala. Išli su od čovjeka do čovjeka baskijskim ulicama i gostionama, tražili potporu i skupljali novce za svoj prvi posao. Svoju zadrugu nazvali su po početnim slovima svojih imena ULGOR (Usatorre, Larrañaga, Gorroñogoitia, Ormaechea, Ortubay).

Započeli su s proizvodnjom sobnih peći, a nakon toga su slijedila otvaranja novih malih tvornica koje su se bavile proizvodnjom alata, vilica, strojeva za agrikulturu.

Ali nisu u posao ušli kao kapitalisti koji su ostvarili svoj san kako bi izvlačili profite i na račun potplaćenih radnika, već su promovirali osnivanje zadruga u kojima će zadrugar biti i radnik i vlasnik.

Izgradnja suradništva nije suprotnost kapitalizmu. Kooperativizam mora nadići to i za to mora usvojiti svoje metode i dinamiku – govori fra Jose i to, zajedno s mladošću prepunim entuzijazma, provodi u djelo.

Metode? Godine 1959. fra Jose Arizmendi i njegov tim osnivaju kooperativnu banku, Caja Laboral, koja postaje ključno sredstvo u širenju zadruga u Mondragonu.

Ta narasla federacija zadruga prerasta u Mondragon Cooperation Corporativa (MCC).

„Grupu Mondragon danas čini 261 organizacija i zadruga koje zapošljavaju 74.335 ljudi i godišnje ostvaruju preko 12 milijardi eura prihoda. Najveća su poslovna grupacija u Baskiji i među deset najvećih tvrtki u Španjolskoj

Sve zadruge Mondragon grupacije temelje se na 10 osnovnih načela:

  1. demokratskoj organizaciji,
  2. otvorenom prijamu,
  3. podređenoj i instrumentalnoj prirodi kapitala,
  4. vrijednosti rada,
  5. sudjelovanju u upravljačkim odlukama,
  6. poštenom plaćanju,
  7. društvenoj transformaciji,
  8. međusobnoj suradnji,
  9. obrazovanju i
  10. univerzalnosti.

Misija Mondragona je stvaranje bogatstva u društvu kroz poduzetnički razvoj i stvaranje kvalitetnih poslova, a osobito poslova kao članovi zadruga.

Svaki član Mondragona ujedno je i radnik i vlasnik, tj. članom zadruge ne može biti netko tko nije istovremeno radnik. Privremeni radnici koji nisu članovi nakon probnog razdoblja uvijek će biti ponuđeni postati članom i vlasnikom zadruge. Radnici u Mondragonu imaju potpunu kontrolu nad svojim tvrtkama.

Umjesto isplate profita dioničarima, radnici Mondragona dobivaju dio godišnje dobiti ili gubitka na temelju formule koja se odlučuje na skupštini zadruge. Većina profita ponovno se investira, stvarajući nove zadruge i poslove, kao i potičući dugo nastavak rasta Mondragona. Izdvajaju se i sredstva za socijalnu skrb, obrazovanje i doprinos lokalnoj zajednici.

Dobit se najčešće raspodjeljuje na način da 60% dobiti ulazi u rezervni i obrtni kapital, 30% godišnje dobiti se raspoređuje na kapitalne račune radnika i ako postoji gubitak, kapitalni računi se odgovarajuće smanjuju; dok se privremenim radnicima isplaćuje u gotovini. 10% profita alocirano je u kolektivne društvene svrhe s 2% profita dodijeljenih obrazovnim programima, 2% dodijeljeno fondu solidarnosti za zadruge u krizi i 6% dodijeljenih programima zajednice. Mondragon također nadoknađuje članove za njihov kapital s kamatom, koja se godišnje plaća u gotovini.“ (izvor citata: ZEF)

Ono što nije uspjelo državama, cijelim blokovima država, ideologijama, ustavima i zakonima, državno promoviranim samoupravljanjem, uspjelo je jednom jedinom čovjeku fra Joséu Maríi Arizmendiarrieti Madariagi i to bez revolucija, bez štrajkova, bez prolivene krvi.

„Bog želi da budemo sveci, želi nas vidjeti na putu ka svetosti“, govorio je.

Ne moramo vjerovati u Boga, ali svatko od nas ima pravo proživjeti svoj život na putu ka svetosti. Mondragon i fra Jose nam pokazuju put. Usudimo se!

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
49 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
alex
Gost
alex
7 mjeseci prije

Imamo i mi fra Joza…krcata Hercegbosna…Doduše malo su rascjepkani😋, ali bože moj.

