Orban odbio provesti američki diktat – “Pobuna” Mađarske ili rastući trend u svijetu?

Mađarski premijer Viktor Orban je ovog tjedna iznova “neugodno iznenadio” atlantističke krugove u Bruxellesu i Washingtonu, ali isključivo zbog činjenice što ga pažljivo ne slušaju ili vjeruju da će pritiskom na službenu Budimpeštu uspjeti promijeniti kurs mađarske vlade. No čini se da to nije slučaj, zbog čega atlantističkoj eliti njegove izjave izgledaju kao “pobuna” Mađarske unutar EU i NATO pakta.

Naime, Orban je ovog tjedna poručio američkim diplomatama kako želi gradi neutralnu vanjsku politiku, a ne ispunjavati zahtjeve Sjedinjenih Država, prenosi The Wall Street Journal.

Viktor Orban je, kako navodi američki list, dobio je “naređenja” da se suprotstavi kineskoj kibernetičkoj špijunaži i da podrži Ukrajinu u sporu s Rusijom.

Orban je odbio provesti diktat Washingtona i poručio kako želi da Mađarska bude “neutralna kao Austrija”.

The Wall Street Journal  navodi kako Orban privlači kineske investicije u informacijsku infrastrukturu Mađarske i protivi se pregovorima na ministarskoj razini između službenog Kijeva i NATO pakta, što je točno. Mađarska je poručila da će to tako biti sve dok režim u Kijevu, uz ostale, ugnjetava pripadnike mađarske manjine na zapadu zemlje, ukida im škole na materinjem jeziku i progoni Mađare koji su prekršili ukrajinski zakon i prihvatili i mađarsko državljanstvo.

Što se tiče Rusije, predsjednik Vladimir Putin je krajem prošle godine izjavio kako je u razvoju odnosa s Mađarskom postignut veliki napredak i da su se dosegle nove granice suradnje. Putin je izrazio nadu za nastavak zajedničkog rada na jačanju bilateralnih odnosa.

U odnosima s Kinom je Viktor Orban pragmatičan i ne odbija investicije Pekinga. Ali to nije nikakva novost, jer je mađarski premijer Bruxellesu takvu suradnju najavio prošle godine, kada je u siječnju 2018. rekao  da će prošla godina biti ključna za Europu, a da će se zemlje srednje Europe okrenuti Kini, ako im Europska unija ne osigura financijska sredstva za izgradnju potrebne infrastrukture.

“Srednja Europa treba svladati ozbiljne nedostatke kada je riječ o infrastrukturi i u tom sektoru se mnogo toga još treba napraviti”, rekao je mađarski premijer u siječnji prošle godine na ekonomskom summitu u organizaciji njemačkog lista Die Welt.

Kako je dodao, zemljama srednje Europe trebaju financijska sredstva za izgradnju novih puteva i plinovoda, prenosi Die Welt.

“Ako nam EU ne može osigurati financijsku potporu, okrenut ćemo se Kini”, kazao je Orban, ali se čin da ga nitko nije slušao.

Dakle, što je Orban učinio a da nije najavio? Ništa, osim što je potvrdio vanjskopolitički kurs svoje zemlje i ne prihvaća da Budimpešti itko daje bilo kakva naređenja što treba, smije ili ne smije činiti.

Ne čudi što Sjedinjene Države, uvjerene da su jedina supersila na svijetu, mobiliziraju međunarodnu potporu i prisiljavaju druge zemlje da odaberu na kojoj su strani i ne štede napore kako bi zaustavile rast kineskog utjecaja na globalnoj razini.

Ali kada se nacije na nešto prisiljava, prirodno je da neke od njih, koje imaju hrabrosti i svjesne su da je takva politika kontraproduktivna za njihovu naciju, pruže otpor.

Mađarski premijer Viktor Orban je izjavio američkim diplomatima kako želi da njegova zemlja bude “neutralna, poput Austrije”, jer Sjedinjene Države traže snažniju liniju prema Kini i Rusiji, navodi The Wall Street Journal.

