Amerika upada u klopku, ne jednog, nego dva medvjeda

Nalazimo se usred ratne magle. Dugoročna vizija, čak i kratkoročna situacijska percepcija, brzo je zamagljena i zatamnjena. Oni koji su pažljivi – i koji obično pristaju uz jednu ili drugu stranu – provode većinu vremena reagirajući s dubokom radošću na najnovije udarce svoje ekipe, isprekidanim žalbama o gnusnoj i zloj drugoj strani. I iako sam čvrsto vezan uz pro-iranski i anti-genocidni tabor, i uživam koliko i svaka razumna i dobro informirana osoba vidjeti kako Tel-Aviv dobiva batine, imam osjećaj da većina promatrača ne vidi šumu od drveta.

Eskalacija rata između američkog carstva, pod cionističkom i oligarhijskom okupacijom, i Islamske Republike Iran ima dva očita korisnika: Rusiju i Kinu. Ako se zadovolje jedenjem kokica, istovremeno poričući pružanje Iranu svake tajne pomoći koja bi mu mogla trebati da izbjegne potpuni poraz, američko carstvo u opadanju trošit će ono što je ostalo od njegovih ograničenih resursa u Majci svih močvara (Mother Of All Quagmires (MOAQ)). Kada rat završi, Kina, nova prva svjetska sila, i Rusija, daleka druga, neće čak ni morati brinuti o operaciji čišćenja.

Tako će se događaji odvijati zbog međusobnog nerazumijevanja američko-cionističkih vođa i iranskih vođa, a u manjoj mjeri i njihovih naroda. Obje strane ograničene su svojim kulturnim načinom razmišljanja i zamišljaju da druga strana razmišlja na isti način kao i oni. Trump, najočitiji primjer, je glupi, brutalni i sociopatski razbojnik koji se hvali spavanjem sa ženama svojih pregovaračkih partnera. (Netanyahu je istog tipa, ali s višim IQ-om.) Ti ljudi zamišljaju da mogu steći prednost ponižavajući svoje slabije protivnike i prisiljavajući ih na predaju. Očito to dobro funkcionira u njujorškom poslovnom svijetu – Trump je uspio izbjeći da ga partner u pregovorima kojem je nanio rogove polako muči do smrti, što govori mnogo o jadnoj klasi prevarenih muževa koji vode carstvo – ali isti pristup neće funkcionirati protiv Irana, gdje vlada potpuno drugačiji mentalitet.

Iranci, poput Amerikanaca, često čine pogrešku zamišljajući da je druga strana “poput nas”. Amerikanci će sigurno biti razumni, kao što smo mi! Sigurno će se vratiti razumu i zategnuti povodac za bijesne pse koji vode Izrael, kao što bismo mi učinili da smo na njihovom mjestu! Sigurno pregovaraju u dobroj vjeri, kao što mi to činimo! Sigurno smatraju svoju riječ i čast svetima, kao što mi to činimo! Sigurno nikad neće jednostrano prekršiti svoje svečane sporazume, baš kao što ni mi to ne bismo učinili! Sigurno su normalni i razumni ljudi, i sigurno razumiju da, poput svakog normalnog i razumnog bića, mi preferiramo smrt nad sramotom i borit ćemo se do kraja, čak i ako moramo prihvatiti vrlo nejednake gubitke! Amerikanci sigurno razumiju da mi smatramo mučeništvo najvećom srećom i krajnjim ciljem ljudskog života – umrijeti za pravedan cilj – i da nas svaki mučenik inspirira da se borimo s još većim bijesom i udvostručenom odlučnošću! Sigurno shvaćaju da je napad na Iran stotine, čak i tisuće puta teži nego napad na Irak i Afganistan, ne samo zato što je Iran mnogo veći i tehnološki napredniji, već i zato što je njegov narod ponosniji i manje se boji smrti nego bilo koji drugi narod na Zemlji! Sigurno ne mogu biti toliko glupi da služe kriminalcima poput Ben-Gvira i Smotricha!

Žao mi je, Irane, ali Amerikanci ne shvaćaju ništa od svega toga. Njihova dekadentna kultura izgubila je svaki osjećaj časti. Morat će dobiti lekciju. I čini se da je tvoja sudbina da im je daš.

Ako su američki i iranski mentaliteti nesrazmjerni i međusobno neshvatljivi, vanjski promatrači su u boljoj poziciji da razumiju sklonosti i vjerojatno ponašanje svake strane. Rusija i Kina, posebice, pune su pametnih ljudi, dovoljno udaljenih od sukoba između Cionističke Amerike i Irana da ga precizno i nepristrano analiziraju. Rusija je stručnjak za psihološku analizu (o čemu svjedoče romani Dostojevskog i Tolstoja) i može se pohvaliti promatranjem pogrešnih procjena agresora (Napoleon i Hitler su dobro poznati primjeri); što se tiče Kine, ona je nasljednica Sun Tzuove mudrosti općenito i njegove besmrtne izreke “Nikada ne prekidajte protivnika dok čini pogrešku” posebno.

