ŠOKANTNO SVJEDOČANSTVO: Raskrinkan domaći izdajnik koji je surađivao s Amerikancima i Francuzima u pripremi atentata na predsjednika

Burkina Faso ovih je dana poprište događaja koji bi mogli ući u povijesne udžbenike. U središtu drame nalazi se predsjednik Ibrahim Traoré čija je nepokolebljiva odlučnost i oštroumnost spriječila ne samo izdaju iz vlastitih redova, već i potencijalni atentat organiziran od strane stranih obavještajnih službi. Ova priča otkriva kako je jedan od najbližih suradnika predsjednika postao oruđe u rukama zapadnih sila.

Što se dogodilo? – Sumnja se budi

U predsjedničkoj palači u Wagadugu, glavni grad Burkine Faso, predsjednik Ibrahim Traoré počeo je primjećivati uznemirujuće znakove da nešto nije u redu. Vojna operacije bile su kompromitirane, tajni sastanci otkriveni, a neprijatelji su se pojavljivali na mjestima gdje nisu trebali biti. Sve je ukazivalo na curenje informacija iz najužeg kruga predsjednikovih suradnika.

Predsjednikova sumnja prerasla je u konkretnu akciju kada je mladi časnik, kapetan Naba Zongo, presreo neobičnu komunikaciju skrivenu u naizgled običnom poljoprivrednom izvješću. Taj je signal sadržavao vojne tajne, karte, koordinate i imena – informacije koje su mogle doći samo od nekoga iz predsjednikovog najužeg kruga.

Otkriće izdajnika

Tijekom hitnog tajnog sastanka u ponoć, bez mobitela i vanjskih osoba, postavljena je zamka. Predsjednik Traoré je na stol stavio papire s dokazima koji su jasno ukazivali na krivca – pukovnika Uataru, dugogodišnjeg prijatelja i suradnika predsjednika. Čovjek koji je nekoć primio metak braneći Traoréa, sada ga je izdao.

Umjesto brzoplete reakcije, predsjednik je odlučio pratiti izdajnika do samog korijena problema. “Ako je zmija u kući, ne ubijamo je odmah. Prvo je pratimo do gnijezda,” rekao je Traoré svojim časnicima. Tako je započela tiha operacija nadgledanja pukovnika Uatare.

Dokazi izdaje

Kapetan Zongo i njegov tim pažljivo su pratili svaki Uatarin korak. Prisluškivali su njegove razgovore, bilježili sastanke i kretanja. Ključni trenutak dogodio se kada je Uatara jedne noći napustio palaču i otišao do kuće blizu francuske ambasade. Skrivena kamera postavljena preko puta zabilježila je sastanak s dvojicom stranaca – jednim Amerikancem i jednim Europljaninom.

Na snimci se jasno vidjelo kako Uatara predaje mapu s predsjednikovim privatnim planovima putovanja za sljedeći mjesec, a zauzvrat dobiva crnu aktovku. To je bio konačni dokaz njegove izdaje.

Suočavanje i priznanje

Sljedećeg jutra, pukovnik Uatara pozvan je na sastanak na najvišem katu obrambene zgrade. Umjesto uobičajene atmosfere, dočekalo ga je deset vojnika u punoj opremi i predsjednik Ibrahim Traoré osobno. “Bio si mi brat,” rekao je Traoré mirnim ali snažnim glasom. “Prodao si ovu zemlju za što? Za dolare i obećanja? Stvarno misliš da će te sada zaštititi?”

Nakon sati tišine u izoliranoj prostoriji, Uatara je slomljen priznao sve. Ispričao je kako su mu strani agenti prišli prije godinu dana, kako su mu nudili novac, kuću u Parizu i poziciju u UN-u. “Nakon što Traoré padne, htjeli su vratiti zlato, zemlju i dušu,” priznao je izdajnik. “Vjerovao sam im da će me zaštititi, ali sada vidim da su me samo koristili.”

Preokret situacije

Umjesto da samo kazni izdajnika, predsjednik Traoré odlučio je iskoristiti situaciju za razotkrivanje cijele mreže stranih špijuna. Uz Uatarinu suradnju, Ibrahim je započeo novu strategiju – hranjenja stranih agenata lažnim informacijama. Svaka poruka postala je zamka, svaka laž oružje, svaka šutnja potez na šahovskoj ploči.

Pod vodstvom kapetana Donga, iz Ministarstva obrane pokrenuta je tajna operacija. Lažni dokumenti, izmišljeni planovi i krivotvorene vojne rute servirani su stranim špijunima koji su i dalje vjerovali da je Uatara njihov čovjek. Burkina Faso više nije bila plijen – postala je lovac.

Konačna zamka

Presudni trenutak došao je kada je strani agent pod imenom Reed kontaktirao Uataru tražeći hitan sastanak u tajnoj kući izvan glavnog grada. Poruka je bila jasna – spremali su se za sljedeću fazu, za atentat na predsjednika prije izbora.

Sastanak je dogovoren za ponoć. Uatara je ušao u kuću s mikrofonom skrivenim pod ovratnikom i malim tragačem utkanim u pojas. Reed i drugi europski agent otkrili su svoje planove, govoreći kako “predsjednik mora pasti prije izbora.”

Predsjednik Traoré, slušajući razgovor kroz slušalice, dao je znak za akciju. Njegova elitna postrojba upala je u kuću i uhitila strane agente koji su, iznenađeni, pokušali se pozvati na diplomatski imunitet. “Ne večeras,” odgovorio je kapetan Zongo. “Večeras ste uhvaćeni.”

Nacionalni ponos i međunarodne posljedice

Vijest o razotkrivanju strane špijunaže i plana atentata odjeknula je diljem svijeta. Naslovnice novina objavile su: “Strani špijuni uhvaćeni u pokušaju destabilizacije Burkine Faso.” Strane ambasade su zanijemile, vlade su pokušavale prikriti istinu, ali bilo je prekasno.

U nacionalnom obraćanju te večeri, predsjednik Trareore obratio se naciji ne kao predsjednik, već kao “brat, sin i vojnik.” Rekao je: “Strane sile pokušale su otrovati našu naciju iznutra. Koristili su jednoga od nas da ukradu naše planove, naše snove, našu budućnost. Željeli su kaos. Željeli su strah. Ali nisu uspjeli.”

Tog dana Ibrahim Traoré postao je više od šefa države – postao je simbol, štit i lav koji brani svoju zemlju. Njegova poruka odjeknula je diljem Afrike i preko oceana: “Nikada neću prodati ovu zemlju. Ne za zlato, ne za dogovore, ne za moć. Burkina Faso pripada svom narodu i zaklinjem se da ću je štititi svojim životom.”

Lekcija za budućnost

Ova dramatična epizoda u povijesti Burkine Faso služi kao snažan podsjetnik na opasnosti koje vrebaju mlade afričke demokracije, ali i na snagu odlučnog vodstva. Ibrahim Traoré pokazao je da nije samo političar, već strateg koji zna kako pretvoriti izdaju u oružje protiv onih koji žele destabilizirati njegovu zemlju.

“Pokušat će ponovno,” rekao je kasnije Traoré kapetanu Zongu dok su sjedili pod zvijezdama. “Možda s različitim licima, različitim planovima.”

“Onda ćemo ih ponovno zaustaviti,” odgovorio je Zongo bez oklijevanja.

Predsjednik je kimnuo: “Da, dok god stojimo zajedno, nikada neće uzeti ovu zemlju.”

Za Burkinu Faso, ovo nije kraj već početak novog poglavlja neovisnosti i suvereniteta. A čovjek na čelu te borbe, Ibrahim Traoré, pokazuje svijetu da vrijeme kolonijalne kontrole i manipulacije afričkim narodima konačno dolazi svom kraju.

Svaka balkanska država treba svog Ibrahima Traoré.