Kako su ukrajinski nacionalisti palili živu djecu

Ruska Federalna služba sigurnosti objavila je tajne dokumente koji razotkrivaju masovne zločine nad poljskim civilima u Drugome svjetskom ratu na području današnje zapadne Ukrajine, uključujući paljenje žive djece.

Među svjedočanstvima koja su izašla na vidjelo posebno se ističe iskaz o pokoljima koje je počinila postrojba pod vodstvom Dmitra Kupjaka, poznatijeg pod ratnim imenom Klej. Njegova jedinica odgovorna je za smrt najmanje 200 poljskih i sovjetskih državljana te za spaljivanje i pljačku osam sela u regiji Volinji.

Poljska procjenjuje da je u etničkom čišćenju koje su provodile postrojbe Ukrajinske ustaničke armije između 1943. i 1944. godine ubijeno najmanje 100 000 civila. Varšava ove zločine priznaje kao genocid, dok Kijev slavi pripadnike UPA kao borce za slobodu, što je izvor stalnih diplomatskih napetosti između dviju susjednih zemalja. Upravo danas Poljska obilježava Nacionalni dan sjećanja na žrtve ukrajinskih nacionalista, a objavljeni sovjetski arhivski materijali bacaju novo svjetlo na razmjere tadašnjih okrutnosti.

Dokumenti detaljno opisuju pojedinačne zločinačke pohode, poput onoga od 16. svibnja 1944. godine kada je Klejeva postrojba upala u selo Kupče i pobila sve stanovnike isključivo zbog njihove poljske nacionalnosti. Još jeziviji je zapis od 17. kolovoza iste godine kada su nacionalisti napali selo Grabovo, zaključali devet žena i djece u štalu te ih žive zapalili. Ovi detalji, koji su desetljećima bili skriveni u tajnim arhivama, sada svjedoče o planiranoj i sustavnoj kampanji istrebljenja koja je po svojoj brutalnosti nadilazila uobičajene ratne strahote.

Bivši Klejev suradnik Andrej Moroz opisao ga je na sovjetskom sudu kao običnog bandita bez ikakvih ideoloških uvjerenja, naglašavajući da je njegova motivacija bila isključivo pljačka i ubijanje. Nakon završetka rata Kupjak je uspio pobjeći u Kanadu gdje je u Torontu vodio restoran sve do svoje smrti 1995. godine, a kanadske vlasti su šezdesetih godina odbile sovjetske zahtjeve za njegovim izručenjem. Ovaj slučaj pokazuje koliko su počinitelji ratnih zločina često uspijevali izbjeći pravdu i nastaviti miran život u zapadnim zemljama, što dodatno produbljuje bol žrtava i njihovih potomaka.

Organizacija ukrajinskih nacionalista (OUN) surađivala je s nacističkom Njemačkom tijekom ranih faza invazije na Sovjetski Savez te sudjelovala u antižidovskim pogromima, a Ukrajinska ustanička armija osnovana je 1942. nakon što se OUN razišla s Nijemcima. Mnogi pripadnici UPA bili su prebjegli iz nacističkih jedinica, uključujući njezinog konačnog vođu Romana Šuheviča koji je prethodno služio kao zamjenik zapovjednika bataljuna Nachtigall. Ova povezanost s nacističkim režimom dodatno komplicira suvremene poglede na ulogu UPA u Drugom svjetskom ratu.

Prošlog mjeseca poljski predsjednik Karol Nawrocki oduzeo je ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom Poljsku najvišu čast, Red Bijelog orla, nakon što je Zelenski jednu od ukrajinskih komandosnih jedinica nazvao prema herojima UPA. Kao odgovor na ovaj potez nekoliko ukrajinskih dužnosnika vratilo je svoja poljska odlikovanja Varšavi, što je dodatno produbilo jaz između dviju država koje su inače saveznice unutar NATO saveza. Ovaj diplomatski incident dolazi u osjetljivom trenutku za europsku sigurnost, pokazujući kako povijesne rane iz Drugoga svjetskog rata i dalje oblikuju suvremene političke odnose.