Erdogan ide do kraja i odlučio je pokazati Washingtonu gdje mu je mjesto

Recep Tayyip Erdogan

Kao što smo izvjesili ranije ovog tjedna, namjera Ankare za stjecanjem ruskih protuzračnih raketnih sustava S-400 izaziva ozbiljnu zabrinutost u Washingtonu. Ako turske vlasti ne odbace ovu odluku, ne samo da će izgubiti priliku za dobivanje američkih borbenih zrakoplova F-35, nego bi se Turska nužno morala naći spisku zemalja pod američkim sankcijama, što bi u konačnici moglo dovesti do potpunog prekida vojne suradnje između dviju zemalja.

Međutim, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je 9. ožujka izjavio kako ruski protuzračni raketni sustavi S-400 “Trijumf”, koje je kupila njegova zemlja, ne mogu imati veze sa sigurnošću NATO pakta, Sjedinjenih Država i borbenim zrakoplovima F-35 koje Ankara planira kupiti od Washingtona.

“Stoga saveznici Ankare ne bi trebali brinuti ni za vlastitu sigurnost ni za sigurnost svojih vojnih tehnologija. S-400 koje kupujemo ni na koji način nisu povezani sa sigurnošću NATO-a, SAD-a ili F-35. Razlozi zbog kojih kupujemo te komplekse su očiti”, rekao je turski čelnik.

Nekoliko dana kasnije, vraćajući se na temu sustava S-400, koja je odnedavno jedna od najpopularnijih u turskim medijima, Erdogan je ugasio sve američke nade da će Turci ipak odustati od dogovora.

“Završili smo s kupnjom. Ne može se napraviti korak unatrag. Rusija će početi isporuke u srpnju ove godine. To sam rekao predsjedniku Sjedinjenih Država, Donaldu Trumpu”, rekao je Erdogan u intervjuu za Habertürk 14. ožujka.

Erdogan nije ulazio u detalje, niti je htio objašnjavati koji je točno interes njegove zemlje da kupi sustave iz Rusije, zemlje s kojom NATO ima tradicionalno komplicirane odnose. Ovi su napredni i po cijeni povoljni obrambeni sustavi uzrokovali nasilne kritike Ankare od strane zapadnih partnera. Međutim, detalji ovog interesa su svima dobro poznati, ali nitko nije htio slušati zahtjeve turske kada je tražila da kupi sustave “Patriot”, ali pod uvjetom prijenosa dijela tehnologije turskom vojno-industrijskom kompleksu.

Ankara se ranije već povukla iz gotovo dovršenog ugovora o stjecanju kineskih sustava HQ-9, izvoznog imena FD-2000, dometa 200 kilometara i puno slabijih od ruskih S-400. I tada su SAD vršile pritisak na Ankaru, ali u to vrijeme uspješno. Sada to više nije slučaj.

Drugo je pitanje je što razlozi izuzetno bolne američke reakcije na rusko-turski ugovor o S-400 nisu toliko očiti, iako su oni, ako malo proširimo opseg analize, prilično razumljivi.

Ali prvo pokušajmo spoznati opću motivaciju Ankare u jednoj od najtežih faza turskih odnosa s Washingtonom, kako bi se mogli zanemariti dosadni apeli i prijetnje Amerikanaca zbog ovog posla s Moskvom. Ovi su razlozi vojnim stručnjacima dobro poznati.

Turska vojska proživljava akutni nedostatak učinkovitih protuzrakoplovnih i proturaketnih dalekometnih oružja. Zapravo, ona ih uopće ne posjeduje. Iako ima jedne od najmoćnijih zrakoplovnih snaga u regiji i među zemljama članicama NATO pakta u cjelini, Turska se do danas praktički ne bi mogla obraniti od potencijalnog raketnog napada ili masovnog zračnog udara. To se vidjelo i tijekom pregovora s Kinezima, kada je turska vojska bila zadovoljna da može steći sustave HQ-9, nazovimo ih kopijom starih ruskih sustava S-300.

HQ-9

FOTO: HQ-9

NATO saveznici su Turskoj u ranim fazama sirijskog rata pružili kišobran, kada su pokrivali njezine južne granice s američkim sustavima “Patriot”. Ali to nije bilo tursko oružje, a kasnije je povučeno.

