Izraelsko-palestinski sukob traje desetljećima; mnogi prijedlozi za rješenje pokušavaju balansirati interese dvaju naroda, sigurnost Izraela i pravo Palestinaca na državu. Među tim prijedlozima, onaj koji predlaže povlačenje Izraela na granice predviđene UN-ovim planom podjele iz 1947. smatra se jednim od najpravednijih i najlegitimnijih – i to ne samo zbog moralne geste, nego i zbog stvarne šanse da donese trajni mir.
Povijesni kontekst i značenje granica iz 1947.
UN-ova Rezolucija 181 iz 29. studenoga 1947. predložila je podjelu britanskog mandata Palestine na židovsku i arapsku državu, uz međunarodni status za Jeruzalem. (Wikipédia) Prema tom planu, židovski dio dobio bi oko 56,5 % teritorija, arapski oko 42,9 %, a 0,65 % – uključujući Jeruzalem i Betlehem – bio bi pod međunarodnim režimom. (Wikipédia) Arabnička strana plan je odbacila, smatrajući ga nepravednim i kršenjem prava Palestinaca, dok su židovski lideri prihvatili plan, iako s rezervama i očekivanjima da će se u praksi granice mijenjati. (Wikipédia)
Plan 181 nikada nije u potpunosti implementiran – britanski mandat prestao je, izbila je rat 1948., Izrael je proširio svoju kontrolu izvan granica iz tog plana. (Wikipédia) Ipak, rezolucija 181 i koncept podjele ostaju referentne tačke međunarodnog prava i političkih rasprava.
Kad se zagovara povlačenje Izraela na granice iz 1947., misli se na vraćanje na okvir teritorijalne podjele koji je bio međunarodno predložen, uz moguće korekcije usklađene sa stvarnim činjenicama na terenu. To ne mora biti strog preslik jer današnje realnosti (naselja, demografija, infrastrukturni pojasevi) zahtijevaju pragmatične prilagodbe, no princip “granica iz 1947.” služi kao moralni i pravni polazište.
Glavni argumenti za takvo rješenje
1. Međunarodni legitimitet i moralna pravednost
Povlačenje na granice iz 1947. je povratak na međunarodno prihvaćeni plan, na simbol koji priznaje da obe strane imaju pravo na svoju državu. To ublažava optužbe o nelegitimnosti izraelske okupacije i pruža moralnu osnovu za novu podjelu.
U postizanju takvog dogovora, Izrael bi pokazao da ne pretendira na cjelokupnu teritoriju između Mediterana i Jordana, nego da prihvaća suživot sa Palestinom. Palestinci, s druge strane, dobivaju priznanje političkog prava na državu unutar jasnih i pravednih granica. To može pomoći slabljenju ekstremističkih stavova.
2. Prekid okupacijske paradigme
Od 1967. godine Izrael drži teritorij Zapadne obale, Istočnog Jeruzalema i utjecaj nad pojasom Gaze (barem kroz kontrole prelaza). Ta dugotrajna okupacija stvara svakodnevne konflikte, kontrolu kretanja, vojna prisustva, arbitrarna hapšenja i druge probleme.
Ako Izrael prihvati povlačenje u granice iz 1947. (uz prilagodbe), time prekida sustav stalne vojne dominacije nad Palestincima. To bi značilo da se sukobi više ne temelje na osnovi okupacije, nego na slabijim argumentima — čime se podiže prag prihvatljivosti nasilja i čini ga politički neprihvatljivim u očima međunarodne zajednice.
3. Sigurnost kroz suradnju i jamstva
Jedan od najozbiljnijih izraelskih prigovora bio bi sigurnost. Ali povlačenje samo po sebi ne znači napuštanje brige za sigurnost. Takav plan može uključivati:
- međunarodne snage promatrača ili mirovne snage u prijelaznim zonama;
- zajedničke sigurnosne aranžmane između Izraela i Palestinske vlasti;
- regionarne sigurnosne sporazume (primjerice, arapske države koje jamče mir);
- postupno povlačenje povezano s provjerama sigurnosnih uvjeta i ispunjenja sporazuma.
Na taj način Izrael ne ostaje ranjiv, ali prihvaća model suživota u kojem se sigurnost ne gradi krajnje kontrolom, nego zajedničkim institucijama.
