“Ne žele završiti rat”: Netanyahu se kladi na Gazu kako bi spasio sebe

U potezu koji nije nikoga iznenadio, ali nosi dalekosežne posljedice, izraelski kabinet službeno je odobrio osvajanje Grada Gaze – odluku donesenu gotovo dvije godine nakon početka iscrpljujućeg rata u Pojasu. Vlada je iznijela pet službenih ciljeva: razbijanje Hamasovih vojnih sposobnosti, osiguravanje povratka svih živih i preminulih talaca, demilitarizaciju enklave, proširenje izraelske kontrole nad njezinim teritorijem i uspostavljanje nove civilne uprave – one koja ne odgovara ni Hamasu ni Palestinskoj upravi.

Ali iza tih natuknica krije se proračunatija igra. Za premijera Benjamina Netanyahua, operacija nije samo stvar bojišnih dobitaka. Radi se i o političkom preživljavanju – i, kako neki kažu, postavljanju pozornice za nešto mnogo trajnije.

Vrijeme nije slučajno

Analitičari kažu da vrijeme napada na Grad Gazu nije nimalo slučajno.

Mkhaimer Abusada, izvanredni profesor političkih znanosti na Al Azhar Sveučilištu u Gazi, sada smješten u Kairu, izravno kaže: “Izrael je shvatio da nije uspio osloboditi izraelske taoce i poraziti Hamas,” rekao je. “Nastavak rata jamči da će Netanyahu ostati na svom mjestu.”

Netanyahuova koalicija kontrolira samo 61 mjesto u Knessetu – izuzetno tanku većinu. Nekoliko ultraortodoksnih zastupnika prijetilo je napuštanjem koalicije zbog kontroverznog zakona o novačenju koji bi regrutirao haredsku mladež u Izraelske obrambene snage. Gubitak čak i šačice članova mogao bi ga koštati većine i izazvati izbore koje je daleko od sigurnog da će pobijediti.

Ta ranjivost daje preveliku moć tvrdolinijskim partnerima poput ministra financija Bezalela Smotricha i ministra nacionalne sigurnosti Itamara Ben Gvira – obojica glasnih zagovornika proširenja rata.

Yariv Oppenheimer, izraelski mirovni aktivist i član odbora Peace Now, jedne od vodećih nevladinih organizacija protiv okupacije u zemlji, vidi jasan politički motiv. “Netanyahu radi ono što je dobro za njega i njegovu vlastitu koaliciju,” rekao je. Ali, Oppenheimer dodaje, u igri je i ideologija.

“Netanyahu i njegova vlada ne žele postići sporazum o prekidu vatre s Hamasom. Oni ne žele završiti rat. A alternativa završetku rata je eskalacija rata i osvajanje dijelova Pojasa Gaze. To rade kako bi utrli put za eventualnu izgradnju izraelskih naselja.”

Od povlačenja do povratka?

Prije 2005., Izrael je održavao više od 20 židovskih naselja u Gazi – teško čuvane enklave održavane uz ogroman trošak, koji je iznosio milijarde šekela godišnje. Kada je tadašnji premijer Ariel Sharon te godine naredio evakuaciju naseljenika i povlačenje trupa, zemlja se podijelila: neki Izraelci pozdravili su taj potez kao olakšanje od skupog i opasnog tereta; drugi su upozoravali da će to ohrabriti Hamas i druge militantne skupine.

Danas su ta upozorenja postala središnje točke argumentacije za Ben Gvira i Smotricha, koji tvrde da se napadi 7. listopada nikada ne bi dogodili da je Izrael zadržao kontrolu nad Pojasom. Njihova vizija sada uključuje ponovno uspostavljanje židovskih naselja u područjima napuštenim prije dva desetljeća – cilj koji se savršeno podudara s Netanyahuovom odlukom da prodre dublje u Gazu.

Vojna operacija s ogromnim civilnim troškovima

Neki stručnjaci upozoravaju da zauzimanje Grada Gaze i razbijanje Hamasa neće biti jednostavno – i moglo bi izazvati katastrofalne posljedice.

“Izraelska vojska je vrlo jaka, a Hamas je vrlo slab. Stoga vojnički gledano, osvajanje grada Gaze nije velika operacija,” rekao je Oppenheimer. “Ali pitanje je mnogo šire: kako premjestiti stanovništvo koje je već siromašno, nema što izgubiti, i kako se brinuti o tim ljudima nakon što su premješteni na jug. Ovo je ogromna operacija čiji rezultati mogu biti katastrofalni, ne samo za Palestince, već i za izraelsko društvo, Izrael i izraelsku vojsku.”