Tijekom proteklih godina je turska strana često otvarala pitanje stjecanja sustava protuzračne obrane iz Sjedinjenih Država, ali je američka strana kategorički odbijala zahtjeve Ankare za stjecanjem tehnologija za njihovu proizvodnju i djelomičnu premještanje proizvodnje “Patriota” na u bliskoistočnom krilu NATO pakta.

Nada Ankare da će se dolaskom predsjednika Donalda Trumpa u Bijelu kuću situacija u ovom slučaju promijeniti nabolje se nije ostvarila. Sjedinjene Države same priznaju da su u odnosu na Rusiju inferiornije u brzini donošenja odluka o sklapanju ugovora o oružju sa stranim državama, čak i ako su s njima u istom vojnom bloku. Dugotrajni postupak odobravanja vojnih ugovora u State Departmentu, Pentagonu i Kongresu često utječe na interese vojno-industrijskog kompleksa zemlje. S druge strane, to povećava konkurentnost drugih dobavljača oružja i vojne opreme, što se dogodilo u slučaju rusko-turskog ugovora za S-400.

Potom treba navesti izravnu motivaciju Erdogana da da prednost ruskom sustavu. Osim činjenice da američkim partnerima, koji vjeruju u svoju izuzetnost, tako “pokazuje gdje im je mjesto”, Erdogan šalje i drugu poruku.

Turski vođa još uvijek sumnja da su SAD na neki način sudjelovale u pokušaju njegova svrgavanja vojnim udarom 2016. godine, kada je u Turskoj u noći 15. i 16. srpnja proveden neuspjeli vojni udar. Podsjetimo se da su u vrhu pučista bili najviši časnici turskog ratnog zrakoplovstva. U 4. zrakoplovnoj bazi sjeverozapadno od Ankare, gdje se nalazio jedan od zapovjednika državnog udara, bila je glavna udarna snaga urotnika, a iz te baze su poletjeli borbeni zrakoplovi kojima su Erdoganovi protivnici gađali vladine zgrade.

Tijekom noći i ujutro 16. srpnja 2016. su u glavnom gradu zemlje borbeni zrakoplovi F-16 proveli zračne napade na predsjedničku palaču i zgradu parlamenta.

Pristaše predsjednika u vojsci nisu mogli oboriti zrakoplove. Sve što su mogli učiniti su bili pokušaji  ometanja njihovih “borbenih” polijetanja. Tako su rano ujutro 16. srpnja zrakoplovi iz 2. zrakoplovne baze iz Eskisehira bombardirali glavnu pistu 4. zrakoplovne baze “Akinci”.

Erdogan je tada bio “u šakama” pučista, jer nije imao nikakva učinkovita sredstva da osigura brzi poraz “neprijateljskih ciljeva” u zraku. Kao što se da pretpostaviti, Erdogan od tada ima znakove i psihološke traume, a ti su sati predsjedniku i cijelom turskom vodstvu pokazali ranjivost zračnog prostora zemlje.

U srpnju 2016. godine je u Bijeloj kući još uvijek bio Trumpov prethodnik, ali to nije značajno umanjilo Erdoganove sumnje. Njegov najgori neprijatelj je islamski propovjednik Fethullah Gülen, kojeg je službena Ankara nazvala jednim od organizatora i ideološkog inspiratora puča. Gülen i dalje mirno živi u svojoj vili u američkoj državi Pennsylvaniji, a sadašnja američka administracija i ne razmišlja o tome da ga izruči Turskoj.

FOTO: MIM-104 Patriot

Ako je već tako, Erdogan opravdano vjeruje da mu NATO saveznik određuje da su američki sustavi “Patriot” povoljniji za Ankaru od ruskih S-400.

Ako ćemo biti iskreni, ovaj ugovor s Rusijom je i Erdoganova posebna vojno-politička “osveta” u složenim odnosima sa Sjedinjenim Državama.