4. Rješenje za pitanje izbjeglica
Jedno od najosjetljivijih pitanja je pravo povratka palestinskih izbjeglica iz 1948. i kasnijih sukoba. U okviru povlačenja, moguća su sljedeća rješenja:
- kompenzacije, restitucija ili financijska naknada za izgubljenu imovinu;
- povratak domicilnim izbjeglicama u područja unutar nove palestinske države;
- simbolički povratak u Izrael samo u ograničenom broju, uz dogovor i suglasnost;
- međunarodni fondovi i razvojni programi koji pomažu integraciju izbjeglica u njihovoj novoj državi.
U takvom sastavu, pritisak da veliki broj izbjeglica traži povratak u izraelsku teritoriju (što je za Izrael demografski uzrok straha) smanjuje se, jer većina može biti raspoređena unutar nove palestinske države gdje bi im se omogućio život dostojan čovjeka.
5. Međunarodna podrška i smanjenje izolacije
Izrael bi dobio široku diplomatsku podršku i moralno priznanje za pristanak na pravedno, prepoznatljivo rješenje. To bi ublažilo kritike, smanjilo prijetnje sankcijama i pomoći u međunarodnim institucijama.
Palestinska država, priznata na takvim osnovama, dobila bi legitimitet, ulazak u Ujedinjene narode i kapacitete da sudjeluje u globalnoj zajednici kao ravnopravni akter. Time bi se otvorio prostor za međunarodnu pomoć, razvoj, prekograničnu suradnju.
6. Simbolički i psihološki učinak
Povlačenje prema granicama iz 1947. značilo bi simbolički priznavanje “drugog” – priznanje da su i Židovi i Palestinci ravnopravni u svom pravu na državu. Taj čin može imati transformacijski učinak: smanjiti retoriku “mi protiv njih”, otvoriti prostor za dijalog, obrazovanje mira i pomaknuti mentalitete prema suživotu.
Potencijalne prepreke i kako ih adresirati
Svako ambiciozno rješenje susrest će otpor. No realna strategija mora anticipirati prepreke i ponuditi mehanizme za njihovo prevladavanje.
Židovska naselja unutar novih granica
Mnogi izraelski građani danas stanuju u naseljima na teritorijima izvan granica 1947. Iseljenje takvih naselja politički je i socijalno bolno.
Rješenja:
- dobrovoljni programi preseljenja uz kompenzacije;
- dogovori da malobrojna naselja ostanu, ali pod palestinskom upravom uz jamstva prava manjine;
- korekcije teritorija (kompenzacijski razmještaji zemljišta) unutar okvira dogovorenog rješenja.
Sigurnosni strahovi i terorizam
Izrael može inzistirati da se prostor ne pretvori u odskočnu dasku za napade. Rješenja:
- međunarodni nadzor i promatrači;
- zajedničke snage protiv terorizma;
- fazno povlačenje uvjetovano sigurnosnim indikatorima;
- regionalna jamstva od arapskih i drugih država.
Politička volja i ekstremistički utjecaji s obje strane
U Izraelu postoje stranke koje odbacuju svaki teritorijalni kompromis; među Palestincima postoje oni koji ne priznaju Izrael. Rješenja:
- legalizacija i jačanje umjerenih, pragmatičnih političkih platformi;
- uključivanje civilnog društva, mirotvornih organizacija;
- međunarodni pritisak i sankcije protiv sabotiranja dogovora;
- postupni pristup: dogovor o malim koracima, koji grade povjerenje.
Transfer nadležnosti, infrastruktura i tranzicija
Povlačenje mora biti plansko: prijenos nadležnosti, granice, promet, vodosnabdevanje, carinske politike, infrastruktura — sve to zahtijeva detaljne protokole i provedbu u fazama.
Status Jeruzalema
Jeruzalem je najkompleksnije pitanje. UN-ov plan predviđao je režim međunarodne zone (“corpus separatum”) za Jeruzalem. (Wikipédia) No ta je ideja praktično propala nakon rata 1948. i kasnije, budući da je Izrael anektirao zapadni dio, a Jordan istočni. (Wikipédia) U modernom prijedlogu moguće su opcije:
- zajedničko upravljanje Jeruzalemom;
- međunarodni režim za svetinje i zone visokog religijskog značaja;
- odvojeni suverenitet za istočni i zapadni dio, uz jamstva pristupa svetim mjestima obje strane.
Zašto druge alternative nisu održive
- Status quo: održavanje okupacije produžava nasilje, ponižavanje, represiju i stalne konflikte. Nije rješenje, nego perpetuiranje krize.
