Kriteriji, načela, zakoni, pravda

Stalno se pozivamo na gore navedene riječi, znamo šta one znače, ali stalno smo i svjedoci njihovog nepoštovanja i različitih tumačenja njihovog značenja.

Doslovno svakodnevno svjedočimo kršenju zakona, nepoštovanju načela, pravde i kriterija, kako u svojoj neposrednoj blizini tako i šire, u cijelom svijetu. Propisanih ili nepisanih a postojećih zakona i pravila se ne drže pojedinci, firme, udruge, institucije, a na kraju i same države. Ili su one ne početku?

Evo, gledam samo najnoviji primjer kako se ponašaju države. Sve one imaju svoje zakone, norme, običaje, koji su javni i u svijetu poznati. Ali imaju i ponašanje koje se ne uklapa u te okvire. Ako pogledamo, na primjer, zbivanja u Srbiji u vezi s aktualnim demonstracijama, i tu ćemo vidjeti jasnu sliku onoga o čemu pišem. Svi će se, i u Srbiji i u svijetu, lako složiti oko toga da su prosvjedi legalan čin, da je pravo građana izraziti svoj stav tim putem, da je to ljudsko pravo, i tako daje, ali će onda uslijediti ono poznato „ali“. I odatle dalje ide tumačenje tih prava kako kome odgovara. Oni koji su na vlasti u Srbiji će imati jedno tumačenje, opozicija drugo. Nekada će radnici imati jedno mišljenje, nezaposleni drugo; nekada mladi jedno, stari drugo i tako dalje.

Ali i izvan zemlje u kojoj su prosvjedi, u ovom slučaju to je Srbija, nakon onog „ali“, mogu biti sasvim različiti stavovi od onih u Srbiji. Obično neka zemlja gleda stanje u vlastitom dvorištu pa se u skladu s tim ponaša. Tako će zemlje sa sličnim problemima imati slične stavove o nekim pitanjima. Recimo, držimo se opet Srbije, za očekivati je da će Španjolska, koja ima problema s mogućim odvajanjem Katalonije, ali i još nekih dijelova zemlje, imati više razumijevanja za stav Srbije u vezi s Kosovom, dok će zemlje koje imaju monolitnu nacionalnu strukturu stanovništva imati razumijevanja i za težnje Kosova da bude samostalno.

Ipak, nije uvijek sve ni onako kako bi se bar nekako moglo razumjeti i opravdati ponašanje nekih zemalja. Neke, posebno one koje se smatraju jačima, koje smatraju da bi trebale imati više prava od drugih, slabijih, imaju različite kriterije za isto ponašanje u svojoj zemlji i u drugim zemljama. Ili imaju različite kriterije za ponašanje u jednoj stranoj zemlji i u drugoj. Tako nas ne treba začuditi ako čujemo da, recimo, neki američki zvaničnici osude prosvjede u Srbiji zbog njihove brutalnosti, mada brutalnosti ne nedostaje i na prosvjedima koji se u isto vrijeme održavaju u Americi, ali kod sebe ih ne osuđuju, nego, naprotiv, opravdavaju i podržavaju. Ili da podrže vlast i njeno pravo i obvezu da štiti državu od nasilja, a u isto vrijeme u Americi podržavaju prosvjede koji imaju i elemente nasilja. Sve to ne bi bilo iznenađujuće, jer se dešavalo već bezbroj puta u svijetu. Na jednoj strani se silom svrgavaju demokratski izabrane vlade, a na drugoj se optužuje neka država za miješanje u unutrašnje stvari ako samo pokuša trgovati s određenom zemljom. U jednoj se državi podržava notorni diktator, dok se u drugoj diktatorom proglašava onaj ko je na legalnim, priznatim izborima i od UN-a, dobio dvije trećine glasova birača.

Da, zakoni i razna pravila postoje svuda u svijetu. Oni su, uglavnom, prihvatljivi za većinu ljudi na koje se odnose, ali je problem u tome što se često zaobilaze ili pogrešno tumače. I što sebi pravo tumačenja prisvajaju jači, koristeći se svojom snagom, a ne argumentima.