Konačno, treba spomenuti još jednu točku. Opasnost od raketnog i zračnog napada na Tursku iz susjednih i udaljenih država Bliskog istoka nije bila relevantna već duže vrijeme. Usprkos svim napetostima u odnosima s Izraelom i stalno sumnjičavim odnosima prema Iranu, Turske očito ne može očekivati agresiju iz tog pravca.

Ali nedržavni akteri u obliku različitih ekstremističkih skupinama i separatističkih pokreta na duge staze mogu steći raketne sustave kratkog i srednjeg dometa. U tom smislu, Turci mogu pratiti primjer Izraela, protiv kojeg palestinski Hamas i libanonski Hezbollahu mogu koristiti prilično impresivne raketne arsenale, pogotovo libanonski pokret, kao vodeća borbena sila regije.

Izrael se branio sustavima proturaketne obrane svih vrsta, izgradili su tri ešalona obrane od zračnih napada – kratkog, srednjeg i dugog dometa. Slično tome, Turska, koja je u stalnom sukobu s Kurdima unutar i izvan svog teritorija, također se pokušava sama osigurati.

Što se tiče upornosti Sjedinjenih Država, koje su u odvraćanju Turske od kupnje S-400 čak počele koristi i riječ “sankcije”, one imaju jedan glavni i nekoliko manjih motiva da ne idu do kraja.

Glavni rizik je “izgubiti” Tursku kao članicu NATO pakta. Ovdje nije riječ samo o Sjedinjenim Državama, jer svake godine rastu proturječja između Ankare i vodećih sila Sjevernoatlantskog saveza. Što se tiče Turske, prekršeno je “zlatno pravilo” euroatlantskog bloka prema kojem će nove države koje su na europskom kontinentu ušle u NATO sigurno ili u doglednoj budućnosti postati i članice Europske unije. Turska je dio NATO pakta od 1952. godine, ali su njezine šanse za pridruživanje EU gotovo nikakve još od sredine ’80-ih, kada je Ankara podnijela službeni zahtjev za pridruživanje Europskoj uniji.

Odbijena od strane EU, Turska se 2023. godine približava 100. obljetnici njezina formiranja, a poduzima dvosmislene korake prema NATO paktu, do te mjere da mnogi turski stručnjaci bliski vladi govore o mogućem pokretanju procedure izlaska iz vojnog bloka. Naravno, takva je perspektiva u ovoj fazi strogo hipotetska. Ipak, rizik postoji, što uvelike zbunjuje Sjedinjene Države. Uostalom, stvar nije samo u sustavima S-400.

Između Turske i Rusije je u obliku paketa velikih zajedničkih projekata i povezanih ugovora stvorena strateška baza. Ugovor za sustave S-400 vrijedan 2,5 milijarde dolara nadopunjuju građevinski projekti Rosatoma, prve nuklearne elektrane Akkuyu na turskom području na mediteranskoj obali zemlje i prekogranični plinovod “Turski tok” s potencijalno moćnim pristupom europskom tržištu. Dakle, čak i ovdje, kao u slučaju Njemačke i EU i priče o Huaweiju, SAD ništa nemaju za ponuditi Turcima osim prijetnji i sankcija.

Turski tok

FOTO: Turski tok

Nuklearne elektrane, plinovodi i sustavi S-400 su zajedno znakovi turskog “geopolitičkog izbora” s negativnim predznakom za NATO i izravno za SAD. U turskom slučaju, sustavi S-400 nisu “obična trgovina oružjem”. Rusija je za njih potpisala ugovore sa samo tri inozemna partnera – Kinom, Indijom i Turskom, a među njima se samo na Ankaru gleda kao na zemlju koja ugrožava NATO i SAD.

U pitanju su i mogući gubici za SAD na globalnom tržištu oružja. Nakon Turske, koja je stvorila “presedan”, polako se topi led u arapskim zemljama Perzijskog zaljeva, tradicionalnim kupcima američke vojne opreme. Do sada su izjave Saudijske Arabije i Katara za kupnju sustava S-400 deklarativne prirode, ali čak i u tom obliku uznemiruju američke izvoznike oružja. Trend diversifikacije dobavljača oružja među bliskoistočnim kupcima raste. Nitko ne želi “staviti sva jaja u jednu košaru”, pogotovo kada predsjednik u Bijeloj kući ima jasne komercijalne pristupe u mnogim vojnim i političkim pitanjima.