- Jedna država (jedinstvena država za Židove i Palestince) izaziva demografske i političke izazove — tko će vladati? Kako jamčiti identitet, prava manjina i ravnopravnost? Takav model zasigurno neće zadovoljiti ni Židove, ni Palestince.
- Minimalni približeni planovi (davanje Palestincima fragmentiranih područja) stvaraju slab i ovisan entitet bez stvarne suverenosti – recept za propast.
Povlačenje na granice iz 1947. (uz razumne korekcije) predstavlja kompromis: dovoljno velik teritorij za Palestince, sigurnosne garancije za Izrael, i moralno prihvatljiv okvir.
Zaključak
Kad se sagleda razina prošlih propusta i dugogodišnjih krvi i patnje, povlačenje Izraela na granice predviđene 1947. nudi rješenje koje nije savršeno – ali je najbliskije pravednom, održivom i legitimnom miru.
To rješenje zahtijeva hrabrost – hrabrost da se prizna pogreške, da se učine teritorijalni ustupci, da se vjeruje u institucije i međunarodnu podršku. Ali tko ne riskira, ne napreduje. Ako Izrael i Palestinci prihvate takav put, uz jasno definirane mehanizme, međunarodna jamstva i fazni pristup, mir može prestati biti san i postati realnost.
Ta vizija ne čini slabima, nego pokazuje snagu: snagu da se sukob razrješi ne vojskom, nego razborom, ne nasiljem nego pravdom — i da se dopusti generacijama koje dolaze živjeti bez rata.
Nema sumnje da će židovi prihvatiti povlačenje , samo ih treba zamolitii. 😂👍
Moglo se to sve bolje riješiti da su Palestinci bili mudriji, ako su već znali da imaju posla s krvolokom, i da nemaju podršku drugih zemalja, narod je mogao izbjeći ovaj strašni genocid.
Dakle,
Nakon 80 godina Arapi bi trebali prihvatiti granice od pred 80 godina, prije prvog Arapsko izraelskog rata
Znaci , priznanje da su Arabi bili pogrijesili?
Tko ce kome morati placati odstetu?
Btw
Arapa ima 400 mil, izraelaca 10 mil
Izrael je povrsinom velicine Slovenije
Nemojte stvarno nuditi ovaj predlog Jevrejima.
Eksplodiraće vam mobilni.
🙂
Židova je 1947 bilo 30 %,a dobili 56 % teritorija ? *ajeb odmah u startu…..
Ovo sve zvuči tako fino, ko ustavi demokratskih država.
a stvarnost je sasvim nešto drugo..
Baš me zanima što o tome misli arapski dio stanovništva Izraela.
” Plan podjele UN-a za Palestinu 1947. Korijeni Nakbe sežu do dolaska cionista i njihove kupnje zemlje u osmanskoj Palestini krajem 19. stoljeća.[28] Cionisti su željeli stvoriti židovsku državu u Palestini s što više zemlje, što više Židova i što manje palestinskih Arapa.[29] Do trenutka kada su Britanci objavili svoju službenu podršku cionizmu u Balfourovoj deklaraciji iz 1917. tijekom Prvog svjetskog rata,[30] stanovništvo Palestine bilo je oko 750 000, otprilike 94% Arapa i 6% Židova.[31] Nakon podjele Osmanskog Carstva, britanska mandatna Palestina započela je 1922. godine.[32] Do tada su Židovi postali oko 10% stanovništva.[33] I Balfourova deklaracija i Mandat za Palestinu nazivali su 90% arapskog stanovništva “postojećim nežidovskim zajednicama”.[34] U veljači 1947., nakon Drugog svjetskog rata i Holokausta, Britanci su izjavili da će okončati mandat i predati budućnost Palestine novoosnovanim Ujedinjenim narodima na rješavanje.[35] Osnovan je Posebni odbor Ujedinjenih naroda za Palestinu (UNSCOP), koji je u rujnu podnio izvješće Općoj… Čitaj više »
Autorski tekst je glupost i naivnost. Ne sagledava činjenice da Palestinci kao i arapski svijet nije bio zadovoljan sa ponuđenim teritorijem od međunarodne zajednice te 1947. godine i općenito nikad nisu htjeli prihvatiti bilo kakvu izraelsku državnost i činjenicu da su Židovi starosjedioci tog područja koji su se nakon dva tisućljeća vratili na taj teritorij. Židovi se zaporavo nisu smjeli vratiti…a vratili su se prema ostvarenjima biblijskih proročanstava koja po cijelom starom zavjetu bruje o tom za njih budućem događaju.
