UDARNO – Afrika zaprijetila EU, SAD i Zapadu: Ako dirnete kapetana Traoré, cijeli kontinet će krenuti na vas

Diljem afričkog kontinenta raste nezapamćen otpor prema mogućim stranim intervencijama protiv burkinske vojne vlade. Mladi Afrikanci od Kenije do Zapadne Afrike javno su obećali ujedinjeni odgovor ako bilo tko pokuša svrgnuti ili nauditi kapetanu Ibrahimu Traoréu, vođi Burkine Faso. Ovaj fenomen predstavlja novu eru afričkog jedinstva i otpora stranom uplitanju.

Što su Afrikanci poručili Zapadu?

Poruka s afričkog kontinenta je nedvojbena i jedinstvena – ako netko pokuša ukloniti, napasti ili izvršiti atentat na kapetana Ibrahima Traoréa, posljedice će biti dalekosežnije od bilo čega što je svijet dosad vidio. Ovo nije prazna prijetnja, već izraz duboko ukorijenjenog nezadovoljstva i nezabilježene kontinentalne solidarnosti.

Od ulica Ouagadougoua do sela Bamakoa, od gradova Nairobija do obale Dar es Salaama, afrikanci izražavaju jedinstveni stav. Za razliku od prethodnih situacija, poput svrgavanja Muammara Gaddafija u Libiji, kada je Afrika ostala nijemi promatrač, ovaj put mladi Afrikanci povukli su jasnu crtu u pijesku.

Aktivisti diljem kontinenta, uključujući kenijskog aktivista Dennisa Wjalu, naglasili su da bi napad na Traoréa značio oslobađanje bijesa cijelog kontinenta. Ova solidarnost nadilazi granice, politiku i pojedinačna vodstva – postala je pitanje opstanka, dostojanstva i same sudbine za cijeli afrički kontinent.

Zašto je Ibrahim Traoré postao simbol afričkog otpora?

Ibrahim Traoré nije samo svrgnuo predsjednika kojeg su smatrali marionetom, već je sustavno rastavio skriveni mehanizam neokolonijalne kontrole. Njegovi potezi šokirali su zapadne prijestolnice koje su se, kako aktivisti tvrde, dugo “gojile na afričkoj slabosti”.

Pod njegovim vodstvom, Burkina Faso je:

• Zatvorila sve francuske vojne baze u zemlji
• Prepisala jednostrane rudarske ugovore kako bi zemlja zadržala kontrolu nad svojim zlatom
• Odbila klečati pred MMF-om i Svjetskom bankom
• Nabavila tešku građevinsku opremu i obučila lokalno stanovništvo
• Započela s izgradnjom 5.000 km cesta (više nego u proteklih 60 godina od neovisnosti)
• Transformirala ovisnu ekonomiju u revoluciju samodostatnosti

Ovim potezima Traoré ne samo da je izazvao zapadnu dominaciju, već ju je i razotkrio. Dokazao je da afričko siromaštvo nikada nije bilo sudbina, već nametnuto stanje. Sa svakom izgrađenom cestom, tvornicom i elektrificiranim selom, šalje se poruka: “Afrika vas ne treba.”

Reakcija na optužbe i prijetnje

Kada je američki general Michael Langley optužio Traoréa za gomilanje zlata tijekom saslušanja u Senatu, to nije bila bezazlena izjava. Bila je to taktika već viđena kod Gaddafija, Thomasa Sankare i Patrica Lumumbe – prvo ih ocrniti kao korumpirane, zatim izolirati, pa ukloniti pod zastavom “oslobođenja”.

Ono što Langley i njegovi nadređeni nisu predvidjeli jest to da ovaj put Afrika pomno prati i da je naučila lekcije iz prošlosti. Umjesto da oslabe Traoréa, Langleyjeve riječi izazvale su val bijesa. Diljem Ouagadougoua, Nairobija, Dar es Salaama, Accre i Kinshase, mladi Afrikanci su ustali u prkosnom jedinstvu.

Što se događa na terenu?

U Sahelu, žene koje su oduvijek bile okosnica afričkog otpora, sada patroliraju svojim susjedstvima s improviziranim palicama i odlučnošću jačom od bilo koje vojske. Na sveučilištima od Dar es Salaama do Nairobija, studenti formiraju vijeća, mreže otpora i akcijske skupine. Proučavaju Sankarine govore, Gaddafijeve ekonomske nacrte i pamte greške prošlosti kako se ne bi ponovile.

U udaljenim afričkim selima, gdje se priče o izdaji Patrica Lumumbe šapću poput molitvi noću, mladi se zaklinju svetim zakletvama. “Nikada više” postala je mantra nove generacije – nikada više neće afrički sin koji se usudio sanjati biti srušen bez posljedica.

Poruka svijetu

Ako Zapad dirne Traoréa, neće se suočiti samo s prosvjedima ili peticijama, već s ustankom generacije koja njegovu zaštitu vidi kao pitanje samog postojanja.

Studenti će preplaviti prijestolnice, poljoprivrednici blokirati ceste, žene paralizirati tržnice, vojnici odbijati naredbe. Društveni mediji postat će oružje oštrije od svakog mača.

Burkina Faso pod Traoréovim vodstvom postala je više od zemlje – postala je simbol onoga što je Afrika mogla biti i što mora postati. On je most između snova koji su ubijeni i snova koji su još živi.

Oni koji bi se usudili srušiti ga neće samo izvršiti atentat na čovjeka, već će pokušati ubiti san koji više ne može umrijeti. Prekasno će otkriti da Afrika danas nije Afrika jučerašnjice – to je kontinent koji više ne moli za poštovanje, već ga zahtijeva i spreman je uzeti ga silom ako je potrebno.