Dakle, SAD imaju o čemu razmišljati, ali nemaju dovoljno vremena za operativne prilagodbe njihovih pristupa. Dinamika procesa je toliko visoka da ih čak ni najveća vojna sila svijeta ne može pratiti.

Tako je Erdogan, kao da osjeća “bolnu točku” u prekomorskom savezniku, počeo sustavno pritiskati na nju, izražavajući spremnost da u turskoj vojsci vidi čaki sustave S-500, koji bi bili na borbenim dužnostima nakon što se rasporede S-400.

“Turska vlada razmotrit će mogućnost kupnje od Rusije sustava nove generacije S-500 Prometej”, rekao je Erdogan ranije.

Radar S-500

FOTO: osmatrački radar sistema S-500

“Tema sa S-400 je gotova i ni na koji način nećemo odustati. Možda ćemo nakon S-400 razmotriti i opcije sa S-500”, rekao je turski predsjednik 6. ožujka za televiziju 24TV.

Međutim, do toga je dalek put. Prvo će turska strana morati “probaviti” S-400 i stvoriti učinkovitu obranu protiv prijetećih osvetničkih sankcija američke administracije.

Osim toga, S-500 su za sada oružje isključivo ruske vojske. Uskoro će biti isporučen ruskim vojnicima, izjavio je 1. ožujka general Vladimir Ljaporov , šef Ruske vojne akademije za zrakoplovnu obranu . Prema njegovim riječima, krajem ove godine će u Centru za obuku Gatčinin biti podijeljene prve diplome vojnom osoblju specijaliziranom za rukovanje sustavima S-500 “Prometej”.

U međuvremenu, Turska i dalje planira kupiti desetine višenamjenskih borbenih zrakoplova F-35 iz Sjedinjenih Država. Između ostalog, turska industrija je ključni proizvođač nekoliko komponenti ovog zrakoplova. No, SAD i dalje uporno tvrde da sustavi S-400 i F-35 u jednoj zemlji mogu omogućiti Rusiji da dobije vrijedne obavještajne podatke o američkim borbenim zrakoplovima pete generacije. Integracija sustava S-400 u turski sustav protuzračne obrane Rusiji također može otkriti taktike NATO pakta, na što svi vojni izvori u zemljama Sjevernoatlantskog saveza obraćaju pozornost.

U slučaju da SAD zabrane isporuke F-35 Turskoj, koja je također uložila ogroman novac u projekt i proizvodi dijelove za ovaj zrakoplov, a posebno ako se Ankari uvedu sankcije u okviru Zakonom o suzbijanju američkih protivnika putem sankcija (CAATSA), treba u obzir uzeti sve navedeno i nikako ne smijemo zaboraviti da Erdogan, voljeli ga, mrzili ili bili ravnodušni prema njemu, nije turski državnik kakve smo gledali proteklih nekoliko desetljeća.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
logično na ruski način
Gost
logično na ruski način

turci imaju pravo da kupuju kakvo žele i od koga žele naoružanje..rusima treba jaka turska kao i turcima jaka rusija

Siniša
Gost
Siniša

Nešto zbilja zanimljivo u Srbiji, i mene je iznenadilo;SAMO 10% ispitanih je za učlanjenje u NATO, čak je nekih 79% protiv.

Makaki
Gost
Makaki

USA pomaze kurdima. Erdino razmisljanje je u ovom trenutku dobro,mislim da mu napokon doslo iz dupeta u glavu ko mu moze biti glavni (ne)prijatelj. Ovim cinom je malo pritisnuo USA

Mister x
Gost
Mister x

Ma,dajte,ništa od toga,turska prevrtljivost je stoljetna!

igi
Gost
igi

…prevrtljivost..o čemu ti…govorimo o politici.

samo tako
Gost
samo tako

Turska kupuje Patriot ?