Posle koliko tisučleća zastarevaju prava iseljenih naroda na staru teritoriju?
Ili postoje narodi sa snažnijim narativom i oni sa slabijim narativom.
Kada ističe vreme u kome arijevci iz Indije mogu da se vrate u Sibir.
I oni imaju narativ klase A.
ARAPI MRZE PALESTINCE…i Turska mrzi Palestince…o tome niko ne priča. I Turska je kao osmanlijska carevina mogla osnovati palestinsku državu jer je Turska vladala stoljećima tim područjem. Ali nisu. I Jordan je mogao održavotvoriti Zapadnu obalu jer je i on desetljećima vladao tim područjem. Ali nisu. Sad svijet trabunja da bi Izrael trebao Pelestincima dati državu. Ne trebaju i neće.
Ovaj plan je utopija. Svako tko malo to prati zna da su Židovi indoktrinirani od malih nogu i da misle da su gazde cijelom svijetu, a ne samo Palestincima. Donekle su u pravu kad pogledamo kako stvari stoje jer ima pokvarenih koji se prodaju za novac i to im omogućuju.
Mogu se naći izjave samih Židova i kongresmena u SAD-u gdje priznaju da su ih Palestinci poslije WW2 lijepo dočekali, primili u svoje kuće, a onda su ih ovi izbacili van i promijenili brave, a kad su se bunili prijetili im vojskom. To rade i dan danas i nema tu nikakve empatije za pobijene Palestince pa ni djecu.
Talmudska knjiga ZLA!
http://www.safaric-safaric.si/knjige-svastaras/063–Talmud%20%E2%80%93%20%C5%BDidovska%20knjiga%20zla.pdf
To više nije realan scenarij jer su se životne okolnosti od tada dramatično promijenile.Izraelci su kolonizirali najveći dio tih teritorija a i broj stanovnika Izraela je takav da to ne bi mogao podnijeti.Arapi su pokušali s metodom “rađaj desetero djece” preuzeti natrag kontrolu, međutim izgubili su. Najbolje je da to prihvate i da odu u susjedne zemlje i pokušaju nastaviti život. Druga opcija im je smrt. Oboje je okrutno ali otići je ipak manje zlo od umrijeti.
Ja ovaj clanak mogu shvatiti samo kao inicijalnu kapislu za razmjenu misljenja i iznosenje stavova,ali razmisljati o njemu kao podlozi za neko rjesenje u buducnosti je vise nego naivno i cak suludo. Nakon “izlaska” hazarskih potomaka u civilizaciju,po mnogima u 7 stoljecu jos,i svega onoga sto su uradili civiliziranom svijetu kroz Hazariju(Ukrajinu i okolna podrucja),Poljsko-Litvansko carstvo,kroz citav noviji Srednji vijek i onda kroz Francusku revoluciju,evropske ratove u 19 stoljecu,wwl i wwll,i konacno okupaciju Palestine pa sve do razaranja vecine muslimanskih zemalja na arapskom poluotoku i sjeveru Afrike,kao i nevidjenog zlocina u Gazi danas,ocekivati nekakav sporazum o dvije drzave je mozda najblesavije ocekivanje koje normalan covjek moze sebi zamisliti. Onaj ko o tome zbilja razmislja,nije nikako shvatio o kakvoj dimenziji i prici se radi. Kada kazem da su oni Gog i Magog,predskazani od svih ranijih Bozijih poslanika/proroka,ne pravim tako situaciju koja ce ove dogadjaje kanalisati u cisto vjersko korito i navoditi… Čitaj više »
BENJAMIN NETANYAHU (premijer): „Uništavamo sve više kuća u Gazi, a Palestinci se nemaju kamo vratiti. Jedini očiti rezultat bit će da će se stanovnici Gaze odlučiti emigrirati izvan Pojasa.“ „Ne zanimaju me ciljevi. Uništite kuće. Bombardirajte svime što imate.“ YOAV GALANT (bivši ministar obrane): „Ukidam sva ograničenja (za vojnike)“. „Neće biti struje, hrane, goriva, sve je zatvoreno.“ „Gaza se neće vratiti na ono što je bila prije. Sve ćemo eliminirati.“ IZRAEL KATZ (ministar obrane): „Svom civilnom stanovništvu u Gazi naređeno je da odmah ode. Pobijedit ćemo. Neće primiti ni kap vode ni jednu bateriju dok ne napuste svijet.“ „Stanovnici Gaze, ovo je vaše posljednje upozorenje. Ono što slijedi bit će daleko oštrije, a vi ćete snositi punu cijenu.“ BAZALEL SMOTRICH (ministar financija): „Nema polovičnih mjera. Rafah, Deir al-Balah, Nuseirat – potpuno uništenje. ‘Izbriši spomen na Amaleka pod nebom.’“ AMICHAI ELIYAHU (ministar baštine): „Vlada juri naprijed da Gaza bude uništena. Cijela… Čitaj više »