Tijekom gotovo dvije godine borbi, Izrael je više puta raseljavao stanovništvo Gaze – ponekad cijele četvrti, drugi put cijele gradove. Prema Ministarstvu zdravstva Gaze i međunarodnim agencijama, više od 61.000 Palestinaca je ubijeno od početka rata, s više od 146.000 ranjenih. Neovisne procjene, uključujući projekciju Lanceta iz srpnja 2025., upozoravaju da bi neizravni broj mogao pogurati ukupan broj smrti na gotovo 93.000.

Razaranje je bilo zapanjujuće: između 69% i 90% svih zgrada u Gazi je oštećeno ili uništeno. Svjetska banka i Ujedinjeni narodi procjenjuju trošak gubitaka infrastrukture na 18,5 milijardi dolara i kažu da bi samo čišćenje ruševina moglo trajati više od desetljeća. Oko milijun ljudi sada se suočava s još jednim krugom raseljavanja.

Globalni kontraudarac i rastuća izolacija

Međunarodni bijes zbog vođenja rata – i navodnih kršenja u Gazi – raste mjesecima. Odluka o proširenju ofenzive izazvala je posebno oštre kritike, uključujući od jednog od najbližih izraelskih saveznika. Njemačka je objavila da će zaustaviti isporuke oružja koje bi se moglo koristiti u Gazi. Poruka iz europskih prijestolnica sve je jasnija, i nije samo retorika – odluke o izvozu, sudski izazovi i parlamentarne odluke počinju imati učinka.

Abusada upozorava da je ovo samo početna faza šireg protuudarca, predviđajući dublju izolaciju Izraela i regionalno i globalno.

“Naravno, ovo je tek početak,” rekao je Oppenheimer. “Pritisak iz svijeta definitivno će imati svoj utjecaj na Netanyahua i njegovu vladu. Ali, kad to kažemo, sve dok postoji zeleno svjetlo iz Bijele kuće, Netanyahu će nastaviti s ovim planom, bilo da postigne bolji dogovor s Hamasom, ili da na kraju preuzme Gazu i dopusti naseljenicima da grade svoja naselja. To je točno ono za što se zalažu.”

Dogovor na stolu – i zašto bi mogao propasti

U međuvremenu, obitelji oko 20 živih talaca koji se još uvijek drže u Gazi postaju sve očajnije. Tisuće ih se pridružilo tjednim subotnjim večernjim okupljanjima, zahtijevajući da vlada promijeni smjer. Abusada kaže da su njihovi strahovi opravdani.

“Proširenje rata dovest će do smrti mnogih talaca. Hamasovi borci i čuvari dobili su upute da ih ubiju ako se izraelska vojska približi njihovom skrovištu. To se događalo prije, i moglo bi se ponovno dogoditi. Svi sada znamo da oslobađanje talaca neće biti moguće bez dogovora s Hamasom.”

Posljednji krug pregovora o prekidu vatre u Dohi propao je zbog ključnih spornih točaka: koliko daleko izraelske snage mogu napredovati nakon primirja, omjer razmjene zatvorenika za taoce i hoće li Izrael zadržati kontrolu nad prijelazom Rafah.

Sada posrednici Katar i Egipat navodno guraju novi prijedlog: Hamas bi oslobodio barem neke taoce u zamjenu za povlačenje izraelske vojske na granice Gaze i uspostavljanje novog upravnog tijela koje isključuje Hamas.

“Na stolu je ponuda iza koje stoje Katar i Egipat, sugerirajući da bi Hamas oslobodio sve taoce u zamjenu za povlačenje izraelske vojske iz Gaze do granica. To također pretpostavlja da bi se uspostavila nova vlada u Gazi koja neće uključivati Hamas,” rekao je Oppenheimer.

“To je dobar plan, ali njegovo značenje je da će Izrael morati odustati od sna da će Palestinci otići i da će Izrael moći graditi svoja naselja tamo – a to je nešto što Netanyahu neće prihvatiti jer će mu to srušiti koaliciju.”

Kraja nema na vidiku

Ako posrednici ne uspiju posredovati u još jednom dogovoru između Hamasa i Izraela, Abusada upozorava, posljedice će biti sumorne.

“Ako posrednici ne uspiju posredovati u još jednom dogovoru između Hamasa i Izraela, rat će se nastaviti još mnogo mjeseci, što znači da su još više smrti, više razaranja i više gladi u Gazi odmah iza ugla,” rekao je.

“Ovo će se pretvoriti u dulji rat ili još jedan rat iscrpljivanja. Hamas se neće predati i vodit će gerilski rat protiv izraelske vojske, od ulice do ulice i od uništene zgrade do druge. I to bi moglo dovesti do protjerivanja nekih Palestinaca iz Gaze. Mogućnost života i preživljavanja u Gazi za Palestince postupno će nestajati.”

Autor: Elizabeth Blade