Američki građanski rat je već u toku

I opet – još jednom – u Sjedinjenim Državama počelo je da se razjašnjava poznato pitanje: ko je rekao ove divne riječi da „nije vatreno oružje ono što vodi građanske ratove, to rade političari. Kovčezi završavaju građanske ratove. Političari ih započinju. “

U principu, ovo je vrlo pametna akcija: natjerati nekakvu publiku da sazna ko je to rekao – ili poznati profesor u SAD – u Jack Minzy, ili potpuno nepoznati novinar Daniel Greenfield. Dok smišljaju, pročitat će tekst samog govora, koji je Greenfield ipak održao. I tu piše, prije svega, da je građanski rat u Sjedinjenim Državama već u toku.

A sada je citat – s priloženim cijelim tekstom i zabavnim sporom o autorstvu – ponovo postao aktuelan. Zato što je vladajuća (do sada) Demokratska stranka predvidljivo uhvatila još jedan incident masovne pucnjave u školi od strane usamljenog (obaveznog bijelog) psihopata iz puške i predvidljivo pokušala da je iskoristi za ispunjenje starih snova: razoružanje republikanskog biračkog tijela, to je, u stvari, pola Amerike.

Riječ “predvidivo” je ovdje neizbježna. Jer sve ide po dugo dosadnim notama. Prvo, dobro koordiniran urlik u demokratskim medijima: u zemlji je od 300 do 500 miliona oružja u privatnim rukama – a to su ruke republikanaca, svakako rasističkih bijelaca (što je za demokrate slika neprijatelja). Zatim je predsjednikov burni govor i prijedlog zakona predat Kongresu, koji podržavaju sve demokrate (Predstavnički dom, gdje imaju većinu), ali blokiraju republikanci (Senat).

Konačno kompromis. Šta sada imamo. Oružje će – možda – biti prodato 21-godišnjacima, a ne 18-godišnjacima, a kupcu će biti potrebna ozbiljna dokumenta od psihijatara. A to je nepoznato, jer još nema konačnog glasanja.

A druga strana isto tako predvidljivo iznosi stari set svojih argumenata koji se svode na to da je Amerika dugo u ratu i za to nisu krivi kovčezi, već demokrate (v. gore).

I ovaj argument nam je zanimljiv, jer pokazuje stanje nacije, čiji sadašnji lideri i dalje pokušavaju da diktiraju svijetu pravila, norme i sve ostalo. Što se tiče oružja u privatnim rukama, onda, naravno, postoji čisto američka tradicija i problem koji ovu naciju čini gotovo jedinstvenom. To više nije tako zanimljivo.

Razmislite o prozivci Republikanske Amerike na temu “Kako smo došli do ove tačke”: na primjer, razmišljanja o dva filma o vojnim pilotima – Top Gun (“Top Gun”) iz 1986. i njegovom nastavku iz 2022. Kritičar ovdje kaže: stari bioskop danas izgleda kao priča o tome kakva bi Amerika bila sada da naši vladari 40 godina nisu radili s njom ono što sada vidimo. I šta je novo… mi, posebno, vidimo na ekranu strateškog neprijatelja (jasno kineske nacionalnosti), koji leti na naprednijim avionima od našeg. I još uvijek vidimo (više ne u bioskopu) Pentagon, koji više ne brine o pilotiranju, već o “inkluzivnosti”, odnosno posebnim programima za privlačenje gej i transrodnih osoba u oružane snage. Generalno, država ne vjeruje u sebe i radi đavo zna šta.

Ali onda u Oružanim snagama sa njihovim problemima, a u navodno mirnom životu dolazi do pravog masakra. Ovdje možemo preporučiti dobro sastavljen dosije argumenata o tome ko i šta zapravo ubija Amerikance i šta se uopšte dešava, dosije je kratak, ali sa desetinama linkova ka primarnim izvorima statistike.

Iz toga je jasno: glavni ubica zemlje nije puška u rukama lošeg bijelog republikanca, već predoziranje drogom. U Sjedinjenim Državama ima pet puta više takvih smrti nego od metaka. A ko drogu čini popularnim i truje ljude drogom opioidima je dobro poznata priča . I to je također jedan od znakova opšteg kolapsa sistema.

Postoje i statistički podaci iz 1950. godine: 96% svih pogubljenja dešava se u Sjedinjenim Državama i na teritorijama gdje je prodaja oružja zabranjena od strane tamošnjih demokrata. A 90% kofera uključenih u pucnjavu nabavljeno je ilegalno.

Drugim riječima, to se obično dešava u situacijama kada žrtve koje poštuju zakon očigledno ne mogu da se zaštite.

Ali to nije sve. Otprilike polovina ubijenih prošle godine su crnci, a 88% ubica je iste boje. To je uprkos činjenici da crnci čine oko 13% stanovništva zemlje.

Dalje, Amerika zaista doživljava neviđeni procvat nasilja, uključujući i ubistva, ali postoje vrlo specifični krivci i specifičan mehanizam za nastanak. Sve je počelo 2020. godine, kada je broj nasilnih smrti porastao za neočekivanih 29%, a među mladima za 47%. I opet, većina žrtava su crnci. U narednim godinama, broj ubistava ostaje na približno istom nivou.

A 2020. je, podsjećamo, demokrate, da bi povratile vlast od republikanaca, učinile divnu stvar: pustili su na ulice gradova, najčešće pod njihovom kontrolom, bande radikala svih boja kože. A istovremeno su započeli kampanju lišavanja aproprijacija policiji i jednostavno teror protiv agencija za provođenje zakona. Ali ova dvostruka akcija je već prilično slična građanskom ratu.

Da, a šta je Daniel Greenfield rekao o ovom ratu u januaru 2018. godine, dakle godinu dana nakon izbora Donalda Trumpa , osim kratkog aforizma? Evo u čemu je stvar: ako se vi (tj. dvije polovine Amerike) mrzite, ali priznate rezultate izbora, i dalje imate državu. Ako prestanete da prihvatate ovaj rezultat, tada počinje odbrojavanje do građanskog rata.

Demokrate, nastavlja on, ne priznaju – i dugo su – ne priznaju rezultate nijednih izbora osim onih na kojima pobijede. Osim toga, ako postoji demokrata u Bijeloj kući, onda ta osoba može učiniti sve. Ako se tamo iznenada pojavi republikanac, onda ne može ništa učiniti – baš ništa. Uključujući i zato što je administrativni aparat pod potpunom kontrolom demokrata. I sve to zajedno već ide građanski rat.

Istina, kao što vidimo, dvije strane to sprovode na različite načine. Republikanci su krenuli u defanzivu: smiju se kad vide pokušaje neprijatelja da razoruža njihovo biračko tijelo. A Demokrate koriste i druge vrste oružja, uključujući informacije, a bande uličnih radikala, inače, također su naoružane. Rat je u toku.

Autor: Dmitry Kosyrev