Dejan
Gost
Dejan
7 mjeseci prije

Ala je sam pomen Tita magnet za komentatore. A koliko besmislenog prepucavanja… Ali ima i nekih suštinskih tema – „Bog želi da budemo sveci, želi nas vidjeti na putu ka svetosti“. Ovo je generalno put ka razvoju.

“Naš najdublji strah nije taj da smo neprikladni, naš najveći strah je taj da smo bezgranično moćni.
Naše svetlo, a ne naša tama je ono što nas najviše plaši.
Pitamo sami sebe , ko sam ja da budem čudesan, briljantan, talentovan, predivan?
Zapravo, ko ste vi da to ne budete?
Vi ste dete božije i vaše samoumanjivanje ne služi svetu.
Nema ničeg prosvetljenog u povlačenju, tako da se drugi ljudi ne bi osećali nesigurno pored vas.
Svi mi treba da sijamo kao što deca sijaju.
Rođeni smo da obelodanjujemo slavu božiju unutar nas samih.
Ona se ne nalazi samo u nekima od nas; nalazi se u svima nama.
I kako dopuštamo sopstvenom svetlu da sija, mi nesvesno dajemo ljudima dozvolu da urade to isto.
Kako nas oslobađaju naši strahovi, tako i naše prisustvo oslobađa druge.”

Miro
Gost
Miro
7 mjeseci prije
Reply to  Dejan

E sto jes , ti si veliki poeta i miroljubac. Barem.tvoje.ovdje ispisane rijeci tako zvone. SHAlOMmmm !

Abe IV. Nepotvrdjeni
Gost
Abe IV. Nepotvrdjeni
7 mjeseci prije

Počeo je rose/icke III na yt.

Abe IV. Nepotvrdjeni
Gost
Abe IV. Nepotvrdjeni
7 mjeseci prije

Izbacilo.

Abe IV. Nepotvrdjeni
Gost
Abe IV. Nepotvrdjeni
7 mjeseci prije

Yt kanal american real

Mucke
Gost
Mucke
7 mjeseci prije

Jos jedno izvanredno izvrgavanje ruglu rezimskih bajki o “opasnom” virusu radi kojeg moraju cijeli svijet zatvorit u konc logor uz ismijavanje “brasnara” i “tariguzasa” sa maskicama na licu, preko razumnog objasnjenja karaktera psihopata koji vode show zvan covid19, i njihove zelje da kroz obavezno cijepljenje Gatesovim cjepivima svedu covjeka na poslusnog roba preko 5G mreze.
Isticanje danasnjih “novinara” MSM kao sljama drustva koji se ne libi zrtvovati ni vlastitu djecu radi vlastitog ega i novca je vrhunac intervjua.

Asma
Gost
Asma
7 mjeseci prije

Bravo za tekst. I svaka čast za fra Jose !

Ante
Gost
Ante
7 mjeseci prije

Ne kažu zabadava revolucija jede svoju djecu. Tko revolucijom pokušava uvesti pravdu, to obavezno završava loše. Takvih primjera smo mogli vidjeti kroz cijelo dvadeseto stoljeće. Onda dođe jedan jedini čovjek i napravi model koji desetljećima dobro funkcionira. Dok države koju su stvorene raznim revolucijama i danas ne funkcioniraju dobro, ili više ne postoje.

Janoš
Gost
Janoš
7 mjeseci prije

Poštovana redakcijo, ukinut je Facebook i YouTube kanal od poznatog širitelja istine Davida Ickea. Pomognite mu u borbi protiv cenzure. Objavite članak i linkove i pomognite mu u podizanju gledanosti.
Hvala

THE LIVESTREAM: MAY 3, 2020 (danas u 17 sati po Londonskom vremenu prijenos u živo)

https://londonreal.tv/1000000-fighting-for-freedom/

https://www.youtube.com/watch?v=DBFRbLw_gVs

https://www.youtube.com/watch?v=Fdot9l3yi98

Juja
Gost
Juja
7 mjeseci prije

E da se tu naso neki Kaptolski fra ili don, onda bi se borio za zgarde od onixa za crkve u zlatu za dobrobit svecenika a stoka sitnog zuba neka crkne ako nemoze da daje.

Tek---
Gost
Tek---
7 mjeseci prije

Zasto se tako nesto ne moze replicirati u Hrvatskoj?

Mrčikola
Gost
Mrčikola
7 mjeseci prije
Reply to  Tek---

Tek, sve je to već bilo utjelovljeno u SR Hrvatskoj.
Osnovna načela, grupacija Mondragon kao da je prepisala od nekog SOUR-a.

