fbpx

Savezi i suvezi

Farmer

Naša polja u ledini, a mi uvozimo hranu! Mogli bismo prehraniti pola Europa, a vidi – Europa hrani nas! Od mora do Karlovca nigdje čovjeka, nigdje domaće životinje, sve opustjelo, ljudi se iseljeni. Slavonija prazna!

Ovakve rečenice s uskličnikom na kraju možemo pročitati ili čuti svakog dana.  Svi vide, a opet se nitko ne mrda s mjesta s kojeg vidi pa odseli u Slavoniju, Liku i počne se baviti poljoprivredom i stočarstvom. Lakše je čekati u  redu pred trgovačkim centrom, napuniti kolica i provući karticu pa svisoka mudrovati o državnim strategijama iz kojih samog sebe izuzimaš. Krave, ovce smrde, a zajebano je orati, sijati, kupovati gnojiva i pesticide i ne znati hoćeš li ljetinu koju sačuvaš uspjeti uopće prodati i preživjeti zimu.

Danas se u Europi ozbiljnom poljoprivredom bavi manje od 3% ljudi. Prije kojih stotinjak godina, taj broj se penjao iznad 80%. Nikad nije bilo lako živjeti od poljoprivrede i na nju naslonjenog stočarstva.

Nekad se zemlja obrađivala ručno, motikom, a konjska snaga je bila upravo to – snaga konja koji vuče plug ili zaprežno vozilo. Ni konja nije mogao imati svatko. Tvoji pokrivači su bili dugi onoliko koliko imaš obradive zemlje. Nemaš li zemlje na koju možeš posijati pšenicu (za brašno i kruh), kukuruz (za brašno i stoku), djetelinu za zimsku prehranu stoke, e onda nema mjesta ni za konja.

Opet, bilo je onih kojima ni jedan konj nije bio dovoljan za obradu zemlje koju su imali, a dva konja su bila previše. Zato su ljudi išli u saveze koji su se tko zna zašto zvali suvezi. Onaj s jednim konjem i obradivom zemljom bi potražio nekog sličnog sebi, da ima zdravog i jakog konja i otprilike jednako zemlje. Dogovorili bi se i obrađivali s dva konja zemlju jednog i drugoga. Tako bi poštedjeli konje, skratili vrijeme rada koje bi iskoristili za prodaju usluge oranja drugima, koji nisu raspolagali s konjskim snagama.

Nije bilo dovoljno to s količinom zemlje, valjalo je da se ta dvojica u suvezu slažu i karakterno jer bi u suprotnom brzo suvez pucao, a to bi odjeknulo po selu i ne bi zvučalo lijepo. Tako su u suvez išli Joko i Blaž Dukin (majka mu bila Duka). Zemlje otprilike jednako, obojica su mogli pojesti sve što staviš i kad staviš pred njih (i ako ima još), obojica bi se smijali  od jutra do sutra, obojica su trebali cipele iznad broja 48 koje bi rijetko gdje mogli pronaći pa im je kućni postolar bio Blajina iz četvrtog sela. Došao bi na biciklu, ocrtao im tabane na kakvom kartonu i vratio se za mjesec-dva s trikama (neka vrsta sandala) ili gumašima (nešto kao cipele s đonom od gume, uglavnom automobilske ili kakve slične).

Tako su jednom iz usluge orali Boji Benčovoj (udovici od Benca). Kad su završili posao, Boja je kako to i priliči skuhala večeru, što znači barem tri kila mesa, lonac juhe, krumpira, salate i barem dva bocuna vina, stavila im to na stol i makla se. Ajde Bojo i ti s nama, zvali su je. Ma neću, iman ja sinko u brunzinu za se, ja ću kasnije.  Dakako, ova dvojica su pojeli sve u roku odmah pa je Boja morala u konobu natočiti još vina. Onda su još otvorili lonac i pojeli i ona dva komadića koja je Boja ostavila za se.

