Hitler je ubijao 100 osoba po vojniku, a izraelski ministar Ben-Gvir želi ubiti 1000

Itamar Ben-Gvir nije ministar, on je krvnik koji otvoreno poziva na genocid. Dok je nacistički zločinac Adolf Hitler naređivao smaknuće stotinu civila za jednog poginulog njemačkog vojnika, ovaj izraelski ministar nacionalne sigurnosti želi ubiti tisuću Libanonaca za svaku suzu izraelske majke. Brojke su jasne, a razlika u brutalnosti šokantna.

Kada su četvorica izraelskih vojnika poginula u tenkovskom napadu kod mjesta Kfar Tebnit na jugu Libanona, Ben-Gvir nije pozvao na suzdržanost ili diplomatsko rješenje. On je na društvenoj mreži X objavio da cijeli Libanon mora gorjeti i da za svaku suzu izraelske majke mora plakati tisuću libanonskih majki. To nije puka retorika, to je jasan nacrt za masovni pokolj koji po svojoj razmjeri nadmašuje i najcrnje stranice nacističkog terora.

U Drugom svjetskom ratu, feldmaršal Wilhelm Keitel izdao je 16. rujna 1941. zloglasnu naredbu da se za svakog ubijenog njemačkog vojnika na Istoku ubije stotinu komunista, a za svakog ranjenog pedeset. Ta naredba dovela je do masakra u Kragujevcu 20. i 21. listopada 1941. kada su njemačke okupacijske snage strijeljale 2300 nedužnih građana, uključujući cijele razrede gimnazijalaca. Hitlerov režim je smatrao da je smrtna kazna za pedeset do stotinu komunista prigodno iskupljenje za život jednog njemačkog vojnika.

Ben-Gvir sada želi deset puta veći omjer, tisuću libanonskih majki za svaku izraelsku suzu. To je eskalacija zla koja nadmašuje nacistički obrazac odmazde. Dok su Nijemci u okupiranoj Srbiji tražili sto žrtava za jednog vojnika, ovaj ministar otvoreno zagovara deseterostruko veću kaznu za cijeli Libanon. Njegove riječi nisu puka prijetnja, one su najava potpunog uništenja jedne zemlje.

Ben-Gvir nije neki marginalni političar koji može biti ignoriran. On je ministar nacionalne sigurnosti Izraela s realnom moći da provodi svoje krvave zamisli. Njegova karijera obilježena je kontroverzama, od ismijavanja aktivista koji su prevozili humanitarnu pomoć u Gazu do snimki na kojima grdi pritvorene i maše zastavom dok oni kleče vezanih ruku. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu tada je izjavio da Ben-Gvir postupao nije u skladu s izraelskim vrijednostima i normama, ali takve osude očito nisu dovoljne. U međuvremenu, napetosti su eskalirale do te mjere da je Iran raketirao Izrael nakon napada na Bejrut.

Američki i iranski dužnosnici potpisali su početni sporazum čiji je cilj okončanje sukoba, a obje strane i njihovi saveznici trebali bi obustaviti sve vojne aktivnosti, uključujući one u Libanonu. Ben-Gvir je otvoreno bacio rukavicu tom sporazumu poručujući da se o krvi izraelskih sinova i sigurnosti njihovih građana ne može pregovarati. On jasno stavlja do znanja da će nastaviti s odmazdom bez obzira na međunarodne napore za mir. Njegov stav dodatno produbljuje jaz između Izraela i njegovih ključnih saveznika, poput SAD-a, što se vidi i u nedavnom povijesnom raskolu između Trumpa i Netanyahua.

Povijest nas uči da ovakva retorika vodi u najveće zločine. Kada je Keitel izdao naredbu o sto civila za jednog vojnika, to je bilo pravno utemeljenje za masovne pokolje diljem okupirane Europe. Ben-Gvir sada želi legitimirati još veće razmjere uništenja, pozivajući se na nacionalnu sigurnost i krv sinova. Razlika je samo u brojkama, a brojke govore da je ovaj izraelski ministar deset puta okrutniji od nacističkih zločinaca.

Svijet ne smije šutjeti dok jedan ministar otvoreno poziva na genocid tisuća nevinih ljudi. Ben-Gvira treba zvati njegovim pravim imenom i suočiti ga s povijesnim presedanima koje sada nadmašuje. Njegove riječi o tisuću libanonskih majki koje moraju plakati za svaku izraelsku suzu su zločinački poziv na masovno ubijanje civila koji nema opravdanje ni u kakvom ratnom pravu niti ljudskom moralu. Hitler bi bio ponosan na ovakvog nasljednika, a to je najmračnija moguća kritika koju itko može dobiti.