Miro
Gost
Miro
7 mjeseci prije
Reply to  Mrčikola

Ovo je starije od bilo kojeg naseg SOURA.

Helena
Gost
Helena
7 mjeseci prije
Reply to  Miro

Socijalističko samoupravljanje kod nas je uvedeno 1950. Ipak nije starije.

shumadinac
Gost
shumadinac
7 mjeseci prije

Čekaj Alerik – jesi li ti siguran da si protiv socijalizma? Ovi ljudi su napravili sve kao u socijalizmu samo što sretsva za proizvodnju nisu u rukama države. Kad malo bolje razmislim 74.335 ljudi je sasvim malo manje od Luxemburga (92 000) koji je “važan finansijski centar…” Dakle, poslovna grupa Mandragon je “mala socijalistička država” kojoj samo fale državna obeležja 🙂

I tako Alerik, toliko smo diskusija vodili o neopravdanoj “sahrani” socijalizma pri čemu si ti uvek insistirao na njegovoj inferiornosti u odnosu na kapitalizam pa i neodrživosti a sada daješ dokaz za suprotno koji ja nisam mogao dati (baš lepo od tebe). Ja nikada nisam tvrdio da je socijalizam bezgrešan, naprotiv, ima ozbiljnih mana ali je bolje raditi na njihovom ispravljanju nego “baciti dete sa prljavom vodom”. Ako se sećaš ja sam kao najveći problemnavodio ne organizaciju društva već organizaciju političkog sistema i gle – ova “država” uopšte nema politički sistem. Ili bi se taj sistem mogao nazvati “tiha direktna demokratija” u okviru “poslovnog patrijarhata” (ili matrijarhata) – ako sam dobro shvatio.

Međutim, ova grupa je nastala u nekom boljem vremenu kada individualizam nije bio ultimativni prioritet, od tada se “sistem” potrudio da ljudi postanu nesposobni za pronalaženje zajedničkog cilja tako da… Ma, samo pogledaj diskusije “ispod Tita”.

Drago
Gost
Drago
7 mjeseci prije
Reply to  shumadinac

Molim Vas ako ko ima link da skinem ili da mi pošalje Sukob civilizacija od S. Huntington-a bio bih mu jako zahvalan.
Moj e mail je draganb69@gmail.com

Piretis
Member
Piretis
7 mjeseci prije
Reply to  shumadinac

@guest_415321 – Nije bitno je li mačka crna ili bijela, bitno je da lovi miševe. Sve gledamo kroz politički sustav, a oba su pokazala da nisu savršena, daleko od toge, umjesto da se fokusiramo na bitno, kako raditi i solidno živjeti od toga a pri tome se ne osjećati iskorišteno.
I socijalizam i kapitalizan su se pokazali promešenim, prvi jer je na površinu istjerao neradnike i politički podobne a drugi jer je vremenom jedne jako obogatio a druge, one koji stvarno rade, pretvorio u sirotinju. Zanimljivo da se ravnopravno udruživanje u cilju proizvodnje bolje pokazalo u kapitalističkim zemljama. Jedan je baš gore naveden primjer, drugi su kibuci u Izraelu a 80-ih se u Americi osnivalo niz poduzeće, o tome je pisao i legendarni Daniel Quinn u knjizi “Izvan civilizacije: sljedeća velika pustolovina čovječanstva”, u kojima su čak i poslovi bili zajednički pa je npr. poslove utovara ili čišćenja radila ekipa koja je bila određena za tu prilika a mogli su biti inženjeri ili neki drugi stručnjaci. I kod nas, u Hrvatskoj, su osnivane zadruge, uz novčanu pomoć države, nezaposlenih branitelja. Neke su se pokazale kao vrlo uspješne. Svi rade a dobit dijele zajednički.
Što se tiče da smo kao pojedinci postali više individualci nego prethodne generacije to stoji ali stoji da će sila, ili prilika, vrlo brzo sebične natjerati na suradnju. Naš je sadašnji problem više u tome da smo sve sebičniji i razmaženiji.

Stock
Gost
Stock
7 mjeseci prije
Reply to  shumadinac

SoA je definitivno dokaz da je ne samo uredjivacka politika nego i komentatorska, promjenjena.
Na bolje ili na gore?
Ovo iskustvo o kojemu piše SoA je nemjerljivo i da je pravde izucavalo bi se, zajedno sa samoupravnim socijalizmom, na fakultetima ekonomije. I ne samo tu.

shumadinac
Gost
shumadinac
7 mjeseci prije
Reply to  Stock

Ne da je pravde Stock, nego da je bar gram mozga.
Ovo su ohrabrujući primeri ali znaš šta – tolike godine već funkcioniše a mi OVDE tek sad za to čujemo?!? Naravno, opasne istine se kriju ali se istina probija. Ono što je stvarno poražavajuće je smešno malo komentara na vrlo bitnu temu. Za razliku od one gde je otvoreno takmičenje u pljuvanju. Sa takvim “materijalom” se malo šta postiže…

Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije
Reply to  shumadinac

shumadinac Ne radi se ni o pravdi ni o pravu ni o mozgu. Mislin kako razumiš pravdu i pravo i njihov odnos, tako da sa tim ne triba gubit vrime.
Usredotočija bi se na u tvojem komentaru spomenuti mozak koji je samo procesor koji procesuira u percepciji uploadirane podatke, a za procesor je potreban i software u um instaliran. Softwarea ima raznih, od onih primitivnih do božanskih odnosno od materijalnih do duhovnih.
Pročita si u članku kako se spominje duhovnost, a kako živimo u materijalnome svitu potrebna je veza materijalnog i duhovnog šta znači kako sam mozak za tu vezu nije dovoljan.

Šta se cooperative koncepata odnosno zadrugarstva tiče to nije spomenuto tek sad i ovde jer je prij par godin u koliko mi se čini par puti ovde na ovome portalu pisano o ebanci u vlasništvu 2014 godine osnovanoga ZEF-a (Zadruga za Etično Financiranje) koja se tribala registrirat, ali HNB je odbila registraciju ebanke i posli još više podigla regulaciju kako bi praktično bilo nemoguće registrirat banku u Hrvatskoj.
Neznan, ali čini mi se kako bi moga bit još koji članak osim ova dva doli za koje san peta linkove;

https://www.logicno.com/novac-posao-ekonomija/intervju-sve-sto-ste-htjeli-znati-o-eticnom-bankarstvu-na-jednom-mjestu.html

https://www.logicno.com/novac-posao-ekonomija/postovani-postovane-veliko-nam-je-zadovoljstvo-obavijestiti-vas-da-se-jedno-od-vodecih-svjetskih-poduzeca-u-sektoru-obnovljivih-izvora-energije-spanjolsko-poduzece-acciona-energia-putem-svoje-hr.html

Lucija
Gost
Lucija
7 mjeseci prije
Reply to  Moreno

Moreno

Trebao bi to ‘etično’ bankarstvo stalno, bar jednom tjedno, spominjat na portalu. Nije vic. Da ljudima ‘uđe u glavu’.

Lucija
Gost
Lucija
7 mjeseci prije
Reply to  shumadinac

Shumadinac

😃 Ma ‘ajde. Postižu se efekti: adrenalinski…i financijski…
Neki su do sada strahovali od nepoznatih opasnosti…malo poznatog uzbuđivanja dobro dođe. Vidiš kako Tito pomaže.

Lucija
Gost
Lucija
7 mjeseci prije
Reply to  Stock

Stock

Marx se redovno proučava na Zapadu kao ekonomski autor i čita se “Kapital”. To znam od 90-ih.
Kinezi su naš model detaljno proučili…
Ali, ono što me zaprepastilo, na portalu ‘manybooks’, 2013. i 2014. “Komunistički manifest” je bio najskidanija knjiga od nekoliko desetaka tisuća…!

PlanetB
Gost
PlanetB
7 mjeseci prije
Reply to  Lucija

Da da zato i imamo sada otvoreni poziv Demokrata ne vise niti za socijalizam u Americi nego i za komunizam ! . Jedna od od najrazornijih ideologija ikada pod krinkom Marx i Marxizma rastace nekada jaki Zapad. Ali srecom jos dosta Amerikanac zna o cemu se tu radi.

Lucija
Gost
Lucija
7 mjeseci prije
Reply to  Stock

Stock: dodatak

Ali postoji još jedno mjesto gdje bi se za to moralo čuti i takve stvari proučavati. Crkva.
Kad sam vidjela kuda članak ide, prošlo mi je kroz glavu:”Socijalni nauk crkve”…sumnjam da u ovim krajevima možemo nešto očekivati…

Ali i inače: tko je od vas čuo za sestru Rani Mariju? Ubijena u Indiji dok je pomagala siromašnim seljacima; ista stvar u J. Americi, sestra Dorothy. Oba ubojstva naručili su zemljoposjednici.

Becko
Gost
Becko
7 mjeseci prije
Reply to  shumadinac

Ovo je i dalje samo “korporacija” u kapitalizmu. I zato i funkcionira. Socijalizam ili cak i komunizam je moguc i pozeljan kao segmentiran i “podredjen” unutar nekog drustva ali kao nadredjen vidimo kako je zavrsio.

Lucija
Gost
Lucija
7 mjeseci prije
Reply to  Becko

Becko

Takvih “korporacija” ima u Kini koliko hoćeš…

Tek---
Gost
Tek---
7 mjeseci prije

Ima clanaka po novinama od kojih se ne moze nauciti nista. Od ovog sam clanka naucio nesto novo, nisam uopce znao da ovako nesto postoji, mozda zato jer zapadne novine koje su u vlasnistvu krupnog kapitala ne zelu upoznati javnost.
Meni izgleda puno blize samoupravljanju nego sto su zamislili u Jug.
Hvala Son of Alerik

Drago
Gost
Drago
7 mjeseci prije
Reply to  Tek---

Bravo

Lucija
Gost
Lucija
7 mjeseci prije
Reply to  Tek---

Tek—

Nije “bliže”, nego je – isto.
Radnik je bio i radnik i upravljač i vlasnik.

Ali…vidjeli smo nedavno… Nije išlo niti u Uljaniku…mada sumnjam da mi znamo sve o tom slučaju. Zašto tamo radnici koji jesu bili vlasnici nisu:
– sazvali skupštinu dioničara,
– izabrali menadžment,
– predali sudske tužbe?

Na Balkanu više vole – potkradat. Pa i od samih sebe.
Toga je bila svjesna ona druga grupa, koja je odlučila žrtvovat se, postat vlasnici svega toga stvorenog…pa da su onda radnici načistu – da kradu od vlasnika. U navodnicima.

Meni je najzagonetnije da recimo ja, čiji nisu nimalo profitirali od bivšeg sustava, shvaćam njegove prednosti. Dok, recimo, Soa i njegovi…nemojmo se zafrkavat…nije u velikom dijelu Jugoslavije 45. bilo ni kupaonica, ni pismenosti…ni dovoljno kruha… Takvima to odjednom – nije valjalo !!

Tony
Gost
Tony
7 mjeseci prije
Reply to  Lucija

@guest_415374 nažalost u samoupravljanju radnik nije bio vlasnik, kao što je u ovom slučaju u Španjolskoj. Postojalo je društveno vlasništvo, koje je otprilike značilo da je svaki pojedinac bio vlasnik svega i ničega. Ustavom iz 1974 Tito je radnicima dao samoupravljanje ili da se poigramo riječima, samo upravljanje, ali ne i vlasništvo nad poduzećima. Koliko je to društveno vlasništvo bila iluzija, vidljivo je da se kasnije jednim zakonom društveno vlasništvo “prekrstilo” u državno, što je omogućilo tzv. pretvorbu i privatizaciju, odnosno najveću pljačku hrvatskog naroda u povijesti. Da su te 1974..te radnici postali i suvlasnici poduzeća u kome su radili, ta pljačka nebi bila moguća. Za ono vrijeme i samoupravljanje je bilo prilično radikalno, pa se Tito nije usudio radnicima dati i stvarno vlasništvo, jer bi to značilo odustajanje od socijalizma.

Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije

Sve je to lipo, ali je to ipak iluzija koja je u ovome trenutku stanja svijesti masa skoro ravna ”ameracan dreamu” u Americi di možda tek 1% Amerikanaca živi ”american dream”, a od tih 1% samo je opet 1% ostvarilo ”american dream” onako kako to većina zamišlja . . . cooperative odnosno zadrugarstvo definitivno nije nemoguće isto ka šta nije nemoguć i ”american dream”, postoje živi primjeri, ali je zadrugarstvo sistemski opstruirano . . . lakše je dobit na loto nego progurat cooperative koncept iz dna prema vrhu . . .
Razlozi zašto to ne funkcionira su jednostavni, osim samoga sistema koji politički priječi zadrugarstvo postoje i oni ”zemaljski” odnosno ”materijalni” razlozi šta za svaki business triba rješit ”papirologiju” odnosno razne dozvole i koncesije koje se puno lakše rješavaju kad se procedura ”podmaže”, šta je kod privatnoga vlasništva jednostavno, ali kod transparentnog poslovanja u zadrugarstvu to je nemoguće jer se 5 – 6 pa do stotine zadrugara nikad neće složit za to izvest niti ti trošak mogu transparentno knjižit . . . nadalje svaki business ovisi o prodaji i tu postoji cili spektar etičkih pitanja po kojemu bi se rasporedili zadrugari i vrlo malo bi ih se našlo na istoj razini etičnosti, dok je to kod privatnoga businessa vrlo jednostavno . . . to u stvarnosti znači kako se triba služit obaviještajnim podacima raznih agencija koje podatke prodaju za novac i fakturiraju ”uslugu” savjetovanja ili neke ”provizije”, a u stvari prodaju obaviještajne podatke do kojih su došli nelegalno ili u najmanju ruku neetički . . . svih vas je sigurno neko zva za uvalit van novu pretplatu za mobitel ili internet ili van je nudija nagradnu igru . . . neko je platija za doć do tih podataka nekome ko je do tih podataka doša nelegalno odnosno nema račun u čijemu opisu to stoji . . . u turizmu to izgleda tako da ako platite booking agenciji ili nekome posredniku neki extra iznos on će van dat točne podatke sa kojim popustima je neko proda smještaj ili neku drugu uslugu iz vašega mista i dat će vam točnu popunjenost njegovih kapaciteta u svakome trenutku prij, za vrime i po završetku sezone i total income ostvaren priko njih, pa možda i za konkurenciju čiji se objekt nalazi i 100 metara od vašega, a da je on taj podatak dobija od priko Atlantika . . . tako da je za ”slobodno tržište” sposobniji onaj koji će podržavat neetičke koncepte nego onaj koji nema pojma kako takve stvari uopće postoje . . . većina je i spremna za dat nekakvo mito, ali uopće nezna kako bi to izvela i za to postoje agenti i takav pristup kod zadrugarstva zbog neetičnosti je nemoguć i automatski cooperative je u startu zakinut na ”sposobnostima” na ”slobodnome tržištu” . . . eto tako stoje stvari u stvarnosti i bit će tako dok se god u članku spomenuta duhovna komponenta ne probije do uma kritične mase jedinki, a to je jedna skroz druga i vrlo kompleksna tema.

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
7 mjeseci prije

Oprostite, direktore, al’ već tri mjeseca nismo dobili plaću?!
Oprošteno vam je!

shumadinac
Gost
shumadinac
7 mjeseci prije

:))))))))))))))))))))

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
7 mjeseci prije

Fra Jozu je spasilo ono (Fra) .

Fra nco nije imao dušu
ali je bio dobar u duši.
Od cvijeća jeo je cvijetaču (kaul),
u nogometu i politici obožavao je faul.

Stock
Gost
Stock
7 mjeseci prije

Oprostite, direktore, al’ već tri mjeseca nismo dobili ?!
Jeste bili kod ginekologa?

Isto Ime
Gost
Isto Ime
7 mjeseci prije

Nije sve tako ruzicasto, zive i rade u realnom okruzenju. vidi “” https://en.wikipedia.org/wiki/Mondragon_Corporation “”

Pi-zdro
Gost
Pi-zdro
7 mjeseci prije

Kolo srece se okrece
u feudalizmu nema niko srece.
Čak ni oni koji misle da su odabrani bogomdani ; a slobodni tom se jadu nikad pokoriti nece.

Stock
Gost
Stock
7 mjeseci prije

Ono što me zanima je…kako su rješili problem onih gubitničkih OOUR-a?
Kod nas je to bio veliki problem koji nije pomogao imidzu samoupravnog socijalizma.

Mate Guma
Gost
Mate Guma
7 mjeseci prije
Reply to  Stock

Alerika: LOCIRATI,UHITITI,ISPORUCITI .

Moreno
Member
Moreno
7 mjeseci prije

I neznan ko je peta ovi naslov ”Usudimo se!” . . . za usudit se na nešto ovakvo preduvjet je izać iz konformizma za šta je malo ko spreman, u protivnom ovo ostaje samo ”Lipa priča nediljon”, ukradeno sa indexa 🙂 di se pišu nebuloze.
Bilo bi uputno napravit jedan mali uradak o tome šta je to konformizam i šta sve triba za iz njega izać. A kad bi se dotakli te teme triba bi cjelovit pristup, a onda bi se ispriječile svijetonazorske barijere u cilome spektru od materijalnog do duhovnog. Tribalo bi i uskladit terminologiju, a to već zahtjeva određena znanja i iskustva.

Mucke
Gost
Mucke
7 mjeseci prije

Danas,zaposlenicima,djelatnicima,prekarijatom….