Sutradan je to Boja morala ispričati na dnevnom summitu na zidiću pod Marauzovim orasom. Nisu ni njih dvojica to tajili (smijući se dakako) pa je priča ostala desetljećima kružiti po selu kad bi tko koga nutkao da jede, a neće jer ima u ‘brunzinu ka Boja Benčova’.

Joko i Blaž Dukin su ostali u suvezu poprilično dugo, sve do pojave traktora. Ako i nisu imali tehnologiju, znali su surađivati na obostranu korist. Ljudi su surađivali i prije.

Sve do kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća se moglo naći još vitalnih obiteljskih zadruga čije izumiranje je bilo izvjesno, iako su stoljećima prije trajale kao organizacijski oblik života.

Pod zadrugom se nije podrazumijevalo isto što i danas. Tad su to su bile zajednice koje su imale glavara, uglavnom djeda i glavaricu baku, a članovi su bili njihovi sinovi, nevjeste i unučad. Zadruge bi znale brojati i po 60 članova. Uspješnost zadruge je ovisila u mudrosti glavara, slozi i radišnosti članova. Gradile bi kuće, kupovali zemlju, povećavali stada stoke, a kad zajednica preraste samu sebe, onda bi iz nje iznikla druga zadruga. Otud zaseoci nazvani po prezimenima po danas napuštenim krajevima.

Nisu nevolje zaobilazile ni zadruge, ni sela. Od bolesti, suša, do ratova. Valjalo je preživjeti, sačuvati nacionalno biće i predati ga nama danas. Čini se kao nebitno? Malo? Da?

Nije postojala socijalna država ili socijalna pomoć, niti mirovina, a nekakva novčana primanja su dolazila samo rijetkim državnim, carskim, kraljevskim službenicima. Svi ostali su se morali snalaziti sami za sebe. Činile su to zadruge i seoske zajednice.

Kako je rasla snaga države, tako je u istoj mjeri opadala snaga zadruge i seoske zajednice. Obitelji su padale od šesteročlanih do četveročlanih pa dalje na tročlane i evo sad imamo puno samohranih majki i očeva koji čine obitelj od dva člana. Ono što je nekad činila obitelj, danas čini država – ona pruža zaštitnu mrežu za sve one koji padnu ili trebaju pomoć.

No, kao što znamo, ništa nije besplatno. Djecu nam zato odgaja država, vremena za sebe o svoje hobije uglavnom nemamo, nismo gospodari svoje sudbine, ovisimo o stotinama stvari koje su izvan našeg utjecaja ili kontrole. Rijetki uspijevaju za se osvojiti komadiće slobode, uglavnom kroz poduzetništvo ili obrt.

Mislimo li zadobiti ponovo svoje slobode i ekonomsku neovisnost koja je preduvjet bilo koje neovisnosti, valjat će nam poći reverzibilnim putem. Možda suradnjom poput Joke i Blaža Dukina, udruživanjem sredstava i znanja, možda radom na jačanju zajednice.

Kako god, individualnost, atomiziranje pojedinca ga ne jača niti uvećava njegove slobode pa čak ni individualnost samu. Veći smo kad dijelimo i surađujemo.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
50 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Felix
Gost
Felix
1 godina prije

Odličan članak, samo mala primjedba. Nije da nitko ne bi u Liku i Slavoniju baviti se poljoprivredom, samo ne možeš doći tamo i reći: ledino, evo me. Treba imati para i za takvo nešto, a para nema. Uostalom zato nitko neće otvoriti ni tvornicu. Tu bi država trebala odigrati ulogu… Pročitaj više »

Istrazuj
Gost
Istrazuj
1 godina prije

SoA,
Bravo. Odlican tekst i analiza.

Moreno
Member
Moreno
1 godina prije

Financijski i društveni inženjering razbija i kontinente, a kamoli neće zajednice reda veličine sela ili familije . . . strani distribucijski centri dobivaju izravne subvencionirane kredite za širenje na Balkan, sva zakonska regulativa je njima podređena, pa tako i Agrokor kad je preša u strano vlasništvo i posta Fortenova dobija… Pročitaj više »

crna guja
Gost
crna guja
1 godina prije

kad se ruke slozne sloze sve se moze docice i do toga svjetu prijeti kanibalizam suvremenog svjeta

octopus
Member
octopus
1 godina prije

“Mogli bismo prehraniti pola Europa..”… Sorry, ali ne bismo. Treba shvatiti da smo po anketama najgluplji narod na Svijetu, da smo lijeni, neobrazovani i tako – ništa od poljoprivrede. Zamisli da Slavoniju iznajmiš Španjolcima, Italijanima ili Bugarima. Kad bi oni radili tamo, mogli bi nahraniti pola Europe. Ovako – “piši… Pročitaj više »

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Da. Pojam ‘Južnoslavenske zadruge’ je poznat i u ekonomskoj povjesti…
Ako netko ne ‘uhvati uzde’ – ne bu dobro…
U drugim državama masovno ljudi zadnjih mjeseci se javljaju za rad u poljoprivredi.
Imamo li mi uopće kakvu vlast…? Farsa.

Semafor
Gost
Semafor
1 godina prije

A zbog cega je tako. Neki ce reci zbog krivice ovih ili onih, najradije politicara. Ali stvar je u tome da je polodjelski zanat naporan, a to se umazenim jedincima ne radi vise. Zbog toga napustaju svoja stoljetna ognjista da bi u “pravednom” zapadu nasli svoju srecu, ne znajuci beknuti… Pročitaj više »

Mrčikola
Gost
Mrčikola
1 godina prije

SoA, da izabereš pet pametnih srednjoškolaca koji su, što je vrlo bitno, iz poštenih familja (znaju to u manjim sredinama da su se ova znanja o familijama prenosila sa koljena na koljeno i malo ih je koji su uspjeli zakamuflirati familijarne gafove iz prošlosti i predstaviti se da su ,što… Pročitaj više »

sobravia
Gost
sobravia
1 godina prije

Odličan članak. No, savezi, suvezi ili bolje rečeno zadruge itekako još postoje. Pošto sam iz Istre, talijanski je nekima materinji jezik i svi ga manje-više znamo. I tako sam, dok sam bio mlađi, tamo 90 tih, prije uvođenja eura u Italiji, znao ići tri mjeseca brati jagode u Val di… Pročitaj više »

Farree
Gost
Farree
1 godina prije

Članak nije loš ali pomalo naivan. Današnja poljuprivreda je više high tech nego neka romantična predstava seljaka koji živi od zemlje i za zemlju. Samo nekoliko podataka: Jeste li znali da se 1% globalne energije troši na proizvodnju amonijaka od čega se onda sintetizuju vještačka gnojiva bez kojih ova Visoko… Pročitaj više »

Misko
Gost
Misko
1 godina prije

Dobra prica, drago mi je procitati ovako nesto, I sam se sjecam ovakvi prica sa druge strane moje Bosanske Krajine, JA se nalazim u Sarasota, FLorida vec 21 godinu I imam svoj Business vec 10 godina, Da bi zapoceo da radis za sebe I zapocnes bilo sto, u ovoj prici… Pročitaj više »

Kkk
Gost
Kkk
1 godina prije

Bila je hrvatska puna i s ljudima i s zivotinjama i sa sumama i sa tvornicama,a onda je 1990 dosla lustracija.i sad imaju sta imaju.

čoban
Gost
čoban
1 godina prije

Moj komentar se koncentrirao na problem koji se vidi kod nas u Hrvatskoj.Imamo zemlju plodnu ,vodu ,strojeva za obradu dovoljno ,znanja kod poljoprivrednika dosta,pa i poticaji u poljoprivredi su u redu,prvo pitam vas zašto onda selo odumire?.Sada ću odgovoriti na to goruće pitanje,NEMA OSIGURANOG TRŽIŠTA.Silose za skladištenje su opljačkali ,tko… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.
Izbornik