Ivi.tz
Gost
Ivi.tz

Sve rečeno…a imaju RUSI bolju varijantu i od 35.hehe

Sardelino
Gost
Sardelino

Koliko god povijesno u ušima mnogih, dobro zvuči ona uzrečica “da u turke vjere nema”
dosljednost Erdogana vrijedna je poštovanja.
Tamo gdje bi mnogi pokleknuli ili gdje jesu već pokleknuli, on se dobro drži.
I njegove “kaplje” čine slap.

Chosmos
Gost
Chosmos

Erdogan je najveci drzavnik i lider ubjedljivo. Na rascjepu istoka i zapada gdje se uvijek prelama situacija i pored onoliko sila koje su zinule na taj najvazniji prostor danasnja Turska igra maestralnu ulogu.

Chosmos
Gost
Chosmos

Erdogan je najveci drzavnik i lider ubjedljivo. Na rascjepu istoka i zapada gdje se uvijek prelama situacija i pored onoliko sila koje su zinule na taj najvazniji prostor danasnja Turska igra maestralnu ulogu.

shumadinac
Gost
shumadinac

Hehehe… S400 protiv Kurda :))))) Bolje da puste njihove rakete, manju bi štetu nanele od cene S-rakete. Sa druge strane kupuju F35 iako je javna tajna da nije ni blizu vredan cene koštanja – da ne budemo sarkastični pa da kažemo da je bolje platiti da se ne uzme jer je potencijalna opasnost. Zašto ne uzme ruske avione “kad je faca”? Erdogan je premazan svim farbama – u više slojeva. Setite se kako je “jurio Putina po wc-u” i da je Putin rekao da nikakvi razgovori ne dolaze u obzir. Znači Erdogan ga je naveo da pređe preko date reči… Pročitaj više »

mirko
Gost
mirko

Niko nista ne vidi bez Erdogan i ti?

shumadinac
Gost
shumadinac

Da vidim napisao bih – ne bih postavljao pitanja. I ne bih pisao “ne vidimo” nego bih napisao “ne vidite”.

fvrouzewrvkšwefvriuwecvnewce
Gost
fvrouzewrvkšwefvriuwecvnewce

Zadnja rečenica je bila dovoljna, oni koji postaviše Erdođanija igraju igru preko njega nevidljivu za 99 posto ljudi.

Šule
Gost
Šule

Opet tvoje teorije zavjere..daj budi jednom otvoren pa kaži logičarima tko je mason koji je postavio Putina,Erdogana itd..to često pišeš ali ništa nepišeš?Očigledno imaš neki psihički problem kao i svi teoretičari na svjetu?

mladen3x
Gost
mladen3x

Nije problem S 400 kao sustav več je problem u tome što se Turska,koja je bacala karte na pad Sirije,nakon tog neuspješnog pada okrenula Rusiji koja je u svom geostrateškom planu uspjela održati tu istu Siriju i time zatvoriti sve kopnene puteve Katarskom plinu i Saudijskoj nafti put prema EU.Očekivalo se da Turska bude glavna tranzicijska zemlja tom istom plinu i nafti prema EU ali pošto se to nije ostvarilo Turci su shvatili da im jedino Rusija ostaje kao moguči partner u takvom poslu i prema tome odlučili su se na taj korak.Zasad su jedina zemlja koja dobro balansira između… Pročitaj više »

Alen
Gost
Alen

Bitno je da se stvari sve vruće a ko ce na koga nije ni bitno tolko , manje-vise…

udav
Gost
udav

ердоGUN je idealan lik da se zloupotrebi za 3 svetski rat, srusio je ruski avion net-yahoo je drugi idealan lik, i on je pomogao da se srusi ruski avion ako bi ova dva lika okrenuli jednog protiv drugog, stvar bi bila osigurana, islam vs judaizam – nema govora o ostanku turske u nato, posluyzili su, ali dosao je kraj, slede sankcije, izbacivanje iz natoa i sve po redu, amerika je uvek na strani izraela, samo gleda ko ce da bude na suprotnoj, ako nece rusi, hoce turci, bice naterani pa bolesnik je pretio i bosni ako turci sacekaju apokalipsu, braneci… Pročitaj više »

Alen
Gost
Alen

Kakva je to prijetnja bila bosni , kad se to zbilo ?

udav
Gost
udav

pre neki dan, a u vezi sa nz terorom, u gradu Kocaeliju:

Poljulja li se Turska, kako je rekao Erdogan, poljuljat će se i Sirija, Irak, Jemen, Libija, Arakan, Bosna.