Stock
Gost
Stock
7 mjeseci prije

Ovdje je nemoguce ne udrobiti i malo price o Titu i spojiti sa ovom temom.
Mada ja preferiram reci o socijalistickom radnickom samoupravljanju jer Tito je bio “samo” izvrsilac i glavni i odgovorni urednik tog experimenta.
Ko i zasto je pokrenuo taj experiment – ne znam, kao ni ko stoji iza njega.
Ono sto sam vidio svojim ocima cu probati i opisati.
Otac mi je rodjen u familji koja je bila jedna od najbogatijih familjia prije Drugog Svjetskog rata. Jedan od sinova ode u partizane i zagine na Neretvi. Kazu da nije dobio orden Narodnog heroja zbog kljuca. Niko na drugu stranu.
Nacionalizacija je pokupila veci dio, a onaj manji je, prevarama, pokupila familja ocevih rodjaka.
Ocev stari, spletom okolnosti, zavrsi na Golom otoku tako da se i njegova imovina nasla u rukama onoga koji ga je i poslao tamo.
5 godina robijo, a nikada nije znao zasto. Pricao mi je da da je jedina krivica bila kafana u kojoju je dolazio i gdje je neko, nekad srao protiv Partije i Tite.
Nije mom starom bilo lako, pricao je poslije. Mati mu umrla prije rata, stari na “moru”, ali mu nikada nije padalo na pamet da se ispali u tudjinu.
I polako, iz garsonjere u dvosoban stan…trajalo to dobrih 30-40 godina…taj put iz garosnjere u mali dvosoban stan gdje smo zivili nas cetvero.
Velika je to cetvrt bila, ali su svi znali sve, kako to vec ide kod nas. I svi su znali svacije probleme.
Ako bi zaskripilo kod jednih, uvijek bi se nasao neko “u blizini” da pogura…nikad ne znas…sutra moze tebe zakaciti kakva bolest, smrtni slucaj ili svadba, a za to treba love. Ali, zato imas komsije i ja ne znam nikoga da je bio gladan, kako LAZU pojidinci na Titinoj temi.
I tako…naucimo se i mi klinci zivjeti zajedno. Nama je jos i bilo dobro jer nas niko nije peglao sa ustasama i cetnicima, ali smo svi, ipak, zeljeli biti Partizani kada bi se igrali rata.
Poslije, kada smo se zamomcili nastavili smo istim tragovima kao i u djetinjstvu. Tu smo, vec, imali gradaciju podobnosti.
Supci su bili na dnu ljestvice, pa pizde, a na vrhu-raja. Poslije je doslo ono…hipici, pankeri, rokeri, sminkeri…
Ali se nikada nismo tukli osim ako nas cure ne bi zavadile, a onda si morao u boj da ne bi pao sa ljestvice u pizde, ili nedaj Boze, supke.
Dobili su se i poslovi, vjecni studenti su studirali, ali ako si u raji, imao si svako vece za pive ili dvije. Ili vise, ako se otvore dizne.
Ako nemam ja, ima neko drugi.
Kada imam ja, imaju i drugi.
Dodjose 90-te i podjelismo se posljednji put…
Raja ostadose raja i mahom se organizirase u Patriotsku ligu.
Da ne grijesim dusu, jedan dio raje je otisao i u cetnike i ustase, kako se OPET pocese nazivati oni koji su poceli naginjati nasim, tada vec susjedima i komsijama.
Poslije nekog vremena…mozda pola godine…podjelise se i raja iz Patriotske lige. Jedan dio, uglavnom predratnih Muslimana (namjerno veliko M) ode u Armiju BiH, Hrvati u HVO, a Srbi…njima je, u tom periodu u mom gradu bilo najteze. Ne mogu u Srbiju, a ovdje odjednom ne valjaju.
Jugosloveni, oni koji su ostali, su kopali i rukama i nogama da se ispale sa Balkana.
Pitacete se…a gdje su supci i pizde.
Prvo u podrumima i kojekakvim civilnim zastitama, dok nisu skontali okle puse vjetar.
A onda na vlasti.
Eto…tako je to hodalo kod mene i kako sam ja vidio.
Dakle…
onaj period s kraja 70-tih i 80-te…
Oni stari borci iz Drugog rata polako nestaju i dolaze novi “komunisti”.
Ako su oni stari dobijali nove uloge za koje nisu bili strucni, ali su bar bili posteni, ovi novi su dobijali stare uloge za koje niti su bili strucni, niti su bili posteni. I samoupravljanje dobija sasvim novo lice…ne mogu oni mene tako malo platiti koliko ja mogu malo radit….Sto je svacije to je nicije.
Gubitasi se pokrivaju sa onima koji dobro posluju, a sto stvara gorak ukus kod radnika…ja se satirem od posla, a oni tamo #%kaju neku stvar.
A ista nam plata.
I sav se bjes svaljiva na drzavu, umjesto na parazite. I one koji te parazite proizvode.
Par-nepar nismo imali samo mi. U tom sranju je bila cijela Evropa, a sve je dogovoreno medju 5-6 lSvjetskih lopova, ovdje u Svedskoj 70-tih.
Ako je vjerovati Engdalu.
Ali je jedino kod nas to bio problem, u odredjenim krugovima, zbog kojeg se treba rusiti vlast, potezati cakija.
A proslo i to…i nestasice ulja i kafe…a niko nije pekao na vodi i svak je pio kafu 2-3 puta dnevno.
Vjerujte mi…nije samo -mladost-ludost…nikada nisam bio rahatniji i sretniji.
Danas prodjem ulicama tog istog grada…niko se ne smije. Svi namrgodjeni, opasni…zajebani.
Pitam, sta je?
#urac je, odgovaraju mi.
Rijec zadruga u nasim usima zvuci…kao popuslic i naci cemo milion razloga zasto je nemoguca.
Koliko ja moram unjeti mojih sredstava u nu?
Koliko cu ja dobiti od nje?
Kakva je moja korist?
Koliko ja moram raditi?
Ja…ja…ja…
i samo JA.
A koliko mi treba?
Vise od komsije, uglavnom.
Mozda ima drugih naroda koji razmisljaju drugacije, ne znam…mozda u Spanaca sve to moze funkcionisati ko sat.
Kod nas ne moze, ne zato sto treba platiti neki bukning sajt za tajne podatke o mustrijama , nego zato sto smo kolektivno postali supci i pizde.
Huh…udavih…

Baba
Gost
Baba
7 mjeseci prije
Reply to  Stock

Svaka čast za napisano Stock, i hvala na podjeljenom iskustvu, vidi se da si dobronamjerna osoba. U svakom slučaju dobrodošao na portal 😁 (nisam te do nedavno viđao ovdje)

cvr
Gost
cvr
7 mjeseci prije

Kad bi se htjelo onda bi se i moglo. Imamo i mi u RH primjer (Tvornice radnicima: primjer ITAS-a u Ivancu kod Varaždina). To poduzeće su osnovali radnici između ostalog i na temelju iskustava socijalističkog samoupravljanja. Možda se autor članka onako uzgred mogao dotaknut i tog primjera. U svakom slučaju radnici Itasa u Ivancu su se usudili. Trenutno su u problemima, a da li će i dalje pokazivati svoj put ne znam. Kako su se usudili, što su problemi u radničkom dioničarstvu u rh više ovdje

cvr
Gost
cvr
7 mjeseci prije
Reply to  cvr

više ovdje Proizvodnja se nastavlja + FOTOGALERIJA – Novosti i ovdje Tvornice radnicima: primjer ITAS-a – FALIŠ – festival ljevice

Reflex
Gost
Reflex
7 mjeseci prije

U ovome slučaju je katolički svećenik osnovao jednu socijalnu iniciativu kaja po kršćanskome duhu djeli dobitak pravedno među svim radnicima. Pa to i jeste razlog zbog čega komunisti mrze i proganjaju Katoličku Crkvu, jer bi uveli malo pravde u taj Socijalizam. A Komunisti nije do pravde i dobročiniteljstva već do ideologije i pljačke i naravno do progona neistomišljenika. Činjenica je da je ovo jedini slučaj da tzv Socijalizam funkcionira, jednostavno kršćanska nauka a ne Marxova, Lenjinova, Engelsova…

borg
Gost
borg
7 mjeseci prije

Madariaga nije dobio prestizne nagrade. Zasluzio je nobelovu za ekonomiju a ne tamo neki akademski teoreticar, mozda da je pripadao gusterima dobio bi ih i te kako puno.

Nagrada Genesis
osnovana je 2012. godine u Americi
kao nagrada u iznosu od milion američkih dolara godišnje koja se dodjeljuje židovskim narodima koji su stekli priznanje i izvrsnost u svojim oblastima. Nagrada je osnovana s ciljem nadahnuća i razvijanja osjećaja ponosa i pripadnosti među mladim nesretnim Židovima širom svijeta.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik