Nakon desetljeća napora, Mossad je arapski i sunitski Sudan doveo u tabor Izraela

Omar Hassan Ahmad al-Bashir

Iako to nije bila tema koja je zanimala širu svjetsku javnost, što je pogrešno, bivši sudanski general Omar Al-Bashir nije svrgnut zbog korupcije, ljudskih prava, slobode i demokracije, iako bi se i tu što šta moglo reći, već je akciju njegovog rušenja organizirao i zajedno s Washingtonom proveo izraelski Mossad. Podsjetimo, Omar Al-Bashir je svrgnut u vojnom udaru prošle godine, nakon čega je zatvoren i osuđivan zbog višestrukih optužbi za korupciju.

Na vlast je došao 1989. godine vojnim udarom u kojem je svrgnut dotadašnji predsjednik Ahmed Al-Mirghani. U srpnju 2008. godine Međunarodni kazneni sud podiže protiv njega optužnicu za genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene u ratu u Darfuru, ali uspijeva izbjeći izručenje. Prije svrgavanja je putovao u Moskvu i Damask, čime je posebno razljutio Washington, koji je odlučio uslišiti želje Izraela i pokrenuti kampanju njegova svrgavanja.

I što se sada događa? Izrael je republiku Sudan uvijek smatrao “neprijateljem” na kojeg treba paziti i tijekom godina je provodio nekoliko misija, tajnih i manje tajnih, kako bi eliminirao osjetljive ciljeve koji su podržavali Hamas i Hezbollah. No, čini se da se nešto drastično promijenilo. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu spreman je ponovno susresti bivšeg generala, sada već de facto šefa države Sudan, Abdela Fattaha Abdelrahmana Burhana. U osnovi bi bili zajednički interesi zbog kojih se ove dvije vrlo različite države mogu udružiti u borbi protiv navodnog „terorizma“ i protiv afirmacije Irana kao islamske sile Bliskog istoka. Kako ne bi bilo zabune, Sudan neće pomoći Izraelu da se bori protiv Al-Qaide ili takozvane „Islamske države“, već protiv Hamasa i Hezbollaha, jer ni Al-Qaida ni ISIL nikada i nisu bili prijetnja cionističkom entitetu.

Godinama su F-16 “Sufa” s jasno prepoznatljivom oznakom izraelskog zrakoplovstva letjeli u zračnom prostoru Sudana kako bi uništili oružje koje su afrički Arapi namijenili skupinama otpora širenju židovske države poput libanonskog Hezbollaha ili oružanih skupina Hamasa aktivnih u Pojasu Gaze.

Umjesto toga, sada bijeli i svijetloplavi zrakoplovi izraelske zastave i tvrtke El Al lete „tiho“ na istom nebu i spremni su pratiti vođu Benyamina Netanyahua u Južnu Ameriku kako bi se upoznao s generalom  Burhanom, nakon što su se iz istog razloga vidjeli u Entebbeu u Ugandi. U zračnoj luci koju Netanyahu dobro poznaje, gdje je izgubio brata Yonija tijekom nečega što bi se moglo smatrati najspektakularnijom misijom koju su izraelske specijalne snage obavile u svojoj povijesti.

Nakon razgovora koji je proteklih tjedana održan u rezidenciji ugandskog vođe Yowerija Musevenija, čini se da su dvojica vođa krenuli na pravi put kako bi prestali biti “neprijateljske” države i otvorili novo poglavlje u svojim diplomatskim odnosima.

Na temelju ove promjene kursa u Netanyahua, zahvaljujući osobnosti bivšeg generala Burhana, kojeg njegovi kolege vojnici vide na sasvim drugačiji način, čini se da postoji “sukob interesa” njihovim zajedničkim težnjama da obuzdaju i suprotstave se „šiitskoj prijetnji saveza predvođenog Iranom“, nekada velikim saveznikom Sudana. Službeno će se suradnja temeljiti na suzbijanju aktivnosti sunitskih terorističkih skupina poput ISIL-a i Al Qaide, čiji su ogranci sve aktivniji na afričkom kontinentu gdje se stvara “novi džihadistički front”, posebno u pojasu Sahela, koji ne uključuje Sudan, ali graniči s njim.