To bi bilo pravo riješenje,ali je čista utopija.Ja bih konkretno bio sretan da se židovi povuku barem na stanje koje je bilo do 07/10/2023 godine i da prestanu sa ubijanjem i iživljavanjem nad Palestincima.Obzirom na njihovu doktrinu koja je zapisana u tori i talmudu bojim se da je i to utopija.Ako židovi ne priznaju nikoga da je čovjek ako nije jevrej i ako su im namjere da čekaju jahve koji će svakom jevreju dodjeliti 2700 nežidova da rade za njih kao robovi kako netko uopće može misliti da bi oni postupili kao što većina zemljana smatra da bi trebali.Čovječanstvo je kroz svoju povijest doživjelo bezbroj ratova i ubijanja,ali ni najokrutniji ubojica Pol Pot nije ima namjeru istrijebiti jedan cijeli narod kao što ga ima izrael.Žalosti činjenica da najrazvijenije države na čelu sa amerikom podržavaju takove namjere izraela i volio bih pitati netenyahua kako se osiječa sjediti pored trumpa,jer ni on… Čitaj više »
Lijepo i hvala! Realno i možda neka nada da će neki mir biti. ALI!!!! Meni se čini da je svo ovo zlo smišljeno da bi se i legalizirao mit o nekom Izraelu, miru, priči, religijskoj mantri nekih Židova koje su ispričane, smišljene, realno početkom XVlll stoljeća. Svi rani radovi istočnoeuropskih, recimo Židova ne bi se reklo o težnjama države osim u pjesmicama o obećanoj nagradi i ugodnom životu negdje odakle im je došao vjerovjesnik u njihov svijet oko Urala i Kaspijskog mora. Znači daj bože mora, ali entitet je krenuo putem samouništenja svega oko sebe, a samim tim i sebe. Ne može već sada opstati u budućnosti tu gdje je izmišljen mit o nečemu za neke turkmenske ljude koji misle da su ono što nisu. Bog dao božanske pravde, ovi ionako ne misle lijepo i vjerovanju u mir, ljubav, ne slaži, ne ukradi, ne bavi se lihvarenjem, lažnim predstavljanjem. Možda… Čitaj više »
Lipo je misliti pozitivno i ljudski, samo šta to u ovome svitu nažalost ne funkcionira. Problemi ne postoje, oni se stvaraju, a stvaraju ih “ljudi” koji u sebi nemaju ljudskosti niti razumijevanja. To su sebičnjaci i osvajači koji su i doveli svit u ovakvo stanje u kojem jesmo. Život je jednostavan, zapravo svima pripada sve, ali se pojedinci nikada , pa ni danas ne mogu s tim pomiriti. To su sebičnjaci i egoisti koji sebi daju za pravo upravljati drugima, otimati i određivati šta je čije i koliko. Ljudska zloba, mržnja, oholost, sebičnost i razuzdanost nažalost nema granica i onda sebi dopuštaju stvaranje problema bez ikakvog logičnog objašnjenja, osim poremećaja stvarnosti, da smo svi isti i da svi imamo pravo na sve. Jednadžba je zapravo jednostavna; međusobno djeljenje svih dobara ,jer ih svi imamo pravo, ne posjedovati , jer ništa nije naše, nego ih koristiti kao primljeni dar. Teško će… Čitaj više »
ĐUBRIVO SMRDI.
ništa od toga, Benjamin je rekao da Palestina ne postoji, a jasno je što to tnači. Ako ga nitko ne spriječi ne bu dobro
Ne brisati ovaj komentar gore,molim.
