Iransko ministarstvo vanjskih poslova u ponedjeljak je reagiralo na dogovor o zajedničkoj sigurnosti koji su u petak u muslimanskom svetom gradu potpisali čelnici Saudijske Arabije, Pakistana i Turske. Glasnogovornik iranske diplomacije Esmail Baghaei kazao je kako Teheran ne vidi razlog za zabrinutost da je novi pakt uperen protiv Irana.
Baghaei je istaknuo kako pakt pokazuje “promjenu percepcije” prema Sjedinjenim Državama te pomak u regionalnom pristupu sigurnosti. Prema njegovim riječima, sporazum odražava veće oslanjanje na vlastite sposobnosti država umjesto na vanjske sile.
Značaj potpisa u Meki
Odabir Meke kao mjesta potpisivanja nosi snažnu simboliku. Tri države s većinskim sunitskim stanovništvom dogovorile su suradnju u području obrane, što se ne može promatrati odvojeno od šireg regionalnog konteksta. Iran je već godinama u zamrznutom sukobu sa Saudijskom Arabijom oko utjecaja u regiji, a odnos s Pakistanom i Turskom također je obilježen povremenim trzavicama.
Iranska reakcija, međutim, nije zvučala zabrinuto. Naprotiv, Baghaei je dogovor predstavio kao potvrdu iranskog stava da se regionalne sigurnosne arhitekture trebaju graditi na unutarnjim snagama, a ne na prisustvu stranih vojnih baza ili saveza koji dolaze izvana.
Pitanje koje izvor ne postavlja
Ono što iransko priopćenje ne spominje jest pitanje koje se nameće samo po sebi: ako pakt nije uperen protiv Irana, zašto ga je uopće potrebno javno demantirati? Diplomatska praksa pokazuje da se ovakve izjave obično daju upravo onda kada postoji percepcija prijetnje, makar ona bila i nategnuta.
Ono što također vrijedi primijetiti jest da se ovaj dogovor događa u trenutku kada se Sjedinjene Države povlače iz dijela svojih bliskoistočnih obveza. Tri države koje su desetljećima bile oslonjene na američki sigurnosni kišobran sada traže alternativne modele. Je li to znak slabosti američkog savezništva ili novi oblik regionalnog osamostaljivanja, ostaje otvoreno pitanje.
Iran će pomno pratiti kako će se pakt provoditi u praksi. Papir je, na kraju krajeva, samo papir — a Bliski istok je prepun potpisanih sporazuma koji nikada nisu zaživjeli.