Iako je Sudan godinama bio domaćin Osame bin Ladena, čini se da su se stvari u palačama moći u Kartumu sada “promijenile”, gdje nakon državnog udara 11. travnja 2019. i sljedeće faze “stabilizacije” nova vlada očajnički treba rehabilitaciju u očima Zapada.

General Burhan to posebno treba nakon godina građanskog rata kojeg su obilježile brojne optužbe za zločine protiv čovječnosti. Sudan, blizak Tel Avivu, ima za cilj izaći iz izolacije i obnoviti odnose s velikim zapadnim silama, napustiti svoj status bivše „odmetničke države“ i možda definitivno biti skinut s “crne liste” koju piše Washington.

To što za Peking, Moskvu i Arapsku ligu Sudan nije „odmetnička država“ ne igra nikakvu ulogu. Novo vojno vodstvo treba potvrdu da neće biti progonjeno i suđeno u Haagu, a to im to bolje može jamčiti od Netanyaha, čelnika države koja bi trebala odgovarati za sve moguće zločine, ukljčujući genocid, ali ICJ tek sada stidljivo pokušava pokrenuti neke istrage u Zapadnoj obali i Pojasu Gaze.

Unatoč mogućnosti obnove odnosa i bez bez novog kursa, povjerenje koje Sudanu nude europski saveznici poput Velike Britanije, Francuske i Italije nisu ništa u odnosu na zadnju riječ o tome koju državu na međunarodnoj šahovskoj ploči treba suditi u Haagu.

Činjenica da je Izrael spreman pružiti ruku bivšem neprijatelju mogla bi igrati ključnu ulogu u prelasku novog Sudana na “dobru” stranu. S obzirom na bliske veze većine stanara Bijele kuće i Tel Aviva u ova vremena, čak i više nego prije, neki će reći da je general Burhan odlučio “željezo kovati dok je vruće”.

Desetljeća loših odnosa Izraela i Sudana

Odnosi između Izraela i Sudan su bili burni i to je zamršena priča. Od ’50-ih su desetljeća obilježili ratovi, špijunaže, raskinuti savezi, krijumčarenje i „ljudi” koji su uvijek bili oružje Egipta, starog neprijatelja Izraela i povijesnog zaštitnika teritorija Sudana. Protivnike uplitanja egipatskog vođe Gamala Nassera u poslove Sudana tada je vodio Sadiq El-Mahdi i oni su se uvijek obraćali Izraelu za podršku, redovito se nalazili, ali sve bi završilo prvim vojnim udarom koji bi Sudan opet pretvorio u neprijatelja židovske države.

Stav je službeno pokazao tijekom „Šestodnevnog rata“, kojeg je Egipat, zajedno sa Sirijom, Irakom i Jordanom, vodio 1967. Tom prilikom je i kontingent sudanskih vojnika uzeo oružje protiv izraelskih vojnika, iako su potonji zabilježili nadmoćnu pobjedu. Od tada Izrael provodi tajne operacije “podrške” naoružanoj oporbi na čelu s Josephom Lagom, koji se namjeravao usprotiviti sudanskoj vladi na čelu s Jaafarom Nimeiryom.

Sudan je bio poprište važne Mossadove  operacije „Brothers e Mosè“ koja je ’70-ih godina, mnogo prije nego što je Nemeiry postao “prijatelj CIA-e”, iskoristila sudanske obale kako bi evakuirala etiopske Židove i kako bi ih sigurno odvela u njihov novi dom u palestinskim kućama i na palestinskim oranicama i maslenicima.

Svrgnut drugim državnim udarom 1989. godine, Nimeirija je zamijenio general Omar Al-Bashir, koji je Sudanu dao vojnu teokraciju blisku Hezbollahu i Hamasu i tako bliske odnose s Iranom koji je sada pod kontrolom ajatolaha koji su konačno počeli slati oružje Palestincima i borcima Hezbollaha, iako su prvi suniti i Arapi i nadali su se podršci arapske braće. Naravno, vehabijskom kraljevstvu i drugima na pamet ne pada da pomognu Palestincima i njihova se „pomoć“ u najboljem slučaju svodi na pošiljke cementa i armature ili nešto humanitarne pomoći.

Iranske prakse su natjerale cionističke snage da gađaju i trgovačke brodove i konvoje koji uvijek „nose oružje namijenjeno napadima na Izrael“, čak ikada to nije slučaj. Tel Aviv u tom smisluu provodi istu strategiju kao trenutno u Iraku i Siriji.

Svrgavanje Omara Al-Bashira je otvorilo novi scenarij koji bi napokon mogao poništiti status “neprijatelja” Zapada i izvršitelja „zločina protiv čovječnosti“ pod pokroviteljstvom istinskih zločinaca iz Tel Aviva, koji odjednom prihvaća vrlo “otvorenu” vanjsku politiku Sudana, koji će bez sumnje biti novi izraelski pristaša u Ujedinjenim narodima.

I tako je arapska i muslimanska zemlja, koju su obilježili sukobi i zločini, što nitko ne negira, završetkom rata ostala bez predsjednika kojem je najveći grijeh bio suradnja s Hamasom, Hezbollahom i Iranom, „arhineprijateljem“ Izraela. U svjetlu navedenog, Kartum bi ovu sramotu mogao oprati samo još jednim vojnim udarom, koji su ionako tradicija u Sudanu. Hoće li se to dogoditi? Kako trenutno stvari stoje, malo je izgleda za takav scenarij i uskoro bi mogli vijdeti nezamislivo, da jedan arapski sunitski vođa javno demonstrira bratstvo i jedinstvo sa službenim predstavnikom „naroda i zemlje Izraelove“.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

15
Ostavite komentar

avatar
10000
 
8 Grupirani komentari
7 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
15 Komentatori
SalamunLucijaLucijaMaxZax Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
gigi pinna
Gost
gigi pinna

Doklegod Izrael može nekažnjeno napadati Siriju i Irak (S-400 spava zimski san, a to što im pokoja raketa bude srušena, a ostale načine štetu Siriju) imaju vremena i resursa baviti se i Sudanom.
Zato nemojte i vi kenjkati.

tango
Gost
tango

Arapi i židovi su polubraća i jedni i drugi vole samo ovaj svijet arapi su izdajnici islama

Salamun
Gost
Salamun

Tango, obadvojici polu-brace (Arapu i Židovu).traba prihvatiti Mesiju. Kada to učine tek onda će biti mir na BI i svijetu.

Chosmos
Gost
Chosmos

I Boliviju također, a dugo su odolijevali.

varjag
Gost
varjag

Arapima treba novi Saladin, da pomete koje kakvo političko smeće u arapskom svijetu i onda bi arapi bili slobodni ljudi, ujedinjeni i ne bi im nitko mogao ništa.

Zvrk
Gost
Zvrk

Posto je Sudan u pitanju, prije mi se cini da bii to bio Mahdi.

nessy
Gost
nessy

varjag
Zanimljiva cinjenica, veliki Saladin je bio Kurd.

Lucija
Gost
Lucija

nessy
Sorry. Trebala sam pročitat sve komentare…

Lucija
Gost
Lucija

Saladin je bio Kurd. 😊

Istina pa makar metak u čelo
Gost
Istina pa makar metak u čelo

Dok god ta umjetna tvorevina od države radi što hoće, nema mira u svijetu.

Ringo10
Gost
Ringo10

Dok god su USA sotonisti apsolutna podrška Izraelu, ovi će raditi šta hoće.
A to znači sve dok postoji monstrum zvani USA.

Istina pa makar metak u čelo
Gost
Istina pa makar metak u čelo

Misliš dok oni vladaju i odlučuju u SAD-u.

štrmCAR
Gost
štrmCAR

šta ova slika govori više od teksta?? nee?? Sudanci svih boja ali svi nesretni? Ako su im političari u UN ovakvih izraza lica, kakav li je narod? aj maa
Nego, ca je pisac otel reć.. da je to neki kao poraz kineske meke moći ili pobjeda upornosti, ne kapin:(

Zax
Gost
Zax

Tijesna suradnja s kinom je ipak glavni razlog pada ovog lika. Najprije je Sudan razbijen u dvije drzave(kao da je amere briga za crne afrikance makar i krscane) a kad ni to nije pomoglo onda klasicni vojni udar. Da je sklopio deal sa amerikancima darfour se nikada nebi otcijepio a lik bio bio dozivotni predcjednik. Jbg odabrao krivu stranu. Izrael samo iskoristava situaciju i radi realno za americke interese. Jer americki i izraelski interesi su uglavnom isti

Max
Gost
Max

Ima Izrael duge ruke pa i saudijci su njihove marionete.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik