U jednom od članaka, što je čest slučaj, rasprava je bila posebno oštra i puna povijesnih neistina, poluistina, neprovjerenih tvrdnji, izjava raznih povjesničara, koji su skrenuli s teme i duskutirali o posljednjih nekoliko stoljeća na ovim prostorima i šire o tome tko je bio “na pravoj”, a tko “na krivoj strani”. Kao i uvijek, takve rasprave se pretvore u gomilu nabacanih komentara u kojima se koriste mitovi i poluistine. Ljudi različitih uvjerenja iznose različite stavove na temelju selektivnog poznavanja uglavnom povijesti XIX i XX stoljeća.
Koji je rezultat ovakvih rasprava? Svađa svih protiv svih. Prvi jaz nastaje na nacionalnoj osnovi, kasnije na ideološkoj, da bi se na kraju posvađali ne samo ljudi različitih, uvjetno rečeno, homogenih etničkih skupina, nego i međusobno, oni unutar deklarativno iste zajednice i naroda kojem pripadaju. Monarhisti se svađaju s republikancima, liberali s nacionalistima i komunistima, vjernici optužuju komuniste da su im desetljećima branili da slobodno prakticiraju svoju vjeru, a komunisti da su vjernici i nacionalisti reakcionarni i da su države koje su nastale na razvalinama SFRJ upravo oni predali u ruke malobrojnim tajkunima i inozemnim vladarima. U svakoj od tvrdnji ima dio istine, ali poluistine su nekada gore od laži, a koriste se upravo zato što su istine, ali izrečene napola, tako da ih je nemoguće pobiti.
Jedan od čitatelja, navodno “poznavatelj pravoslavlja i povijesti”, spomenuo je Rusiju, uz poznate optužbe kako su komunisti ubili Romanove, kako je Sovjetski Savez sahranio prosperitetno Rusko Carstvo i tako dalje. Nećemo ulaziti u detalje i analizirati, potvrđivati ili negirati ove tvrdnje, jer nam za to treba pristup Državnom arhivu Ruske Federacije. To su već učinili ruski stručnjaci i donijeli najbolji odluku za zemlju – zabranili su strancima da im pišu povijesne udžbenike. Naime, Rusija je ’90-ih, nakon raspada Sovjetskog Saveza, dopustili prodor zapadnih međunarodnih organizacija i zaklada u njihov obrazovni sustav, koje su učinkovito stvarali generacije mladih sukobljenih stavova oko nekih povijesnih tema o kojim im uopće ne ovisi budućnost, a rasprava uzrokovana predajom obrazovnog sustava strancima se počela širiti u cijelom društvu. Upravo kao što se dogodilo prije nekoliko dana, vjerojatno i prije, a događat će se i poslije ovdje, na ovom portalu, ali i onima gdje bude po tisuću dvije suprotstavljenih komentara oko neke povijesne teme.
Ruski slučaj je znakovit, jer dokazuje da se sve radi planski i da je cilj da teme rasprava budu četnici, ustaše i partizani, jesu li u pravu vjernici ili ateisti, monarhisti ili republikanci, liberali ili konzervativci i tako dalje unedogled, što sprečava bilo kakvu koheziju društava u postojećim nacionalnim državama, a posebice nacija koje stoljećima zajedno žive na ovim prostorima.
Zašto je važno naglasiti manjak suvereniteta u obrazovnom sustavu? Zapravo, predaja istog u ruke nevladinih udruga koje su na platnom spisku Zapada. Osim toga, ovdje ne govorimo samo o takozvanim “ljevičarskim” ili “progresivnim” udrugama, nego i nevladinoj udruzi “U ime obitelji”, koja je od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva Hrvatske, koja je povezana s raznim međunarodnim organizacijama i zakladama, među kojima otvoreno društvo, NED, USAID i druge, dobila skoro pola milijuna kuna za rad od 2017. do kraja 2019. Na spisku, kojeg možete pronaći na internetu, tri četvrtine sredstava koje je uplatila samo Norveška, koja kao Nizozemska služi kao paravan za preusmjeravanje sredstava, dano je “lijevo-liberalnim” udrugama, a četvrtina “desničarskim”. No, ni prve ni druge, nit bilo koje primaju donacije iz tih centara, nisu neovisne i polažu račune svojim financijerima, ma što oni tvrdili.
Vraćajući se na početak, Moskva je odavno protjerala sve koji siju razdor među stanovništvom, posebno strance, koji su im htjeli iznova ispisati povijest i danas bi u Rusiji imali iste rasprave kao u nas.
Rezultat ove odluke političkog vrha se vidi i na vojnoj paradi koja se povodom Dana pobjede svakog 9. svibnja održava u Moskvi. Na svakom od oružja vidite crvenu zvijezdu petokraku, simbol Crvene armije, ali i boje vrpce Sv. Jurja, ili Đorđa, koja se kao simbol počela koristiti 2005. Ruska Wikipedija navodi kako je u uporabu ušla na inicijativu RIA Novosti, te da je posvećena obilježavanju Dana pobjede u Drugom svjetskom ratu, da bi se 2008. počela naširoko koristiti u gotovo svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza. Iako se narančasto-crni detalj koristi i na ruskoj vojnoj opremi, uz crvenu zvijezdu petokraku, izvorno je vrpca Sv. Jurja žuto-crna. No, ime jasno govori de se radi o istom simbolu i bojama odlikovanja kojeg je uvela carica Katarina II Velika, koje je bilo najviše vojno odlikovanje Ruskog Carstva. Osim toga, ruska mornarica kao simbol koristi zastavu Sv. Andrije, dok brodovi, kao i svi zrakoplovi i helikopteri nisu skinuli zvijezde, simbol Crvene armije.
Zašto je odlučeno da se moderna Rusija ne odrekne ni Ruskog Carstva ni Sovjetskog Saveza? Iz prostog razloga što bi imali situaciju u kojoj danas žive svi narodi koji su se po zamisli inozemnih dušebrižnika odrekli jednog dijela svoje povijesti, bolje rečeno unutar kojih su stvorene i financiraju se skupine koje promiču samo jedan dio istine. Time se stvaraju podije, razdor, svađa i nema prostora za jedinstvo i napredak, da ne govorimo kako ovaj proizvedeni “pluralizam mišljenja” i “slobode izražavanja” stvaraju plodno tlo za unutarnju destabilizaciju i potencijalne sukobe.
Je li Putin monarhist, komunist, konzervativac, pragmatik…?