Orban je zapravo izrazio stav ne samo Mađarske ili nekih zemalja u istočnoj i srednjoj Europi, koje su također dio EU i NATO pakta, već i prevladavajući stav u drugim dijelovima svijeta.

Uspon Kine kao drugog najvećeg svjetskog gospodarstva tijekom 40 godina je povećao ekonomski i politički utjecaj azijskog diva. Dok Kina svoju ideju razvoja i suradnje nastoji prenijeti na svjetsku scenu, “elita” u Washingtonu vjeruju da je takav kurs Pekinga prijetnja svjetskom poretku kojim dominiraju SAD i sferi utjecaja na koju se dugo oslanjaju.

Taj je mentalitet oblikovao politiku Washingtona prema Kini, a ta politika poziva na napetosti i sukobe između dvije svjetske velesile. Sličnu poruku kakvu je dobio neposlušni mađarski premijer su dobile i druge zemlje.

Na primjer, jugoistočna Azija je jedna od regija koju se prisiljava da podrži SAD u krhkoj ravnoteži u odnosima s Kinom.

Međutim, govoreći za CNBC 2017. i tijekom summita skupine ASEAN u Singapuru u studenom 2018. godine, singapurski premijer Lee Hsien Loong je u oba slučaja naglasio kako njegova zemlja ne želi zauzeti ničiju stranu, baš kao što je ovog tjedna poručio Orban.

Sjedinjene Države bi trebale shvatiti, iako je to teško od njih očekivati, da suradnja drugih zemalja s Kinom ne znači odbacivanje utjecaja Sjedinjenih Država. Iz tog razloga stav mađarskog premijera Orbana ne znači da je on odlučio stati uz Rusiju ili Kini, već se odbija svrstati na bilo koju stranu u ovom sporu, na kojem s jedne strane imamo SAD, a s druge sve jači savez Rusije i Kine.

Sjedinjene Države i dalje crtaju granice svoje sfere utjecaja i prepuštaju se mentalitetu Hladnog rata. Ali tako djeluju kao destabilizirajući čimbenik i stvaraju podjele u svijetu, a one nisu dobre ni za globalni ili regionalni razvoj, posebno ne za mir i stabilnost.

Podsjetimo da Washington ovakvom politikom od sebe tjera i tradicionalne saveznike. Njemački tisak je pun članka i komentara koji kritiziraju “politiku američkog diktata, kakvu Nijemci nisu osjetili od završetka Drugog svjetskog rata”. Otprilike kao Orban, ponaša se i službeni Berlin, iz kojeg nema naznaka napuštanja obveza nametnutih od strane EU ili NATO pakta, ali je njemačka vlada nedvosmisleno odbila američku naredbu da odustane od izgradnje plinovoda “Sjeverni tok 2”, o čemu je službeno izvijestila Europsku komisiju.

Svaka zemlja bi trebala promicati veze s drugim zemljama na temelju zajedničkih interesa, ali ne s ciljem izgradnje saveza ili partnerstava kako bi se blokirale nove sile. Ako se Sjedinjene Države boje da se njihovi saveznici udaljavaju od njihove orbite, trebale bi im ostaviti dovoljno prostora za samostalan izbor. Ali američki pristup ide upravo u suprotnom smjeru i jedina politika za koju zna Washington je politika sile i prinude.

Kina i Rusija su nagovijestile da, same ili zajedno, više neće biti puki promatrači u međunarodnim odnosima. Neće prihvatiti sukob nametnut od strane Sjedinjenih Država. Sa svoje strane, Kina se nikada nije udvarala bilo kojoj zemlji da bi se suprotstavila nekoj drugoj i neće formirati savez kojem bi jedina politika i smisao postojanja bilo suprotstavljanje Sjedinjenim Državama, kao što su za Washington NATO i drugi formalni neformalni savezi.

Umjesto toga, Kina će koristiti razvoj i suradnju kako bi razbila podjele koje su stvorile Sjedinjene Države, povijest će pokazati koji je put potreban za mir u svijetu.