Masovni protesti u Pakistanu protiv „uvezene“ vlade

i mislim da je jeftinije obzirom da jedan dan ratovanja kosta 20 mill dolara

Tako su i Milošević, Tuđman i Kurčan dobivali američku plaću od po 50,000$ mjesečno da razviju YU.

Ne razviju nego RAZBIJU.

Novi? Pa to uspjesno rade barem 70g od latinske amerike, bliskog istoka, eu…

“Novi oblik”? Žao mi je ako ću te ovime razočarati, ali novac se, još prije ideje štampanja, u iste svrhe, kovao. Informacija ti je u zakašnjenju od samo nekoliko milenija. 🙂

Većinu vremena kada se novac kovao, bilo je dovoljno skratiti vladara za glavu.
Uostalom, u ta vremena, vladar/ kralj je bio predstavnik zemlje i prvi je jahao na konju u rat.
U takvom ratu, i vladar i narod bi ili dobili jedan i drugi, ili izgubili jedan i drugi.

Vaš upis bi se možda mogao odnositi na potkupljive Grke.
A koje su potkupili Perzijanci.
Međutim, ti baš nisu bili blizu kovačnica novca.
Srebro za sve, od Grčke do Egipta je dolazilo sa Balkana.

Ukratko, nije prije postojalo razdoblje u povijesti, u kojem oni na vlasti rade protiv vlastitog naroda.
Pa je pitanje…što je sa narodom?

Dobro, ajmo onda redom:

– “Većinu vremena kada se novac kovao, bilo je dovoljno skratiti vladara za glavu.”

Ovisno o tome što mislimo pod pojmom “vladar”. Vladari nisu bili samo kraljevi, carevi, pape, itd. U srednjem vijeku, npr. neki feudalci su bili moćniji od kraljeva, imali svoju vojsku i policiju, kovali su novac… Skidanje glava je ponekad i moglo funkcionirati a ponekad je, kao u mitologiji, iz jedne odsječene glave znalo narasti više njih. No dobro, sve ovo je manje relevantno (napisano samo zato što će poslije biti dopunjeno primjerima it “domaće” povijesti), riskira se previše udaljavanje od teme, idemo dalje.

– “Uostalom, u ta vremena, vladar/ kralj je bio predstavnik zemlje i prvi je jahao na konju u rat.”

Da, npr. Richard Lavljeg Srca. Ali John Bez Zemlje je znao ostajati na svom mjestu, i hm…, no dobro, iako je sad legenda o Robinu Hoodu raprezentativna, ima li drugih primjera? Nešto bliži primjer iz povijesti/istorije ovdjeprisutne braće Srba? 🙂 Sultan Murat koji se ostao izležavati daleko od linije sukoba u vrijeme kosovskog boja, npr (altroché na konju)? 🙂 Ili Cortés koji je obavljao prljav posao dok se castilianski kralj izležavao u svom dvorcu s druge strane planete? Što ovim želim reći? Nemojmo generalizirati. Bilo je slučajeva i slučajeva, ne možemo izvući neko univerzalno pravilo. Ne možemo čak ni izvesti zaključak da je vladar *trebao* ići u boj. U slučaju Cortesa, vidimo i da nije bilo potrebe.

– “U takvom ratu, i vladar i narod bi ili dobili jedan i drugi, ili izgubili jedan i drugi.”

Pa ne znam baš. Neka me izvine brća Srbi, ali zašto su mnogi od Srba u kosovskom boju ratovali na turskoj strani? Nije da je svima tiranija tadašnje srpske vlasti bila mila. Bilo je i onih koji su – i ne možemo im zamjeriti – mislili da bi imalo smisla tražiti alternativu. Ovdje naravno mislim i na srpske velikaše (i u prvom redu na njih, i zato sam u početku naveo primjer moćnih feudalaca i velikaša), koji su bili živi primjer korumpiranih zvaničnika (moćnih katkada i kao sam formalni vladar ili više, da opet ponovim). To što je i oko te bitke poslije ispjevana mitologija, koja nema baš mnogo dodirnih točaka sa realnošću, je opet stvar za sebe. Ili zašto su mnogi od Grka pod zidinama Konstantinopola, išli protiv svog vladara i svog naroda? Hoću reći odnos vladar:narod kao 1:1 nema nekog smisla. Pa uzmite sebe za primjer. Bi li ratovali u obranu Hrvatske pod ovom vlašću danas? Mislim da bi ratovali samo u slučaju da Hrvatsku napada neko gori ili možda približno jednak ovoj garnituri sada (pokušajte ih predočiti: Milanović, Plenković, Beroš,… Bi li išli u bilo koji rat koji njih ostavlja na vlasti?). U drugom slučaju, mislim da bi sjeli na balkon ili pred televizor i otčepili šampanjac. Varam li se što mislim tako? E sad, pokušajmo sličnu stvar prenijeti u pred-novčanično vrijeme. Bi li se nešto promijenilo? Bogami, ako su Domagoj, Diudit i njima slični uzdigli gusarenje do nacionalne vrline (i o kojem se i dan danas pišu hvalospjevi), neka hvala, ja bih rađe stao na stranu Venecije. Ali još uvijek kružimo daleko od početne teme. Stižemo i na nju.

(nastavlja se…)

(nastavak)

– “… potkupljive Grke … potkupili Perzijanci…”

Uopće nisam mislio sa eurocentrične ni euro-bliske perspektive, a i zašto bih? Još je Sun Cu navodio važnost korumpiranja zvaničnika neprijateljskih država (ili općenito: neprijateljskih snaga). I Konfucije je gunđao na visoku korumpiranost u tedašnim kineskim državama i državicama, i navodio kako se za korupciju koristilo sve i svašta što se slalo zvaničnicima: i konje, i plesačice, itd. Znači nisu se čak ni samo materijalne vrijednosti koristile za korupciju zvaničnika susjednih država. Bilo je i drugih stvari koje su dizale….hm, koff, koffff… brutto društveni proizvod. Usput rečeno, žao mi je europejce razočarati, ali novčanice nisu nastale 1661 u Švedskoj. Već je Hamurabijev Zakon predviđao neku primitivnu verziju tipa IOY dokumenata. U Kini je, npr, nešto slično uvedeno u vrijeme dinastije Han, oko 3-4 stoljeća nakon Sun Cua, a Marco Polo je i u 13om stoljeću donio tu informaciju u Europu. E sad, da ostavimo kruženje po sporednim temama i da se vratimo na bit: Čak i ako ćemo euro-centrično gledati, nije li upravo Cortés pridobio (tko zna kako?) 🙂 vođe određenih aztečkih frakcija za borbu protiv svojih sunarodnjaka? A što su nudili Englezi da bi pridobili određene poglavice za ratove protiv drugih poglavica, čak istog naroda? Obojena stakalca, ogledala, “vatrenu vodu” (tako da ne bi bilo problema s monetarnom likvidnošću, na tečajnoj listi je tekao viski). 🙂

– “Ukratko, nije prije postojalo razdoblje u povijesti, u kojem oni na vlasti rade protiv vlastitog naroda.”

Hmmmm…postojalo je itekako. Gore spomentute aztečke ili sjevernoameričke poglavice, starokineski zvaničnici, itd, itd. Srbe preskačem da se ne bi previše uvrijedili. 🙂 Preskačem i Pavelića (koji je radio *i* protiv svog naroda), jer je ovaj živio u “novčaničnom” vremenu. Ali je ipak, kad je zbrisao iz Zagreba, ostavio kune i pokupio zlato. Uz to, naveo sam dokaze da je “novčanično” vrijeme započeo vrlo davno, a iz tih vremena je i prilično malo spisa (ako ih je i bilo) preživjelo stoljetne lomače i ratove. Zato ne vidim smisla izvlačiti onakav kategorični zaključak o ne-neprijateljstvu (elemenata) vlasti prema svom narodu i ograničavam se na “exemplum in contrarium”, koji je sa stanovišta klasične logike dovoljan da negira tvrdnju.

– “Pa je pitanje…što je sa narodom?”

Eeeee, ovo je već teško pitanje. A još teži odgovor. I izlazi iz mog domena. Naročito sada, u jedan sat poslije ponoći kad sam pred kolapsom.

onda spavaj. jutro je pametnije od veceri.

hoces reci da vec milenijumima kupuju pola parlamenta da bi dobili potreban broj glasova u ovim drzavama ,,,,aj dobro ,kako ti kazes

A gdje sam ja to napisao da se “novi oblik svrgavanja režima” odnosi na “parlamente” (naročito pred nekoliko milenija) kad govorimo o podmićivanju državnih dužnosnika?

I zašto bi se uopće ograničili na parlamente? Tema članka je samo dio jedne mnogo šire društvene patologije i nije ni u kom slučaju ograničena na parlamente. I naročito nema smisla govoriti o “novom obliku”.

To je isto kao da isti korumpirani političar koji je bio biran u skupštinu SFRJ a poslije u sabor RH (skupština i sabor su tradicionalno dva različita oblika zakonodavnog tijela, iako ova dva konkretna slučaja nisu toliko konceptualno udaljena). Ili da kažemo da ako je prije primao mito u markama a sad u eurima da je to novi oblik korupcije? Ili da umjesto kofera sa novčanicama od pred nekoliko decenija sadašnji oblik korupcije sa doznakom na račune na Kajmanskim otocima nazovemo novi oblik korupcije? U čemu je razlika? U formi?

Mislim da ovo oslikava ideju, a i ako nije, mir do neba, što se mene tiče. Ne želim da ono što je u početku bio ironični komentar izrodi sterilnu polemiku.

Pa prije 15-ak godina pakistanska vojska je izvršila državni udar, pa nitko ni da trepne.
Ah da, Pakistan nije protiv Hazarlanda.

Što? Jedino da se promijene zakoni, ne samo u Pakistanu nego i u bajnoj Europi, da parlamentarni mandat pripada stranci, a ne pojeidncu, jer je i on izabran na stranačkoj listi, a ne kao zaseban kandidat. Inače ćeš imati uvijek žetone, preletače…

To je namjerno tako uređeno.

Za koga glasaš?
Za stranku.
A oni imenuju pojedinca.
Koji radi šta hoće. Pretrčava.

Tko je tu lud?

Raspolazu nuklearnim oruzjem nije sala

Dobra analiza .Stoji . No , tvrdim da sa Khanom , nije gotovo jer on kontrolira , kljucna plemena ! Tu se slabo sta moze ucinjeti u smislu manipulacije , zapadnih sluzbi . Ovo sve je tek medjuvrijeme , uostalom , bute BRZO vidjeli ! Pozdrav !

Ima podrsku i tu jeste problem. Britanci i amerikanci guraju jedne i druge u sukob. Ako izbije gradjanski rat onda ce ukrajinska puskaranja biti obican nestasluk malih grupica ljudi.

Hmm… da, izgleda kao faza razotkrivanja trojanaca.

I Domique Strauss Khan je i Hazar i iluminat sa dna kace, pa je opet maknut u onom izmišljenom napastvovanju “sobarice” (prostitutke na zadatku) jer se oteo kontroli.
Tako i Imran Khan – čim je stao na stranu Rusije, odmah se upalio alarm za uzbunu. Kao teško podmititi političare – u cijelom svijetu ista priča. Možda je mogao kao Puljak u Splitu dati ostavku, i da se raspišu novi izbori, ako zna da ima podršku u narodu. Šugava im je vojska CIA-ina filijala, pa vidjet ćemo tko će popustiti prije – prosvjednici ili američke podguzne muhe.

Kan je krenuo putem Orbana i Dodika.
A ta pojava je ono sto zabrinjava one koji sami sebe nazivaju Medjunarodna Zajednica. Pogledaj koliko se vazala koje su doveli na vlast opire uvodjenju sankcija Rusiji.