Ruski stručnjak Aleksandar Dugin, deklarirani zagovornik euroazijatizma, ali i vatreni monarhist, Putinu je morao priznati postignuća u njegovom poimanju konzervativizma.
Naime, tijekom svog godišnjeg obraćanja u Saveznoj skupštini 2014. godine, Putin je čvrsto branio konzervativne vrijednosti s kojima će se Rusija uspjeti oduprijeti eroziji moralnih vrijednosti koja dolazi sa Zapada. Kako bi objasnio što misli, Putin je citirao filozofa Berdjajeva, koji vjeruje “kako smisao konzervativizam nije spriječiti kretanje prema naprijed i prema gore, nego omesti kretanje unatrag i dolje u kaotični mrak”.
Dakle, bit konzervativizma se ne sastoji u suprotstavljanju napretku, već u razlikovanju i selektivnosti i uzimanju najboljeg iz prošlosti, tako da razvoj društva, uključujući materijalnu sferu, postaje neodvojiv od postavljanja duhovnih i moralnih ciljeva. Ovo je suprotno liberalnom razumijevanju koje dolazi sa Zapada.
Vladimir Putin je tada rekao kako su se u mnogim zemljama revidirale norme morala i etike, a društva ne samo da trebaju priznati jednaku vrijednost različitih političkih stavova i ideja, nego i razlikovati dobro od zla. Sve ostalo je kršenje demokracije.
“U svijetu se sve više ljudi se slaže s ruskim stavom o očuvanju tradicionalnih vrijednosti, jačanja tradicionalne obitelji, očuvanja vjerskih vrijednosti, ne samo fizički, već i duhovno. Naravno, ovo je konzervativni stav”, rekao je Vladimir Putin.
Ranije je na sastanku s novinarima Putin bio zamoljen da pojasni svoju političku filozofiju, jer je mnogi ne mogu razumjeti, dok neki drže da je konzervativac, drugi tvrde da je marksist, liberal, pragmatik i tako dalje. Otvoreno mu je postavljeno pitanje koja je njegova politička filozofija? Odgovor bi mogao pojasniti dio problema iz uvoda ovog teksta.
“Mene vjerojatno ne bi trebalo biti teško dešifrirati. Uvijek polazim od današnjice i razumijevanja onoga što se dogodilo u dalekoj i bližoj prošlosti, i pokušavam ove događaje, ova iskustva, projicirati na blisku, srednjoročnu i dugoročnu budućnost. Što je to? Pragmatičan pristup i konzervativan”, odgovorio je čelnik Kremlja 2014. godine, kada je trebalo donositi sudbonosne odluke.
Sada je pojam “konzervativizma” postao zagonetka. Konzervativizam koji polazi od današnjice i razumijevanja daleke i bliže prošlosti, koje se, kao što vidimo, moderna Rusija ne odriče, čak i kada neki stručnjaci tvrde “kako je SSSR bio negacija ruske državnosti”.
U pojednostavljenom tumačenju, konzervativizam je pozitivna ocjena povijesne tradicije, razmatranje političke i društvene povijesti države i nacije kao modela za imitaciju kojeg se ne smije i ne treba mijenjati, pravdajući takav pristup željom da se sačuva kontinuitet nacionalno-kulturnih korijena naroda.
Prošlost se u svim vrstama konzervativizma promatra kao pozitivna. Međutim, postoje mitovi koji su proizvedeni u vrijeme nacionalnog romantizma i poluistine koja nas mogu odvesti na krivi put. Konzervativni mislioci, barem oni koji su svjesni toga, na mukama su kada moraju osuditi neka crna razdoblja iz povijesti vlastitog naroda i države, što je pogrešno.
Stoga je aktualno rusko vodstvo i akademska zajednica uspjelo pronaći najbolje iz ruske povijesti, i iz vremena carstva i Sovjetskog Saveza, te na vrijednostima dva “sukobljena sustava” ujediniti modernu rusku naciju, koju ne čine samo etnički Rusi nego svi narodi Ruske Federacije.
Putina je rekao kako današnja Rusija doživljava ne samo objektivni pritisak globalizacije na vlastiti nacionalni identitet, nego se osjete i učinci nacionalne katastrofe dvadesetog stoljeća, kada su Rusi dva puta doživjeli kolaps njihove države, prvi padom Ruskog Carstva, a drugi kolapsom Sovjetskog Saveza
Rezultat je bio poražavajući. Nacija je pretrpjela udarac u kulturnom i duhovnom smislu, nakon čega je došlo do demoralizacije društva, manjka međusobnog povjerenja i odgovornosti prema domovini. To je korijen mnogih akutnih problema s kojima se i danas suočava Rusija, ali je pronađen način da se ovi problemi riješe.
Možda će nekome zvučati kao apsurd, ali u Rusiji danas postoji lijevi i desni konzervativizam, što se vidi po simbolima na vojnim paradama. Ali se oni moraju podudarati u svom krajnjem cilju – oživljavanju državnosti, očuvanju nacionalnog identiteta, univerzalnom uzdizanju Rusije i vjernost svom podrijetlu i povijesnim postignućima.
Jedno je jasno, nakon što je krenuo na put konzervativizma, savladavši svoj pravni sektor, Putin, prije ili kasnije, ali neizbježno, doći će do njegovih lijevih komponenti kako bi napisao ideološku sliku ruske državnosti. “Liberalni konzervativizam”, ako je i moguć, nije moguć u Rusiji.
No, ovdje imamo malu nedoumicu. Pragmatizam, na kojeg se poziva čelnik Kremlja, isključuje ideologiju, jer zahtijeva od lidera da zbog okolnosti djeluje i u teškim uvjetima, a ideologija ga može natjerati na pogrešne odluke.
Na primjer, pod ideološkim zakonima liberalizma, koji u zapadnom svijetu zadržava dominantnu poziciju, živimo se u uvjetima koji se ne pojavljuju spontano, već ih je netko stvorio.
Radikalni konzervativci u Rusiji, prije svega oni iz monarhističkih krugova, tvrde kako je konzervativni pragmatik u svijetu izgrađenom prema liberalnim zakonima moguć samo u ograničenom smislu, ograničenom vremenu i s ograničenim stupnjem uspjeha. Prema njima, “Putin vrlo vješto igra ovu igru i to dugi niz godina, ali će se zemlja jednom morati opredijeliti i izabrati ili pragmatizam, što je po njima priznavanje statusa quo i pasivno slušanje zakona liberala, ili konzervativizam”.