Morgoth je nedavno primijetio da Trump i američko-cionisti izgleda idu ravno u “zamku Sonnyja Corleonea”. Sonny, prisjetimo se, je usijana glava čija se predvidljiva ljutnja i agresivnost lako iskorištavaju od strane onih koji ga žele eliminirati. I dok je Morgoth previše pristojan da bi primijetio židovski aspekt, činjenica da je američko carstvo preuzeto od strane ultra-etnocentričnih Židova, čija je glavna karakteristika blistajući bijes, udvostručen neograničenom i prenaglašenom osvetoljubivošću, bez sumnje je uzeta u obzir od strane stratega u Moskvi i Pekingu. Oni razumiju da će američko-cionistički odgovor na sukob u okupiranoj Palestini i okolini biti jednako emocionalan i bez strategije kao Sonnyjev odgovor na pritužbe njegove sestre zbog nasilja u obitelji. Točnije, američko-cionisti će pogrešno procijeniti, neće razumjeti Irance i regiju u cjelini, i na kraju će se uništiti ulaganjem sve više i više u rat koji apsolutno ne mogu dobiti.

Da ste strateg u Moskvi ili Pekingu, željeli biste potaknuti Amerikance i njihove izraelske gospodare da se sve dublje uvlače u iransku močvaru. To biste postigli slanjem njihovim vođama površinski umirujućih poruka (“Ne brinite, radite što morate u Iranu, ne želimo Treći svjetski rat”) dok istovremeno tajno radite prekovremeno kako biste osigurali da Iran dobije svu potrebnu pomoć za nastavak borbe tijekom mjeseci, godina ili desetljeća potrebnih… vjerojatno mjeseci, jer američki narod, počevši od Trumpove baze, više nema želju za “beskrajnim ratovima”. Ali iz vaše rusko-kineske perspektive, što je rat duži i destruktivniji, to bolje. Točnije, poduzeli biste mjere kako biste osigurali da, bez obzira na razmjere razaranja koje Iran pretrpi, izađe s nuklearnim oružjem i neizbrisivom i neuništivom gorčinom… u najgorem slučaju (za Irance kao i za Amerikance), Iran bi postao “Sjeverna Koreja Bliskog istoka”… osim što u tom trenutku biti isključen iz institucija kojima dominira Zapad gotovo neće imati smisla, jer Zapad više neće dominirati svijetom.

Kao ruski ili kineski strateg, morali biste biti prilično glupi da ne prepoznate da je “Izrael”, ta genocidna kolonija usađena poput bodeža u srce zapadne Azije, Ahilova peta Zapadnog Carstva. Omrznut od milijardi ljudi, premalen da bi se mogao braniti, smatran nezakonitim, čak i sotonskim, konsenzusom naroda regije (bez obzira što njihovi ulizivački vođe kažu), Izrael, za razliku od SAD-a ili NATO-a, može se lako poraziti. Još bolje, njegov neizbježni poraz mogao bi se pretvoriti u mnogo radikalniji poraz za SAD i NATO, jer je mozak tih entiteta preuzeo židovsko-cionistički parazit, na isti način kao što je mozak miša preuzet toksoplazom, tjerajući ga da radosno pojuri u usta najbliže mačke. Oni koji misle da takozvana “Samsonova opcija” Izraela – njegova bezumna prijetnja eksplodiranjem gradova Europe, zapadne Azije, pa možda čak i Amerike – daje besmrtnost, potpuno su u krivu. Svaka ozbiljna osoba zna da kada naoružani luđak prijeti masakrom ako ga netko pokuša zaustaviti, on samo jamči svoje uhićenje i/ili pogubljenje. Vlasti će možda morati dugo i pažljivo razmišljati o tome kako postupiti s tim luđakom kako bi smanjile gubitke, ali na kraju će se njime pozabaviti, na ovaj ili onaj način, uz cijenu određenog broja žrtava.

Rusija i Kina danas predstavljaju buduće vlasti svijeta gdje međunarodno pravo zaista ima smisla. Njihov plan za postupanje s kriminalno ludim cionističkim entitetom, i preusmjerenim mozgom američko-cionističkog carstva, jest ne prekidati neprijatelja dok čini fatalnu grešku.

Autor:  Kevin Barrett