On savrseno govori o svijesti “izabranih” svijesti njihove superiornosti u odnosu na Goyime na nacin ….kako smijete o nama,vasim “gospodarima” da pisete istinu?
Kako smijete o nama,”bogovima” na zemlji i vama slugama nasim da tako pisete,znate li sta Talmud o tome govori?
E to je ono sto krasi ovu grupu,trinaesto pleme,hazarske kripto jevreje a ustvari Gog i Magog koji u sebi sadrzi definiciju “savrsenstva” zla u svojoj potpunoj formi.
Evo ih,dosli su po naputku svojih agenata iz jedinice 8200 i nikako ne mogu da prihvate da postoje ljudi koji su ih skuzili i smiju da to javno iskazu.
Jedino pravo i pošteno rješenje. Samo tko će ga na to natjerati?
Pravedno i legalno riješenje
jedino rješenje je potpuno ukidanje nasilne države Izrael. sve ostalo je iluzija. Tko je stvorio UN? židovi naravno. Rockefelleri i Rostchildi.Koji su već bili stvorili Ligu naroda između 2 svjetska rata. UN je nasljednik Lige naroda. Balfour je 1917. u ime britanske vlade Rotschildima obeća stvaranje izraelske države. Koju je planirao Svjestki cionistički kongres već 1897. u Baselu Židovski UN je dakle 1947. donio odluku da se Palestincima otme više od pola zemlje i da se dadne židovima. Zato jer su oni navodno živjeli tu prije 2000 godina 😆️ Po istim principu onda, Hrvati mogu zahtjevati osnivanje hrvatske države tamo negdje u Karpatima, između Poljske i Ukrajine, gdje je nekad prije 1600-1700 godina, bila pradomovina Hrvata, prije nego što su doselili na Balkan. I zahtjevati da se Poljska i Ukrajina odreknu djela svoje teritoroje i dadnu Hrvatima. po istom principu, Velšani, Škoti i Irci, kao potomci Kelta, mogu zahtjevati francusku… Čitaj više »
Svi muslići u EU se trebaju povući u svoje matične zemljegdje su rođeni…naravno hoće..samo ih zamolite🥳
Ma izrael do njemačke!
I po sadržaju i po načinu pisanja se vidi da je AI pisao tekst.
O modi i sportu još i može ali za geopolitiku “još mleka mora da popije”.
Što se pravite blesavi i miješate kruške i jabuke? Tehnički se radilo o nastavku raspada Otomanskog carstva. Arapske zemlje su napale Izrael i izazvale egzodus 300-500.000 palestinaca, ali i egodus 600-900.000 židova iz zemalja ex. Otomanskog carstva koji su se mahom doselili u Izrael. Zato je problem neriješiv jer se gleda parcijalno. Da se radilo po dogovoru Faisal – Lawrence -Weizmann nista se od toga ne bi dogodilo. Postojala bi zidovska država i arapska država, ali bi svojekakvi šeici i kraljevi i danas napasali deve, ne bi bilo ni islamista. Ovako se raspravlja da li priznati palestinsku državu ili ne, sto je oduvijek bilo suludo i rijeseno je još 1919 godine.
Rjesenja nemam. Rjesenja nema. Ima samo zakrpa, zakrpa do novog krpanja. Nikad dobro.
Rjesenja nemam za istocni tomor, zapadnu saharu, maje i aboridzine, nogometne pobjede, zaposljenje u poslu snova, svadju susjeda oko medje.
Rjesenje za zamisli svakakvih poglavica i privatne zelje nemam.
Rjesenje jest u kanjenju svakakvih ideja. Koji zele stavljati svoj zivot na raspolaganje idejama neka se nose sa njima.
Rjesenje je da svaki covjek brine svoj posao a zajednicki zadatak je micanje onih koji bi zadirali u tudji zivot.
Ovo je mrtvo slovo na papiru.
Kao što će Hrvati Srbima u Hrvatskoj dati da se vrate i da osnuju ponovo Krajinu tako će Jevreji dati Hamas/Palestincma išta.
Kako mogu biti pravdne granice ako netko s trece strane otme pola tude zemlje i naseli ju s olosem bez pitanja starosjedioca? Nismo li to vec vidjeli nastankom Amerike koja je sve otela starosjediocima? Nismo li to vidjeli I s otimacinom Kosova iz SFRJ odnosno Srbije?
Zatvoriti im granice,i prisiliti ih da razmišljaju kao ostale članice Eu