No, to će neminovno dovesti do podjela u društvu, jer će dio populacije morati biti ušutkan, posebno ona ogromna većina koja sebe veže za nasljeđa i postignuća Sovjetskog Saveza.
Ubojstvo carske obitelji – Jedan od primjera pokušaja unošenja raskola u rusko društvo
Međutim, aktualno vodstvo je prepoznalo gdje je problem. On nije u akademskoj eliti i misliocima u Moskvi, nego izvan zemlje. Razmišljanja konzervativnih filozofa, nostalgičnim za Ruski Carstvom, nisu toliko opasna, kao ni djelovanje Komunističke partije Rusije, koja ima jaku zastupljenost u oba doma Državne Dume. Ovdje se moramo vratiti na početak i važan trenutak u ruskoj povijesti koji se pokušao iskoristiti za unošenje podjela u ruskom društvu, što je projekt koji je kod nas, kako vidimo, uspješno proveden. Govorimo o ubojstvu carske obitelji Romanov.
Naime, nakon raspada Sovjetskog Saveza u Rusiju su se infiltrirali ljudi bliski Zakladi Otvoreno društvo, koji su praktično preuzeli kontrolu nad ruskim obrazovnim sustavom. Jedna od ključnih zadaća je bila ponovno pisanje udžbenika iz povijesti, jer su oni “komunistički obilovali propagandom”, što je jednim dijelom bila istina. Međutim, udžbenici se nisu pisali tako da “otvore nove vidike i rasvijetle istinu” o povijesnim događajima koje su sovjetske vlasti gurale pod tepih ili davale o njima pojednostavljene interpretacije, nego da se stvore podjele u društvu, dva suprotstavljena tabora, koji će biti potencijal za destabilizaciju Ruske Federacije.
Čak je i Jeljcin bio svjestan ove opasnosti i za istragu ubojstvu carske obitelji je imenovan Vladimir Nikolajevič Solovjev, viši istražitelj za posebno važne slučajeve Glavnog istražnog odbora istražnog povjerenstva osnovanog pok pokroviteljstvom Tužiteljstvom Ruske Federacije. Emisari sa zapada uopće nisu uzimali u obzir povijesne arhive i rad istražitelja Solovjeva, koji je zaključen 2011. i pisali su povijest punu zločina komunističkog režima, uz male dijelove o nekim postignućima, ali su i ona bila umrljana krvlju, kao što je pobjeda nad nacifašizmom.
U to su vrijeme neke povijesne činjenice prešućene ili su krivo interpretirane, čime su u zabludu dovedene cijele generacije učenika u Rusiji koji su danas već odrasli ljudi.
Je li trebalo pogubiti rusku carsku obitelj? Tko je svrgnuo cara? Tko je uništio rusku vojsku? Današnje generacije, podignute na knjigama Georga Sorosa i Igora Čubaisa, uopće ne znaju istinu o tim događajima. Inače, Igor je stariji brat ruskog političara i oligarha Anatolija Čubaisa, filozof, sociolog i doktor znanosti i veliki protivnik aktualne politike Kremlja.
Pokušajmo samo na primjeru ubojstva obitelji Romanov pojasniti kako je izgledala “reforma školstva” u Rusiji. Uopće se nisu u obzir uzimale sljedeće povijene činjenice
1. Interes Ruskog Carstva u Prvom svjetskom ratu je bio rješavanje “Istočnog pitanja” i ispostavljanje stroge kontrola nad tjesnacem Bospor, što su stare geopolitičke potrebe Rusije.
2. Velika Britanija i Francuska su to obećali Ruskom Carstvu, ako zauzvrat protiv Njemačke i Austro-Ugarske “riješi problem” na Istočnom frontu.
3. Rusija je prihvatila ulogu saveznika, ali je Velika Britanija shvatila da će morati održati obećanje i tada donosi odluku da joj “usluge” Rusije više ne trebaju.
4. Velika Britanija je odlučila “izgurati” Rusiju iz rata, što se dogodilo umjetno izazvanim kaosom u St. Petersburgu, a tjedan dana nakon te odluke se autokracija cara Nikole Romanova urušila kao kula od karata. Međutim, ovdje govorimo o građanskoj “Februarskoj revoluciji”, koja ukida monarhiju i uspostavlja republiku.
5. Peta kolona u Državnoj Dumi, koju su činili oligarsi i intelektualci saveznici Velike Britanije, pokrenula je “Buržoasku revoluciju” u veljači, prisiljavajući cara Nikolu II Romanova da 14. ožujka 1917. potpiše abdikaciju. Kako bi približili događaj čitateljima, “Buržoaska revolucija” u veljači se može usporediti s “EuroMaidanom” u Ukrajini. Buržuj Gučkov je bio kao oligarh Porošenko, a Šulgin, odvjetnik i osnivač “Bijele garde”, prema modernoj terminologiji su predstavljali “progresivnu klasu”. Najvažnija pobjeda Zapada u informacijskom ratu je da zbog “reforme školstva” milijuni ljudi danas u Rusiji ne razlikuju “Buržoasku revoluciju” u veljači 1917. godine, od “Oktobarske revolucije” koja se dogodila osam mjeseci kasnije. Oni misle da je Lenjin osobno uhitio cara Nikolu II Romanova. Mogu li predočiti ijedan dokaz? Ne, jer su se boljševici vratili u Rusiju dva mjeseca kasnije.
6. Dana 6. travnja 1917. godine Sjedinjene Države preuzimaju mjesto Rusije u “Antanti”, koju su do tada činile Francuska, Velika Britanija i Rusija.
7. Odbor “menjševika” u St. Petersburgu, pod pritiskom privremene vlade, potpisuje dekret N°1 koji je uveo demokratski izbor časnika i podređenost vojnika komitetima. Tako je peta kolona tadašnje prozapadne elite uništila rusku vojsku.
8. Nakon “Velike socijalističke revolucije” u listopadu, poznatije kao “Oktobarska revolucija”, Lenjin je bio prisiljen hitno zaključiti mir, jer nije imao nikoga i ništa s čim bi se borio. Inzistirao je na bezuvjetnom izlazu svih stranaka iz rata, bez zadrške.
9. To nije bilo dobro za “Antantu”, koja je pobjeđivala i bila je prisiljena pregovarati s Njemačkom odvojeno od Rusije. Tako je postignut “Mirovni sporazumom Brest-Litovsku” kojim Rusija izlazi iz Prvog svjetskog rata.
10. “Antanta” sprečava uspostavu mira, a 6. srpnja 1918. socijalistički revolucionar Bljumkin ubija njemačkog veleposlanika Mirbacha.
11. Aleksandra Fjodorovna i kćeri su bile njemačke princeze, zbog čega je ta likvidacija bila korisna za Ujedinjeno Kraljevstvo, jer je dovela do pogoršanja odnosa između Rusije i Njemačke.
12. Prema svjedočenju tri telegrafska operatora u pošti u Ekaterinburgu, Lenjin je u izravnom razgovoru s Berezinom naredio “da se po cijenu života zaštiti cijela kraljevsku obitelj i spriječi bilo kakvo nasilje protiv njih”.
13. Da bi se ublažile oštre reakcije zbog ubojstva veleposlanika Mirbacha, nije bila isključena mogućnost slanja jednog ili više članova kraljevske obitelji u Njemačku.
14. Od svibnja 1918. cijela zemlja od Urala do Vladivostoka više nije bila pod kontrolom boljševičkog vodstva u Moskvi. Tako je bilo sve do 1922. Tim su područjima vladali separatisti i anarhisti koji su se protivili i carskoj vlasti i Lenjinu.
15. De facto autonomni vladari Urala su na svom teritoriju držali kraljevsku obitelj. Predsjedništvo Regionalnog vijeća Urala je bilo spremno likvidirati Romanove već u travnju 1918. godine, za vrijeme njihovog transfera iz Tobolska u Ekaterinburg.
16. Odluku o likvidaciji Romanova donosi Izvršni odbor Regionalnog vijeća Urala, dok je središnje sovjetsko vodstvo o svemu bilo obaviješteno tek nakon egzekucije. Naime, članovi Regionalnog vijeća Urala, iako boljševici, početkom 1918. godine su toliko ojačali da su se među u njima samo učvrstile regionalističke i separatističke tendencije.
17. Naime, više službenih sovjetskih i suvremenih povjesničara i istraga Vladimira Solovjeva tvrde kako Vladimir Iljič Lenjin, kao ni Jakov Sverdlov, nemaju nikakve veze s egzekucijom cara Nikole II Romanova i cijele carske obitelji.
To su sadržaji povijesnih dokumenata i činjenice. Sve ostalo je revizionizam i liberalna glupost, koja je čak uspjela “pronaći dokaze” u dnevnicima Lava Trockog.
Ruski glavni istražitelj Vladimir Solovjev je po završetku istrage 2011. izjavio kako nema nikakvih uvjerljivih dokaza da su Lenjin ili Sverdlov izdali zapovijed. Međutim, prema zapadnim povjesničarima, to proturječi njihovoj arhivskoj građi iz tog vremena, jer istražni sudac u Ekaterinburgu 1918. godine je, navodno, vidio “potpisane telegrafske upute Sverdlova kojima je naredio da se ubije carska obitelj”.
Naravno, tih potpisanih telegrafskih uputa nema, dok sva postojeća arhiva dokazuje suprotno. Prema svjedočenju tri telegrafska operatora u pošti u Ekaterinburgu, Lenjin je u izravnom razgovoru s Berezinom naredio “da se poštede životi i zaštiti cijela kraljevsku obitelj i spriječi bilo kakvo nasilje protiv njih”. No, školski program i povijesni udžbenici koje su u Rusiji financirali i nametnuli Soros i Čubais kažu drugačije i generacije su odgajane tako da se kasnije lakše unese razdor u ruskom društvu, koje je jednim dijelom sklono sovjetskom nasljeđu, dok je među jednim dijelom populacije prisutna nostalgija za Ruskim Carstvom. Nakon svega su iz Rusije protjerani i nevladine udruge i razni zapadni emisari i ova je priča završena.
Sada je možda malo jasnije zašto je toliko važno imati nadzor nad obrazovnim sustavom, koji ne samo da proizvodi povijest, nego je proizvodi tako da koči bilo kakvu mogućnost jedinstva među narodima, ali i unutar iste nacije, za koju su opet zadužene nevladine udruge kojima je jedini cilj unošenje razdora, atomiziranje i kanaliziranje otpora u željenom smjeru. Kojem? Kako je tema preduga, najbolje je opisuje karikatura u dnu članka.
Dio sredstava za udruga kojima je cilj promicanje civilnog društva: Zaklada civilno društvo
43 komentara
kralj, tito i ante su bili masoni. trebalo je stoku sitnog zuba natjerati na nož
Tako je, komunisti su pobili ono najvrjednije u ruskome narodu. I dan danas vladaju Rusijom(jevrejski oligarsi) i pljačkaju njene resurse. Putin je njihov igrač. Godine 1999. Jejljcin ga je postavio za premijera iako nitko u Rusiji nije čuo za Putina. Dakle nije ga ruski narod izabrao i jasno je čije interese Putin zastupa. Doći će dan kada će ruski narod preuzeti kontrolu nad Rusijom. Smrt cionističkim oligarsim a, zivjela RUSIJA
nisu pobili ništa najvrednije. to jest, nije bilo ničeg zaista ni vrijednog u rušećoj monarhiji.
***Kome se pišu ovi članci, kad oni ne idu dalje od naslova. Pa svi ste na plaći Washingtona???. Takve je Putin sve potjero iz zemlje.***. Zato njemu ide, a mi se koljemo.Anarho: Stvarno Laki, razumijem frustraciju ali molim bez vrijedjanja. Trolovi su oduvijek prisutni na portalu i ne treba da nasjedamo na provokacije.Baš tako. Upravo je nevjerojatno kako neki komentatori inzistiraju na onome na što je autor ovog odličnog članka i upozoravao – širenju opasnih poluistina!
@Laki T.- Eto sam ja pročitao cijeli članak, ne samo naslov, nisam se ni na slike fokusirao, pa mi svejedno nije sve jasno. No, moguće da je do mene.
Kako se ovaj članak može primijeniti kod nas? Nisu li nas 45god. u školama (koje sigurno nisu bile u rukama stranaca) učili bratstvu pa se svejedno 90ih nacionalizam povampirio. Kako to da je sav taj, obrazovni, trud bio jalov i otišao u vjetar? Ili smo mi gori od drugih pa nas se na prima ništa dobro ili su Rusi bolji pa se lakše suočavaju sa svojom prošlošću?
I na kraju, možemo li biti sigurni da će Putinov pravac ostati u Rusiji i poslije njega? Hoće li možda doći neki novi ljudi koji će zemlju htjeti usmjeriti u drugom pravcu, nevažno boljem ili lošijem, koji će i “putinizam” otjerati u povijest?
P.S. Pokušaj zadržati neki nivo. Npr bez “stoka glupa” ili “mrš”, to nije tvoj nivo. Barem do sada nije bio.
L.P.
Povijest pokazuje da su moguca oba smjera. Ako drustvo krene nizbrdo, kao sto je slucaj sa balkanskim narodima uslijediti ce drustveni kolaps odnosno slom drustva. Ako drustvo pak izabere zdravi put, drustvo odnosno zajednica ce prosperirati.
U nacelu, nebitno je sto ce biti nakon Putina i hoce li se nastaviti politicka renesansa u Rusiji. Postoje drustvene zakonitosti koje to odredjuju.
Ne moze se generalno reci je li ulozeni trud u obrazovamje bio jalov. Za malobrojne nije, ali za vecinu svakako jest.
Ali tako oduvijek stoje stvari. Tijekom skolovanja je svatko od nas upoznao nekoga cije je pogled otkrivao interes za razumijevanje stvari, kao i preostalu vecinu koja nije imala taj sjaj u ocima.
Danas, kada zivimo u drustvu koje ne sijaji, znamo barem koliko vrijedimo.
Onima koji sumnjaju u moje tvrdnje uputio bih jednostavno pitanje: Mislite li, da bi se ikada u hrvatskoj okupilo toliko ljudi kao danas u centru Zagreba, da se u domovinu vratio glavom i bradom Nikola Tesla?
Jednostavno je Pire…svako stado treba čobana! 90tih su nas poveli,po meni, losi ljudi i lose smo i radili;i sada nas vode losi ljudi,vode nas od 90tih losi ljudi koji ne znaju ljudovati vec sve krkan do krkana na vlasti ali narod se malo opametio pa odvaja vlast od sebe. Rusija je bas niz brdo krenula,e onda je dosao Putin i okrenuo uz brdo,narod vidi da je dobro tim putem i ide za njim….
Dobro, neka je tako. Reci mi zasto ovce u Srbiji skacu sa litice kad vide da to nije dobro? Ili one u Bosni , isto u Hrvatskoj? Mozda zato sto nisu narod nego ovce? Uklopi mi tu pricu nekako sa cobanom i ovcama, nisam u stanju nikako to da shvatim.
M briga mene što je u tvojoj glavi, nego se ovdje prije moglo komunicirati s komunistima, vjernicima, muslimanima, pravoslavnim katolicima, patriotima , zdravim domoljubima, ali ne šovinistima, ti si bolesnik, što se vidi na tvom blogu. kao da si zakupio ovdje prostor da širiš svoje bolesne ideje. ako plaćaš vlasniku, razumijem, ako ne onda bi te trebalo, iako sam protiv baniranja komentatora, poterat na tvoj blog, pa tamo raspravljaj s umobolnicima ko što si sam.
Odlican film ”Suncanica” t.e. Solnecniji udar, rez. N. Mihakova opisuje, tek deo navedenog u tekstu. Moja preporuka za film.
Koliko sam skuzio tema je trebla biti obrazovanje ali se autor clanka malo pogubio. Lepa brena je to lijepo objasnila. Za skolu je onaj koji nije nizasta drugo. Obrazovanje se svodi na indoktrinaciju a ne prosvjecivanje. Sukob o kojem autor pokusava pisati svodi se na borbu mocnih skupina koji pokusavaju nametnuti svoju istinu kroz obrazovni sustav i stvoriti gradjanina po svojoj mjeri. Onako usput, lenjin je osobno naredio pogubljenje carske obitelji i to je istina koju putinovi povjesnicari pokusavaju zanijekati iz politickih razloga. Ali koga briga za istinu.
Nije se pogubio ,jasan je i detaljan.Možda nisi kao i ovi gore sem slika i reklame za torbicu ništa pročitao.Vrati se na ovih 17 istorijskih činjenica pa onda osporavaj.Ovako ispadaš neuk i krajnje inoktriniran od ekipice koju je Putin za razliku od nas pomeo i otjerao poput džukela što oni i jesu.
Ono što je autor zaboravio napisati, možda zato što bi opet bila digresija. Istraga je vođena zbog toga da se zna jesu li Romanove pogubili po presudi, pa da se pokrene proces sudske rehabilitacije, tko ih je ubio i po čijoj naredbi. Istraga vođena od 1993. do 2011. nije pronašla ništa što upućuje na Vrhovni Sovjet da je izdao naredbu i ono što se utvrdilo je da je regionalni Sovjet Urala prvo pogubio Romanove, a onda obavijestio Lenjina i ostale. No, forsirajući priču kroz obrazovni sustav se stvara mržnja između različitih društvenih skupina, koje se onda okrenu jedna protiv druge. To je ključ, ne Lenjin i Romanovi. Usput, @ ZAX Solovjev nije “Putinov povijesničar”, nego stari sudac i povjesničar koji je istragu počeo voditi 1993. – Соловьёв, Владимир Николаевич , a ne ovaj novinar što danas pravi intervjue.
Hvala kolegama Tadmuru i Lakiju što kao i obično služe kao glas razuma.
Hajdemo reci hipotetski da je Lenjin naredio da se pogubi carska porodica, sta bi se dogodilo da su ona tri jadna telegrafista koji su svedocili u korist Lenjina svedocili kontra? Bili bi pogubljeni i oni i njihove porodice. Na kraju krajeva, sta bi istorija rekla o ubici cara, njegove zene i njihovo petoro dece? Niko ne bi imao ni jedne lepe reci. To sto ne postoji zapisana naredba o njihovom smaknucu ne znaci nista. Kao sto sam i ranije govorio, postoji pisana istorija, koja i ne mora biti tacna. Lep primer je bas iz skorih dogadjanja, dok je Tudjman sve zapisivao i vodio evidenciju, Milosevic je bio daleko mudriji pa je usmeno izdavao naredjenja i vodio tajne razgovore. Da je kojim slucajem ostao ziv, zavrsio bi u zatvoru dok je Slobi iako je umro u bajbokani, bilo sve gotovo nedokazivo. A Mesic uziva sve benficije i slavu iako je za dela koja je pocinio, i u SFRJ a i u Hrvatskoj kada je predao tajna dokumenta Haagu, zasluzio pocast u vidu kravate koja se vezuje sa suprotne strane. Iz daljnjeg teksta autora se da zakljuciti samo jedno-nije bilo nikakvog narodnog ustanka u Rusiji nego je sve organizovano iz druge drzave, i to Engleske. E sad ko je to ponaosob organizovao i koje tajne grupe je druga prica.
Aaaa, Lepa Brena.Pojam za misaone aktivnosti.
‘bem ti referencu..
Kada ju budes ponovo potegao provjerite da izjava “nije nizasta drugo” moze da se strpa pod negaciju negacije .
BTW. Na sta se svelo danasnje obrazovanje , bolje je ne pokretati temu. Za to nisu krivi komunisti vec neki drugi. A da su DOBRO odradilli posao (ti drugi) vidi se po ovim sadasnjim skolarcima ciji je IQ na nivo sobne temperature (sto ‘no napisa jedan portalovac ovde).
Bilo bi lijepo i posteno da ti zapadnjaci pisu istoriju za ruse ali bas onako kako su je ljigavo krojili na stetu samih rusa.
Da li je lenjin naredio ubistvo Romanovih ili se neko drugi mozda svetio za sve ono sto je Nikolaj cinio tim drugima , tesko da ce se ikada saznati.
Komunizam i socijalizam su lijepo zamisljeni ali je sve propalo kada su komunisti skontali da burzuji imaju svo vrijeme ovog svijeta, novac i one potkupljive ljigavce koji za taj novac mogu odraditi sve prljavstine a komunisti imali samo gole goozice . U toj nada sve ravnopravnoj borbi komunisti su se pogubili jer nisu znali kako da to rijese i krenuli su da rade isto sto i Nikolaj kada je osjetio da gubi moc.
Nikada nisam bio komunista a ni vjernik. Protekli rat koji je bio vezan za sukob religija, komunista i kapitalista se slomio preko mojih ledja pa sada osjetim sve ove vremenske promjene uredno.
I ono najvaznije u svemu ovome – nisam upucen u politiku a ovih par recenica sto napisah je samo razmisljanje jednog matorca koji obozava Ruse, Vijetnamce sada Sirijce i Hute. Ko se jos jeca indijanaca po rezervatima , Maja, Inka… – njih su demokratisali jos poodavno.
Sta je za njih zajednicko znate bolje od mene.
Udavih?
Pa zato sluzi onaj matematicki simbol desno 😉
Iz ovoga a i iz povjesnih iskustava, gdije god su mutna posla tu su Britanci glavni igraci, njima je u genetskom kodu zapisano da nemogu nista odraditi casno i posteno. U danasnjem Daily Mail pisu o Romanovima i Lenjinu sa svojih stajalista.
No tu i jedan manji clanak koji govori o skroj extradikciji Julijana Assange iz Ecuadorske Ambasade da ga Britanci konacno mogu uhapsiti i izruciti amerikenjcima, pokvarenjaci nikada ne odustaju, imperijalizm su izgradili na pokvarenim prljavim igrame i izvrtanja cinjenica.
Nece jos dugo, za desetljece dva ce ih unistiti imigranti isto kao i Francuze. Urusit ce se kao kula od karata
“Prvo skoci pa onda kazi hop.” BREXIT je uglavnom zato da se izmaknu utijecaju EU pravosudja i Ljudskih prava te da koriste svoje staro Anglosaxonsko pravo, koje se ne temelji na Rimskom pravu, I drugacije je za Lordove i plavu krv, a drugacije za kmetove i obican puk.
Rusija je Misterija!
Marti Misterija.
Ne postoji savršena ideologija.
Ne postoji ideologija koja nema bar nešto pozitivno.
Putin ovo odlično zna i koristi najbolje iz svih ideologija-društvenih uređenja, to je osnovni razlog zašto Rusija napreduje. Mnogi kažu “lako je njemu pored takvih prirodnih resursa”. Ja kažem: “Rusija ih je imala i pre Putina, ima ih i Venecuela”…
Četnici, ustaše, partizani, liberali… – niz je beskonačan. Karikatura gore savršeno opisuje debilizam naroda. Postoji interes naroda i interes elite i sve dok narod ne bude u stanju da definiše svoj interes elita će moći da radi šta hoće. Kolika je to ironija najbolje odslikava to što je Putinu bilo lakše da ekonomski podigne zemlju nego da spreči cepanje društva po raznim osnovama.
@shumadinac:
To,”bar nesto pozitivno” je najpozitivnije u ideologijama?
evo, kada smo vec kod obrazovanja, stranih placenika, fasizma i sl., poznati hrvatski prof. filozofije pojasnjava njemackoj javnosti kako su Hrvati fasisti: https://www.focus.de/sport/fussball/wm-2018/kroatien-nach-wm-finale-faschistische-parolen-in-zagreb-experte-warnt-vor-rechtsnationalen-tendenzen_id_9266791.html
Zanimljivo je jedino kako u takvom fasistickom, rasistickom, desnicarskom, nazadnom (nastavi niz) drustvu on normalno zivi i djeluje protiv vlastite drzave
Svakog ko ne voli drzavu u kojoj zivi i radi protiv nje treba izjuriti iz iste i oduzeti mu drzavljanstvo a tako i imovinu. Prethodno mu dati rok od godinu dana da si pronadje novu otadzbinu. Nema druge.
Stavke pod brojem 2 I 3 su problematicne jer je Rusija objavila mobilizaciju tog dana kada je Bec poslao ultimatum Srbiji I zvanicno usla u rat pre Francuske I Britanije .. Istorijski deo je nivo teorije zavere ” cia,bia,masoni…UK uvukla Rusiju u rat pa izbacila”… Dajete Britancima na vaznosti koju nisu imali. Rusija ( sa polu feudalnoim uredjenjem ) je imala 1000 unutrasnjih problema I bila na rubu pucanja te je ulazak u rat bio velika kocka za Romanove jer se u ratu narod ujedinjuje protiv neprijatelja I ne razmislja da zbog bede menja vlast. Usli su u rat da sprece pobunu-revoluciju. Na istocnom frontu je Rusija imala duplo vece snage od neprijatelja ali im je ratna sreca okrenula ledja I pretrpeli su niz katastrofalnih poraza koji su bili okidac za pobunu. Jel su I to Britanci namestili? Da ih je ratna sreca posluzila verovatno bi Carstvo opstalo
P.S. lenta je Georgijevska I nemojte se brukati Djordje-Juraj izletima. Sigurno za orden kralja Dzordza ne bi pisali Djoletov-Juricin tim bolje sto su Georgije I Juraj medju najcescim imenima u Rusiji a medjusobno veze nemaju
Gdje nam je to drug Zlatan da nam koju pametnu prospe i kaze koliko je pametniji od drugih!? Druze Zlatane, de molim te prosvijetli nas kojom pametnom. I usput obaspi nas kojom uvredom, onako kako ti to znas i umijes 😀
Zlatan je u WC-u od muke.
I na to se svodi tvoj diskurs, pozivanje drugih komentara kad već nemaš sam svoj komentar?
U tekstu se spominje Rusija, pa se pitam vrijedi li isti poucak i na Balkanu? Konkretno, je li uvodjenje vjeronauka u hrvatske skole zaista izraz teznje hrvatskoga naroda ocuvanju vjerske bastine ili je to samo perfidna igra stranog entiteta, u ovom slucaju Vatikana, kojemu je cilj ideoloski otupiti misaoni potencijal jednog naroda, ubiruci pritom i veliku financijsku korist?
Drugim rjecima mozemo li Vatikan smatrati nekom vrstom meke verzije NATO pakta? Ne pucaju, ali upravljaju svim relevantnim sferama drustvenog zivota.
Navodim primjer Hrvatske samo zato jer mi je poznat, ali isti princip bi se mogao/morao primijeniti i na sve ostale balkanske entitete u kojima se utjecaj stranih centara moci ogleda i kroz usmjeravanje skolskog kurikuluma.
Možeš pogledati primjer Amerike. Šezdesetih godina tamo je krenula seksualna revolucija, narkomani i hipici su došli na svoje, a feminizam se maknuo od svojih prvotnih postulata “ženske nadmoći” i okrenuo se pretvaranju žena u muškarce, te je s vremenom sve to degeneriralo u postmodernističko ludilo. Kao odgovor na sve to, sedamdesetih godina je se “probudila” (točnije, probudila ih je CIA i raznorazni instituti i think-tankovi) tzv. konzervativna Amerika koja želi očuvati svoje tradicionalne vrijednosti, pojavili su se novi religiozni pokreti poput tzv. “nanovo rođenih” kršćana, te su se kasnije ukazali tzv. teleevangelisti (mahom ološ koji je sudjelovao u kriminalnim radnjama po Srednjoj i Južnoj Americi, poput afere Iran-Contra ili dovođenja čileanskog diktatora Pinocheta na vlast). Rezultat svega toga je da u Americi imamo vojsku zombija koja je na mig svojih upravljača za njihove interese spremna ići ginuti u ratovima po bijelom svijetu.
Ovaj recept je primijenjen i na Balkanu i što se Hrvatske tiče, čini se da je uspješan. Prvo je krenulo sa nevladinim udrugama, gay paradama i liberalnim kulturnim maršom kroz institucije, a onda je kao odgovor došla tzv. konzervativna revolucija i to preko udruga poput Vigilare, Centra za obnovu kulture, U ime obitelji, koje su na papiru katoličke, a zapravo se financiraju od istih lobija kao i američki pokreti protestantske provenijencije (tim lobijima je nakon nekog vremena postalo jasno da u jednoj sredini poput Hrvatske u kojoj je katoličanstvo čvrsto ukorijenjeno, neće puno postići djelovanjem vjerskih zajednica kao što su Jehovini svjedoci ili Mormoni, pa su se okrenuli sabotaži iznutra). Kao rezultat, danas na čelu Hrvatske imamo namjesnicu Trilateralne komisije iz čijih usta možemo čuti klasičnu imperijalističku retoriku (npr. da se Hrvatska danas brani u Afganistanu), a da se rijetki bune protiv toga.
Da su “lijeve” i “desne” udruge samo dvije strane jednog te istog pokvarenog liberalnog novčića, najbolje svjedoči primjer brata i sestre Luke i Matee Popov. Luka Popov je član udruge i zaklade Vigilare, koja na papiru zastupa katolički svjetonazor, a zapravo je ogranak kulta nastalog šezdesetih godina u Brazilu (Društvo za zaštitu tradicije, obitelji i privatnog vlasništva) koji je branio interese tamošnje zemljoposjedničke oligarhije, a danas zastupa propalo europsko plemstvo koje je tijekom raznih revolucija izgubilo svoje privilegije. Iako se predstavljaju kao konzervativci, zapravo su liberalčine da im nema ravnih. Sam Popov je valjda jedan od najvećih obožavatelja i odvjetnika libertarijanskih i neoliberalnih ispirača mozgova poput Murraya Rothbarda, Friedricha Hayeka i Miltona Friedmana. S druge strane, njegova rođena sestra Matea Popov je deklarira lezbijka i bila je jedna od istaknutijih članica udruge Zagreb Pride (ona je bila jedna od organizatorica onog masovnog ljubljenja ispred zagrebačke katedrale). Dakle, te “lijeve” i “desne” udruge nisu povezane samo preko lobija koji ih financiraju, nego čak i rodbinski.
Što se tiče uloge Vatikana, nisam siguran koliko je on značajan kao faktor u cijeloj priči. Znam da je jedan od Rockefellera rekao kako im Katolička crkva nakon Drugog vatikanskog sabora ne može biti saveznik. A ovi veliki vjernici iz tradicionalističkih udruga upravo najviše grme protiv Drugog vatikanskog sabora, čak su se uspjeli izboriti da se u jednoj crkvi misa održava prema starom latinskom obredu, jer im ova “nova” koja je uvedena upravo na Drugom vatikanskom saboru, nije dovoljno dobra. Konfesionalnom vjeronauku u obliku kakav je danas, svakako nije mjesto u školama, ali bi dobro došla neka vrsta religijske kulture gdje bi se mogle upoznati najbolje religijske prakse kroz povijest koje su izravno ili neizravno oblikovale kulturu ovog podneblja (npr. od jubileja u starom Egiptu i Mezopotamiji, pa sve do socijalnog nauka Katoličke crkve).
Ne mislim da je Amerika puna naroda koji jedva čeka da počne ratovati.
Da nema doseljenika iz srednje i južne Amerike kojima uvjetuju odsluživanje vojske za dobivanje državljanstva imali bi veliki problem sa popunom svoje vojske.
Duboka si voda Megido.
@Har Megiddo- Vrlo dobro. Osim što si, po mom mišljenju, malo precijenio crkvu i religiju u Hrvata. Kod nas se sve svodi na formu. Svi se kunu u vjeru ali poslije mise guraju po svom. Jako je malo ljudi koji su iskreno religiozni. Za njih se obično javno ni ne zna, oni se ne eksponiraju, a ako netko zna nešto o njima onda ih iza leđa ismijava. Nikakve duhovne obnove nije bilo niti će biti. Naša je nova vjera kapitalizam, simbol novac a hram trgovinski centar.
Piretis propustio si pratiti Hrvatsku nogometnu reprezentaciju:
Ovo je Ante Rebić objavio na svom Instagramu:
“Biti kršćanski sportaš ne znači moliti se da tvoj tim pobjedi. Bog ne daje prednost u sportu onima koji se mole nad onima koji se ne mole. Biti kršćanski sportaš znači natjecati se za Krista tako da uvijek daješ svoj maksimum za Njega i da, bez obzira na to pobjeđuješ li ili gubiš, uvijek zahvaljuješ Njemu na prigodi za igru. To znači dati svu slavu Bogu bez obzira na ishode, jer vjeruješ njegovom planu za svoj život.” (Stephen Curry)
@Piretis, potpuno si u pravu. Jako malo ljudi u Hrvatskoj uistinu poznaje i prakticira svoju vjeru. Ali zato ona velikoj većini služi kao identitetska odrednica na temelju koje se mogu mobilizirati i okupiti za borbu protiv “komunjara”, “bezbožnika”, “srbočetnika”, ili koga si već odaberu (točnije, koga im netko odabere) za neprijatelja. A to je upravo idealno za razne beskrupulozne manipulatore koji na tu kartu igraju kako u Americi, tako i kod nas. Jer kako bi nekom iskrenom vjerniku npr. udruga Vigilare mogla prodati priču kako je ljudožderska ideologija slobodnog tržišta u potpunosti kompatibilna sa crkvenim naukom, kada ovaj zna da je jedina situacija kad je Isus uistinu pobjesnio, jest upravo kad je najurio trgovce iz hrama?! Ali zato može vrlo lako prodati nekome tko ne zna ili ne mari za tu crticu iz evanđelja, ali se zato busa u svoja vjernička prsa.
Što se tiče same Crkve u Hrvatskoj, tj. njezinog rukovodstva, može se reći da se oni ponašaju prilično oportunistički i kalkulantski. Oni su vrlo dobro svjesni da je npr. udruga Vigilare ogranak brazilskog kulta kojeg je tamošnja biskupska konferencija osudila još 80-tih godina prošlog stoljeća. Kad sam svojedobno jednom medijski eksponiranom svećeniku (koji je jednom prilikom kritizirao Vigilare) na njegovom fejsbuk zidu ukazao na tu činjenicu, lik mi je mrtav ladan odgovorio, jeste, u pravu si, ali nije još sazrijelo vrijeme da se to otvoreno javno kaže. Znači, šutjet će sve dok im ovi budu od koristi, a kad više ne budu, onda će ih se pokušati riješiti. Nimalo ne sumnjam da će se ovo sađenje tikava s vragom Crkvi kad-tad obiti o glavu, kao što im se danas obija npr. međugorski fenomen (o tome bih tek mogao napisati roman, pa je bolje da i ne počinjem).
Problem je u tome da se rezultati ideološke alternative koju nudi moderna konzumeristička ideologija vidi u stanju naroda i sastavu nogometnih reprezentacija Zapadne Europe.
Ili možemo svakodnevnim jezikom reći:
Možda kršćanska tradicija nije savršena ali vidite li kakva je alternativa?
Ne podrzavam veronauk u skoli ali reci mi sta je predstavljao marksizam u skoli do 1990-tih? Zar to nije isto bio veronauk?
Komunisti su negativna selekcija društva! Jedino kineski komunisti imaju toliko soli u glavi da dopuštaju pametnima da rade barem u gospodarstvu to jest. Zato je to jedina uspešna komunistička zemlja.
Babiću, kreneš dobro a onda počneš pravdati one koji su radili za tamu. Nebitno je tko je u Rusiji što radio kad su svi radili za tamu, onda, prije toga i sada. Ovaj Solovljev je radio za iste kao i Worenova komisija i ona za CMXI kojoj je na čelu bio Kisiniđeri.
Sve se i uvijek samo svodi na raspodjelu love, koja onda daje i moć. To je suština svega, sve ostalo su nijanse.
Što se tiče komentara o raspadu SFRJ, daju se zaključiti neke stvari:
1. Ljudi u lijepoj našoj su u velikoj većini nasjeli na priče o trostrukim i peterostrukim primanjima koja će svi imati nakon osamostaljenja, jer sad kao 35% hrvatskog novca ide u Beograd, a kad se to razriješi minimalna plaća će biti 3.000 DEM. To je pisalo na hdz plakatima za prve izbore, i većina ovaca je glasovala zbog toga, fućkalo im se za ostalo. da si im rekao da će naon ‘samostalnosti’ imati dvostruko trostruko niži standard (kao što i imaju) hdz bi dobio 0,1% glasova. Dakle lova je uvijek pokretački nagon.
2. Izbori i cijela priča su bili vrlo detaljno organizirani izvana, i u svemu se s današnje pozicije može prepoznati američka ruka, od organiziranosti, do metoda, do dizajna spotova i vijesti na htv-u i sl. U što je uložena velika lova, koja se kasnije naplatila debelo.
3. Prijašnja vlast je lagano istrulila iznutra zbog koruptivnog utjecaja novca kojeg su im nudili podrivači, i kad je generacija tvrdih komunista iz rata otišla slom je bio neminovan. Ako nema čvrste vjere, igra samo i uvijek novac.
4. 98% stanovništva bilo koje države su ovce i mogu biti izmanipulirane da idu u bilo kojem smjeru, od tvdog ustašluka do podržavanja gay parada. potrebno je samo dovoljno izloženosti kontroliranim medijima. Ovce će uvijek poslušati naredbu, ili ići za travom zelenom.
5. Ovcama treba pravičan i strog pastir, to je najveća sreća kojoj se mogu nadati.
Dakle, bilo koje društveno uređenje mora u osnovi imati čvrstu ruku i osjećaj za minimum pravde kod raspodjele novca. I to je formula uspjeha. Pakovanje je sasvim nebitno, mada će ovce više ili manje blejati za jednim ili drugim, ali to ne treba shvaćati ozbiljno.
pazi ovo: ”
7. Odbor “menjševika” u St. Petersburgu, pod pritiskom privremene vlade, potpisuje dekret N°1 koji je uveo demokratski izbor časnika i podređenost vojnika komitetima. Tako je peta kolona tadašnje prozapadne elite uništila rusku vojsku.”
taktika ali vrijedi se zamisliti opcenito.