Naglasio je također da, ako oslabi turski narod, oslabit će i palestinsko pitanje, kao i pitanje Jerusalema.
http://ba.n1info.com/Svijet/a322830/Erdogan-Ako-se-poljulja-Turska-poljuljat-ce-se-Sirija-Libija-Irak-Bosna.html

Acrobat
Gost
Acrobat

Ti drugar ne zivis ni u 18. vec u 16. vijeku.
Razumijem kako bi se odvijala fiktivna historijska simultanka u tvojoj glavi:
Potukli bi se Erdo i Bibi, Ameri bi potom slupali Tursku. Onda bi se Rusi usetali u Carigrad, a potom bi Srbi kao njihovi najbolji vazali, dobili priliku da povrate Dusanovo carstvo.
Ovaj tvoj prizeljkivani scenarij mogao bi se odigrati mozda u 15- 16. st. ali nikako u 21. st.

Acrobat
Gost
Acrobat

Shumadinach@
Neki svoje solidne analize upropastavaju antiturskim sentimentom ziveci jos uvijek u 19 st. u vremenu janjicara, dahija i spahija.
Pri tome potcjenjujete Putinovo znanje historije, a pogotovu znanje savremene geopolitike, sugerisiuci mu da se cuva prepredenog Erdogana. Zaboravljate pri tome da bi izlazak (pa i samo zahladjenje) iz NATO-a bio najveci ruski geopoliticki pogodak u 21. st.

IP nije moj broj
Gost
IP nije moj broj

Turci negazite mi oranje….. ili kako je grof Drakula radio u Rumuniji.

Šule
Gost
Šule

Šta ce Turci kupit Ruske makete S-400 i probat biti gospodar B.Istoka..hahaaa-kad mu USA opet ošine sankcije ni Katar ni muslimanska braća mu neće pomoć,lako je sirotinji na skupovima držat parole i urlat a nesmije pomoć Palestincima makar ga godinama mole za pomoć..ali tu je IZRAEL…

Alen
Gost
Alen

Hebiga šule , al dobro si reko…

Mucke
Gost
Mucke

Komentiras sa pozicije da su Turci zaostale budale koje nikad nece skuziti da ih SAD i EU vuku za nos vec nekoliko destljeca.Zamisli,skuzili su i cini mi se da ce i SAD i EU platit zestoku cijenu za svoju umisljenost,bahatost i podmukli bezobrazluk.

Ivo
Gost
Ivo

smiri se malo i popij lijekove, šulenberg. Tvoji zemljaci uskoro dolaze na red, dosta se maltretirali Palestince u vašem konclogoru. Erdogan nije uzeo S-400 da ih drži za lijepo vidjet, već upravo zato da može pomoći Palestincima bez bojazni da će mu izrahell i ameri šarati nebom po volji. Obruč se steže sve više, šulenberg. Da nije tako, ne bi ti ovdje pjenio. To što je trump priznao legalitet zloinačkog entiteta na Golanu samo je znak da uskoro ostajete bez njega. Riđi i ekipa time peru ruke od vas, ali ste vi previše ufurani u svoju nedodirljivost da bi ste… Pročitaj više »

Sardelino
Gost
Sardelino

Sve u svoje vrijeme.
Strpljen spašen.

Šule
Gost
Šule

Sad će Ivo nuklearac da pomogne Erdoganu u spašavanju palestinaca jer on će biti diverzant sa kamenčićima,praćkom i urlikanjem po cijeli dan pred žicom.Možda mu i Turci daju minobacač od 60mm..tko zna ša će nuklearac da isposluje?

Ivo
Gost
Ivo

stisnuo ti se, šulenberg? Osjećate da je kraj pred vratima,znam… Što se praćki tiče, imaju ih vaši neposredni susjedi, skupa sa stotinjak tisuća kamenčića, dosta preciznih. Biće razbijenog stakla uzduž i poprijeko, šulenberg…
A vi baš nemate nešto sreće s kristalom.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik