Iščekujući Trumpa, NATO i EU se ujedinili na 42 fronta

Jučer je u Bruxellesu održan sastanak ministara vanjskih poslova NATO pakta.

“NATO je na još jednoj prekretnici. Suočava se s nikad prije viđenim izazovima, a suradnja je važnija no što je ikada bila”, otvarajući sastanak je izjavio glavni tajnik NATO pakta, Jens Stoltenberg.

“U fokusu sastanka je važnost transatlantske veze, veze između Europe i Sjeverne Amerike. I jedan od načina za jačanje veze je kooperacija između NATO-a i Europske unije”, istaknuo je Stoltenberg.

Poruka je bila jasna i da su u Europi ozbiljno shvatili Trumpovu najavu da će morati i sami povećati izdvajanja za obranu, ako misle računati na američku zaštitu, što sugerira i najava Europske komisije o osnivanju fonda iz kojega bi se do 2020. izdvajalo pola milijarde eura za pomoć onim zemljama koji ne uspijevaju ispuniti zadane smjernice za obranu.

“Moramo zajedno osigurati da bude snažna Europa, snažan NATO, te da zajedno nastavimo raditi na vrijednostima i interesima koje dijelimo. I mislim da je jedinstvo vrlo, vrlo važno”, rekao je na sastanku američki državni tajnik John Kerry.

Odnos s Rusijom je bio u samom središtu pozornosti.

“Ne identificirajući posebno nijednog protivnika mogu reći da oni loše reagiraju na neodlučnost, a dobro odgovaraju na odlučnost. A čvrstina je ono što ćemo pokazati”, odgovarajući na pitanje o čvršćem stavu prema Rusiji je izjavio britanski ministar vanjskih poslova Boris Johnson.

Njemačka kancelarka se zalaže se za Europu koja će moći odgovoriti svim izazovima, uključujući izbjegličku krizu. Situacija iz ljeta 2015. ne smije se nikad više ponoviti, rekla je na stranačkom skupu u Essenu.

“Dobrih četvrt stoljeća nakon Hladnog rata i raspada dva bloka, mnogi ljudi osjećaju da je svijet iskočio iz kolosijeka. Da je postao konfuzan. Mnogi novi centri pokušavaju se domoći moći. Posebno nakon američkih izbora, nosimo se sa svijetom koji još uvijek traži sebe, posebno u pogledu NATO-a i odnosa s Rusijom”, naglasila je njemačka kancelarka Angela Merkel.

Britanski ministar obrane veli da je posve prirodno da novi američki predsjednik želi resetirati odnose s Putinom, ali spušta loptu.

“Kao prvo, svijet se nije okrenuo naglavačke, imamo promjenu administracije od demokratske na republikansku. Tako nešto smo već vidjeli. Imamo novog predsjednika. I to smo vidjeli. I novog predsjednika koji od NATO-a traži da troši više na vlastitu obranu. I to smo također već čuli”, smirivao je strasti britanski ministar obrane Michael Fallon.

No, u kojoj mjeri će Trump naći zajednički jezik s Vladimirom Putinom pitanje je koje i dalje brine ne samo Europu, dok zapadne agencije javljaju “kako Rusi pojačavaju svoj propagandni rat u dijelu EU u kojem su oni nekad bili bog i batina”.

Na kraju su NATO i Europska unija potvrdili paket od više od 40 mjera za provedbu zajedničke izjave o jačanju suradnje u sedam područja, uključujući borbu protiv hibridnih i kibernetičkih prijetnji, suradnju u pomorskim operacijama i razvoju obrambenih kapaciteta.

Ministri vanjskih poslova zemalja članica NATO pakta i Europske unije, koju je zastupala šefica europske diplomacije Federica Mogherini, jučer su dogovorili u plan suradnji koja se sastoji od 42 točke. Njegova provedba, kako je objašnjeno u sjedištu NATO pakta, učinkovito će se baviti spomenutim prijetnjama i štedjeti resurse, a potpisivanje plana označava početak nove faze odnosa NATO-EU.

Temelj za usklađivanje programa djelovanja je bila izjava potpisana na summitu NATO pakta u Varšavi, koju su potpisali Jens Stoltenberg, čelnik Europskog vijeća Donald Tusk i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker. Tada su se NATO i EU dogovorili da će se zajednički boriti protiv hibridnih prijetnji, surađivati u obavljanju raznih specijalnih operacija, posebice u kontroli migracija, raditi na jačanju kibernetičke sigurnosti, razviti “koordinirani, komplementaran i kompatibilan” obrambeni sustav, unaprijediti suradnju u vojnim kretanjima u Europi i preko Atlantika, te paralelno i koordinirano provoditi doktrine i zajedno pomagati NATO partnerima na istoku i jugu.

Jučer usvojeni plan se sastoji od 42 točke. Većina njih se odnosi na potrebu uspostavljanja bliske suradnje u nadolazećim mjesecima, razmjenu informaciju i iskustava između struktura EU i NATO pakta. Konkretno tijekom ovog mjeseca treba uskladiti ophodnje pakta u Egejskom moru i europskoj operaciji “Sophia“, čiji je cilj borba protiv onih koji preko mora ilegalne imigrante prevoze u Europu.

Do kraja godine treba obaviti zajedničku analizu “dezinformacija, uključujući društvene mreže, usmjerenih protiv EU i NATO-a”.

No, već do svibnja mora biti projektiran hardver za “sustavnu razmjenu informacija koje se odnosi na hibridne prijetnje”, odnosno “agresiju bez izravne vojne intervencije”.

Ranije su najavljeni samostalni koraci EU u jačanju njene obrambene sposobnosti. 14. studenog su šefovi vojnih i diplomatskih misija zemalja EU dogovorili plan za jačanje obrane i sigurnosti, koji uključuje tri područja – odgovore na vanjske sukobe i krize, pomoć partnerskim zemljama, te zaštitu EU i njezinih građana.

Federica Mogherini je tada pojasnila kako EU ne želi stvarati konkurenciju NATO paktu.

“Mi ne govorimo o europskoj vojsci, niti o stvaranju neke vrste Glavnog stožera EU. Također ne spominjemo ni teritorijalnu obranu, jer je to posao Sjevernoatlantskog saveza”, rekla je Mogherini.

Iako su u NATO paktu izrazili povjerenje u provođenju dogovorenih planova, svi se slažu da će o tome to biti moguće govoriti samo nakon inauguracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je više puta ogorčeno izjavio kako SAD ne mogu snositi gotovo 70% proračuna saveza.

Aktualni čelnik State Departmenta, John Kerry, prije jučerašnjeg sastanka je rekao da je “jedinstvo članova NATO saveza vrlo, vrlo važno”.

NATO – glavni protivnik približavanja između Moskve i Washingtona

Zapravo je cijeli sastanak protekao u iščekivanju novih okolnosti nakon ulaska u Bijelu kuću Donalda Trumpa, dok je dogovor o 42 točke zajedničkog djelovanja dokaz da Europska unija nije samostalna zajednica naroda u kojoj ima i onih koji nisu u NATO paktu, nego produžena ruka aktualne i svih bivših američkih administracija. To se vidi i usklađenom planu djelovanja i odnosu prema Rusiji.

Mogu li Donald Trump i Vladimir Putin zaista izvesti rusko-američke odnose iz krize. Epoch Times piše da je moguć i takav razvoj događaja, ali da će to biti vrlo teško.

Moskva i Washington su, osim u sirijskom sukobu, na suprotnim stranama i imaju suprotne stavove o mnogim drugim međunarodnim pitanjima. Ako se Trump i bude želio približiti Putinu, glavni protivnik takve promjene će biti upravo NATO.

“Zajedništvo SAD-a i Rusije je malo vjerojatno. Kao što kažu stručnjaci za vanjsku politiku, pritisak izvana će biti prepreka u odnosu Trumpa i Putina. Njih dvojica su izrazili želju za poboljšanjem odnosa njihovih zemalja, ali će to u stvarnosti biti težak i osjetljiv proces”, za Epoch Times piše novinar Joshua Philipp.

Bivši veleposlanik Velike Britanije u NATO paktu, Sir Adam Thomson, kaže “kako su opasnosti od pogrešaka u rusko-američkim i odnosima NATO-Rusija neprihvatljivo visoke”.

“Možemo reći da je, nakon što je Rusija anektirala Krim, sukob postao opasniji nego ikada, još od 1960. godine”, rekao je Adam Thomson.

Thomson priznaje da bi poboljšanje odnosa između Moskve i Washingtona moglo značiti za obje strane “blagostanje, smanjenje troškova obrane, veću suradnju u zajedničkim regionalnim pitanjima i manje napetosti između NATO-a i Rusije”.

“Osim toga, nervoznim europskim saveznicima se ne sviđa ako nova američka administracija bez njih bude rješavala pitanja koja utječu na NATO, a ideja “prihvatljivog ponašanja” Rusije i Zapada su različite”, ističe bivši stalni predstavnik Velike Britanije u NATO paktu.

“Ne možete poboljšati situaciju nekom čarolijom i ne postoji alternativa savjesnoj obnovi povjerenja, transparentnosti i odgovornosti”, zaključio je Thomson.

Bivši savjetnik State Departmenta za Rusiju, James Carden, vidi nekoliko vanjskih faktora koji lako mogu spriječiti zbližavanje između Moskve i Washingtona. Jedan od tih čimbenika je želja Trumpa i njegovog tima da napuste nuklearni dogovor s Teheranom.

“To će snažno uznemiriti Rusiju, koja ima bliske veze s Iranom i jedna je od potpisnika sporazuma”, kazao je Cardin.

Ekonomist Fred Harrison tvrdi kako se stavovi Trumpa “ne podudaraju sa željama njegovih najbližih suradnika, koji gaje netrpeljivost prema Rusiji, a većina ima brojne prijatelje na Bliskom istoku”.

Temeljni problem kojeg svi ističu jest činjenica da su u današnjem podijeljenom svijetu Moskva i Washington često na suprotnim stranama barikade. Naime, Amerika podržava razmještanje vojnika NATO pakta duž ruske granice, gotovo nikako se ne slaže s Iranom i pomaže “pobunjenicima” u Siriji. Rusija se protivi NATO snagama na svojim granicama, ima bliske veze s Iranom i pomaže sirijskoj vladi u ratu protiv “pobunjenika”.

Dakle, autor članka tvrdi kako će politika prema trećim zemljama ometati bilo kakvu mogućnost suradnje između Putina i Trumpa.

Dodatni pritisak vrše mediji, analitičari i lobisti u Kongresu, koji utječu na javno mnijenje i međunarodne američke partnere .

James Carden podsjeća kako su NATO i general Philip Breedlove “neprestano iza kulisa htjeli prisiliti Obamu da građanski rata u Ukrajini podigne na međunarodnu razinu”.

“NATO će biti glavni protivnik predsjednika Trumpa, ako on bude pokušavao smanjiti napetosti u odnosima s Rusijom. Čini se da će NATO, prije nego to učini, osujetiti svaki pokret Trumpa da poboljša odnose s Rusijom”, predviđa bivši savjetnik pri State Departmentu.

Na sastanku u Bruxellesu nije bilo puno govora o novim članicama, iako se deklarativno izrazila podrška skorom ulasku Crne Gore u NATO. Hrvatski mediji žele uvjeriti javnost u neizmjerno važnu ulogu službenog Zagreba kao centripetalne sile koja će uvući sve bivše jugoslavenske republike u Sjevernoatlantski savez, te tako zauvijek otjerati zlokobnu sjenku Rusije koja se nadvila nad ovim prostorima.

No, više od sastanka u Bruxellesu, o zemljama Balkana se raspravljalo u vrijeme održavanja Parlamentarne skupštine NATO pakta, održane u Istanbulu 23. studenog.

Dok Crna Gora očekuje da se ratifikacijom svih članica ozakoni njeno članstvo Sjevernoatlantskom savez, tada je premijer Srbije, Aleksandar Vučić, potvrdio početak obuke iračkih vladinih snaga, posao kojeg će srpski instruktori  početi raditi 2017. pod nadzorom NATO-a.

U svom obraćanju u Istanbulu, Stoltenberg je izrekao brojne pohvale Turskoj, posebno pohvalivši hrabrost turskih zastupnika u vrijeme pokušaja državnog udara 15. srpnja.

“To bi nam trebalo poslužiti kao upozorenje. Moramo se sjetiti da demokracija i sloboda ne dolaze sami po sebi”, prije nešto više od dva tjedna je rekao Stoltenberg.

Naravno da su svi svjesni činjenice u ovom povijesnom razdoblju vjetrovi demokracije i slobode u Turskoj prilično utihnuli, ali NATO treba Erdogana i službeno će ga hvaliti u svakoj prilici.

Stoltenberg je tada pokrenuo i apel za ratifikaciju Sporazuma o pristupanju Crne Gore u NATO-u, kako bi se Crnogorcima ulazak u Sjevernoatlantski savez omogućio najkasnije do kraja 2017. godine.

“Potpisan je ugovor, sad samo ostaje ratifikacija. Mnoge zemlje su već ratificirale sporazum o pristupanju Crne Gore, ali to mora biti učinjeno u svih 28 parlamenata savezničkih zemalja. Stoga pozivam one parlamente koji još nisu ratificirali sporazum da to učine što je prije moguće. To je vaša odgovornost”, rekao je Jens Stoltenberg.

Stoltenberg je također naglasio namjeru da ojača prisustvo NATO pakta na istočnim granicama, prije svega za obranu od ruske prijetnje, ali je potvrdio i da Sjevernoatlantski savez neće sudjelovati u vojnim operacijama koje su u tijeku u Siriji i Iraku, što je također u suprotnosti s izjavama Trumpa, koji je rekao da će se zalagati za potpuno uništenje takozvane “Islamske države”.

Izbor prioriteta Stoltenberga, obzirom na izbor neprijatelja Zapada, je zaista poseban. Međutim, za razliku od Parlamentarne skupštine NATO pakta u Istanbulu 23. studenog, jučerašnji ministarski sastanak u Bruxellesu je protekao u neizvjesnosti i iščekivanju kakva će biti politika Donalda Trumpa nakon inauguracije u siječnju. Hoće li različiti stavovi o mnogi međunarodnim pitanjima, ali i američki mediji, političari i razne interesne skupine, zaista u začetku uspjeti osujetiti bilo kakvu naznaku zbližavanja Sjedinjenih Država i Rusije, vidjet ćemo prvih mjeseci 2017. godine.