fbpx

Kako iransko-kinesko strateško partnerstvo može zakucati posljednji ekser u kovčeg američke politike maksimalnog pritiska

Rohani - Xi-Jinping

Nacrt ekonomskog i bezbjednosnog sporazuma između Narodne Republike Kine i Islamske Republike Iran, koji je ranije procurio u The New York Times, nastavlja da odjekuje u međunarodnim medijima. Iranski politički analitičar Mahan Abedin objasnio je strku oko sporazuma i rasvijetlio strateški pomak Irana prema Istoku.

Dokument na perzijskom jeziku od 18 stranica predviđa kineske investicije u iransku ekonomiju vrijedne više milijardi dolara, kao i značajne popuste na naftu za Narodnu Republiku Kinu. Sporazum takođe uključuje bezbjednosnu saradnju, razmjenu obavještajnih podataka i zajedničke vojne vježbe. Komentarišući curenje vijesti, iranski ministar spoljnih poslova Mohammad Javad Zarif priznao je da je njegova zemlja zaista pregovarala o 25-godišnjem strateškom partnerstvu sa Kinom, dodajući, međutim, da iranski parlament te sporazume tek treba da donese. Autentičnost predmetnog dokumenta Teheran do sada nije potvrdio.

Zašto zapadne države podižu uzbunu

Izgledi za dugoročnu kinesko-iransku saradnju izazvali su mješovite reakcije međunarodnih posmatrača: prema tome, Foreign Policy tvrdi da je sporazum „loša vijest za Zapad“, predviđajući geopolitičku rekonstrukciju na Bliskom istoku i Aziji, sa jačanjem Kineskog uporišta na strateški važnim lokacijama. Sa druge strane, War on Rocks doveo je sporazume u pitanje tvrdeći da, iako „stvarne i štetne opasnosti kinesko-iranske saradnje ostaju“, grandiozni dizajn koji je procurio ionako izgleda kao neizvodiva ideja.

Dana 2. avgusta, američki državni sekretar Mike Pompeo pridružio se horu alarmirajućih, tvrdeći na Fox News da će ulazak Kine u Iran „destabilizovati Bliski Istok“ i dovesti Izrael, Saudijsku Arabiju i UAE „u rizik“.

Nema ničeg posebno iznenađujućeg u zapadnim glavnim medijima i protivljenju zapadnih vlada kinesko-iranskom paktu, koji simbolizuje odlučan pomak Irana prema Istoku, objašnjava Mahan Abedin, veteran novinarstva i analitičar iranske i bliskoistočne politike.

„Više od 150 godina Iran se okreće Zapadu – a posebno Evropi – trgovini, investicijama, obrazovanju i opštem angažmanu“, kaže on. “Čak ni Islamska revolucija 1979. godine nije zaustavila ovaj proces i tokom posljednje četiri decenije u iranskim političkim krugovima vodile su se žive rasprave o korisnosti (ili nečemu drugom) dubljeg angažovanja sa Zapadom. Ali neuspjeh nuklearnog sporazuma (JCPOA), zajedno sa evropskom nemoći pred američkim nasiljem, rezultirao je gubitkom Iranske vjere u  Zapad “.

Analitičar ističe da, iako sporazum možda još uvijek neće biti potpisan, „nema sumnje da su obje strane, Iran i Kina, u završnoj fazi formalizacije dugoročnog pakta, najvjerovatnije trajanja četvrt vijeka“.

Čini se da su i Teheran i Peking zainteresovani za intenziviranje bezbjednosne saradnje, primjećuje Abedin, poništavajući pretpostavke zapadnih masovnih medija da će Narodna Republika razmjestiti vojne snage na iranska ostrva u Perzijskom zaljevu: „Iz različitih ustavnih, istorijskih, političkih i ideoloških razloga Iran neće nikada prihvatiti strane sile na njegovom tlu“, naglašava on.

„Iran i Kina su dvije autentične azijske sile“

Odgovarajući skepticima koji sumnjaju u ozbiljnost namjera Teherana i Pekinga, kao i u očigledan strah Kine da odbacuje UAE i Saudijsku Arabiju udruživanjem sa Islamskom republikom, stručnjak za Bliski istok skreće pažnju na činjenicu da je „Iran važan kineskoj Inicijativi za pojas i put utoliko što bi joj omogućio da osigura svoj zapadnoazijski bok “.

„Iran je od vitalnog značaja za kopneni pristup Evropi i generalno, izuzetno strateška lokacija Irana (u neposrednoj blizini Centralne Azije, Arapskog mora, Evrope, pa čak i Rusije) čini zemlju veoma atraktivnom za kineske investitore“, naglašava on, dodajući da će se Narodna skupština Republike Kine teško povući iz kinesko-iranske saradnje zbog prijetnji američkim sankcijama ili potencijalnog nezadovoljstva Rijada i Abu Dabija.

Sa svoje strane, Teheran će vjerovatno udovoljiti kineskim potrebama, jer su mu “potrebne strane investicije da bi ojačao svoju infrastrukturu u širokom spektru sektora, a kineske finansije (i potencijalna sposobnost) mogu biti od pomoći”, prema Abedinu.

„Iran i Kina su dvije autentične azijske sile, vjerovatno dvije najvažnije sile koje dominiraju azijskim kontinentom na oba kraja“, kaže politički analitičar. „Između dvije zemlje postoji duboko uzajamno poštovanje i njima jedino odgovara da se bliže usklade na ekonomskom, političkom, pa čak i potencijalno vojnom nivou“.

Neuspjeh politike „maksimalnog pritiska“ u Washingtonu

Dotičući se režima jednostranih sankcija Washingtona protiv Islamske Republike, iranski novinar naglašava da politika Trumpove administracije „maksimalnog pritiska“ očigledno nije uspjela.

„Iran je otporna zemlja sa ekspanzivnom spoljnom politikom“, primjećuje Abedin. “Štaviše, Iran je navikao na sankcije četiri decenije i zato je razvio znanje kako da zaobiđe i porazi sankcije. Štaviše, iranska ekonomija je složenija i samodostatnija nego što većina misli, a ova ekonomska otpornost znači da Iran može da nastavi da funkcioniše – zaista da napreduje – u odsustvu prodaje sirove nafte“.

Štaviše, Teheran je otvoreno prkosio jednostranim ograničenjima i prijetnjama SAD pružajući ruku pomoći Venecueli, latinoameričkoj državi koja pati zbog embarga iz Washingtona. Prošlog ljeta Islamska Republika obezbjedila je Karakas gorivom, hranom, medicinskim potrepštinama i rezervnim dijelovima za njegovu naftnu industriju u vrijednosti od pola tuceta teretnih brodova. Iranci su u julu otvorili novu prehrambenu prodavnicu Megasis u istočnom Karakasu koja sadrži više od 2.000 proizvoda iz bliskoistočne zemlje.

Povrh svega, glasanje Ujedinjenih nacija u avgustu zadalo je udarac Sjedinjenim Državama odbivši rezoluciju Bijele kuće o neograničenom produženju embarga na oružje Iranu predviđenog iranskim nuklearnim sporazumom 2015. godine prije njegovog isteka 18. oktobra. Od 15 država članica Savjeta bezbjednosti UN, rezoluciju su podržale samo SAD i Dominikanska Republika, a Rusija i Kina su uložile prigovor, dok je 11 zemalja bilo uzdržano.

Prema Abedinu, kinesko-iranski pakt „imat će veći uticaj na iransku globalnu politiku ukoliko se Iran osjeća manje sputanim i ugroženim američkim pritiskom“.

„Svakako, ako se kinesko-iranski pakt vremenom razvije u formalnu alijansu (a to je VELIKO), onda će se Iran osjećati sigurnije u igranju aktivnije globalne uloge, na primjer, jačim investiranjem u Latinsku Ameriku“, smatra on.

Istovremeno, sporazumi vjerovatno neće promijeniti osnove iranske regionalne politike, naglašava politički analitičar: „Iran primjenjuje Osovinu otpora, političko-ideološku konstrukciju sa strateškim efektom, da bi unapredio svoje politike širom regiona, posebno u odnosu na tačke usijanja kao što su Jemen, Sirija, Irak i Liban“, kaže on. „Kinesko-iranski pakt ovo neće promijeniti“.

Donja crta kinesko-iranskog strateškog partnerstva je da je ono u skladu sa nacionalnim interesima Islamske Republike i da će pomoći u zaštiti nacionalne bezbjednosti zemlje, zaključuje Abedin.

4.5 16
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
15 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Iza_horizonta
Gost
Iza_horizonta
12 dana prije

Onima kojih se to tiče:

Dobro i zlo su uzrok mnogo čemu.
Ali oni su i posljedica.

Dobro došli u moj svijet.

Alex
Gost
Alex
12 dana prije

USA pod hitno treba saveznike. No, kako stvari stoje, morat će ih potražit u Kosmosu.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata
12 dana prije

Iskreno, bas me briga za Iran jer nam se djeca vec drugi tjedan guse pod maskama u skolama…
Ostaje samo lijepo sjecanje na festival slobode…

nessy
Gost
nessy
12 dana prije

Ako te nije briga za Iran, a posljedicno ni za sadrzaj ovog (vaznog) dogovora, ne razumijem zasto si ponudio svoj komentar? Mogao si naci neki clanak pa komentirati stvari o kojima govoris, i stvarno te zanimaju.

Planet zemlja
Gost
Planet zemlja
12 dana prije

Ovi sporazumi bi bili odlican odgovor na cionističke sporazume izmedju Izraela i kvazi drzava arapskog poluotoka.cista ravnoteža.e sad,nek se usude monarsi slati svoje topovski meso jer Trump vise ne da svoje.

Herman
Gost
Herman
12 dana prije

Mamac za naivne.
Neće Kina protiv amerike kad Kina surađuje u IT polju s izraelom a znamo da izrael kontrolira ameriku.
Kao šta sam rekao mamac za naivne, kao ameri loši ali Kina i Rusija dobri pa će im dati papra. Koja naiva. Sve kontrolira izrael i istok i zapad.

Kihot
Gost
Kihot
12 dana prije

Emet Aman! Kina je najvece zlo koje trenutno postoji na planeti. Stvoreno od brudera nosatih kao template za ostatak svijeta, a kao što smo lijepo vidjeli sa korona prevarom. Otvorite oči. Nema pozitivaca i negativaca među državama, sve su protiv onih ljudi koji žele biti slobodna bića. I Hrvatska i Srbija i Kina i SAD, svi štuju istog gospodara kojem trebaju totalni poslušni robovi nad kojima ima stopostotnu kontrolu.

stop_cenzura
Gost
stop_cenzura
12 dana prije

Izrael više ni sebe ne kontroliše ,i oni bi voljeli ali se samo prilagođavaju situaciji pa se čini da kontrolišu.Zsmisli pomorsku blokadu Izraela,pao bi ko kruška,blokadu nije teško izvesti,rakete i ne moraju pogoditi ciljeve,ali ko bi se ududio poslati brod u to područje???
A bez brodskog transporta Izrael je kaput.

nessy
Gost
nessy
12 dana prije

Je, bio sam danas u Konzuma, ali odbili su mi prodati kruh i jogurt, jer nisam znao citirati Toru.

ad astra
Gost
ad astra
12 dana prije

Zlobnici bi mogli kazati da je Kina prišla Iranu samo zbog jeftinih energenata. Ne mogu to potvrditi ali ni nijekati ali činjenica je da Kina kupuje iranske energente znatno jeftinije nego što su tržipne cijene. Korist obostrana. Kina je veliki potrošač nafte i plina i pitanje je tko je smanji isporuku energenata zbog povečanog uvoza iz Irana. A što se tiče moguće štete za US, sumnjam. Nema tu razloga za brigu. Iz dosadašnjeg iskustva u radu s Kinezima može se kazati da su po ponašanju slični skakavcima. Kud oni prođu tu nitko drugi, pa ni domačin nema što tražiti. Urbana legenda kaže da je nekad Mjesec bio naseljen. Došli Kinezi s svojim investicijama i rezultat je vidljiv.

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra
12 dana prije

Foreign Policy tvrdi da je ovaj sporazum loša vijest za Zapad?
Da, pa šta???

Zapadnjačko “sporazumijevanje” s nezapadnjacima pokazalo se dosad vrlo korektno i nadsve vjerodostojno pa isti utemeljeno očekuje samo dobre vijesti po sebe?
Ili pak isključivo Zapad ima ekskluzivno pravo na (uglavnom “sporazumno” jednostrane!) “dobre vijesti”?

Mda.
Foreign Policy mogao bi uskoro ustvrditi i kako je Zapad “iznenagjen i uvregjen”…taman u skladu s plodonosnom zapadnjačkom “foreign policy”.

onaj najve... Dalton
Gost
onaj najve... Dalton
12 dana prije

”…. da će ulazak Kine u Iran „destabilizirati Bliski Istok“ i dovesti Izrael, Saudijsku Arabiju i UAE „u rizik“.” Reče Mike Pompeo. I njemu se nekad omakne…..
”Neće jezik nego pravo!” Govorila je moja baba……
P.S.
Koliki je dobitak za zemlju kad im je Mike šef diplomacije. Čovjek takvih raskošnih talenata i svekolikih mogućnosti… A ne plejada onih nesposobnjakovića i bezbojnih likova prije njega. Od Trumanove do staroga Busha administracije.
Blago li nam se. Imamo i mi svog konja za trku. Dičnoga tića, Radmana Grlića. Nije kadar povezati pet – šest suvislih rečenica na hrvatskom jeziku. Al’ bez problema lupi: “Brat uz brata, Mađar uz Hrvata!”. Dok Orban na zidu kancelarije svako jutro prvo pogleda u kartu Velike Ugarske. I sanja neku novu “Riječku krpicu”. Kad za to kucne pogodna ura…..

P.P.S.
Može li ova umjetna inteligencija zapamtit nickname?
Da se ne mora uvijek iznova…..
A duži od 20 znakova?

Max
Member
Famed Member
Max
12 dana prije

Prije sveg pohvale autoru zbog ovakvih članaka čitamo Logično. Suradnja Kine i Irana jest pravi strateški potez. Kina time štiti svoj zapadno azijski bok dobiva pristup Perzijskom zaljevu i Hormuškom tjesnacu golemim količinama nafte iplina po povoljnijoj Cijeni nego na svijetskom tržištu A Iran dobiva za saveznika svjetsku supersilu koja tehnološki može ojačati Iran do neslućenih razmjera osobito Industriju iako je Iran tu već jak) Zrakplovstvo koje je zastarjelo Iranske F4 Phantom odavno treba zamijenit) i Ratnu Mornaricu Kinezi brzo proizvode moderne ratne brodove visoke kvalitete prije svih rokova. A tu je i međunarodna trgovina , Iransko voće povrće kemijski proizvodi nafta i plin imaju veću šansu na trećim tržištiima (osobito Afričkom ako su pod Kineskom zaštitom) Tu je i suradnja u daljnem razvojo Iranskog raketnog programa. Naravno da će Iran imati prioritet u nabavi bilo kojeg Kineskog oružja. i zaključno Iran je dobio novog saveznika a ne gospodara pa če nastaviti svoju samostalnu i suverenu vanjsku politiku i čuvati svoju teritorijalnu cijelovitost.

tihobl
Gost
tihobl
12 dana prije

Max kineski planovi su nesto drugaciji. Kinezi planiraju povezivanje sa Pakistanom (i izgradnju vonje baze i luke), a rusi bi se trebali povezivati sa Iranom i izgraditi bazu i luku na jugoistoku (koja bi bila u blizini kineske baze u Pakistanu).
Kad pogledas kineske planove oni idu po paralelama, a rusi po meridijanima.

Max
Member
Famed Member
Max
11 dana prije

Hvala kolega baš sam se pitao gdje su Rusi u svemu tome.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
15
0
()
x